• 0

Vreme čitanja: oko 5 min.

Fenomen "Lili Marlen": Kako je Lale Andersen porazila Gebelsa i očarala srca vojnika obe zaraćene strane

Vreme čitanja: oko 5 min.

Originalna verzija, koju je otpevala Lale Andersen do kraja rata prepevana je na skoro sve evropske jezike, a izvodili su je neki od najpopularnijih pevača tog vremena u svojim zemljama

  • 0
Lale Andersen

Foto: kpa / Grimm / United Archives / Profimedia

Lale Andersen bila je nemačka pevačica šansona, najpoznatija po originalnoj interpretaciji pesme Lili Marlen, iz 1939. godine, koja je posle okupacije Kraljevine Jugoslavije 1941. postala najveći međunarodni hit, kako kod vojnika sila Osovine, tako i kod savezničkih vojnika.

Originalna verzija, koju je otpevala Lale Andersen, do kraja rata prepevana je na skoro sve evropske jezike, a izvodili su je neki od najpopularnijih pevača tog vremena u svojim zemljama. Tokom narednih decenija snimljeno više od 200 verzija ove pesme, otpevana je na 48 jezika i inspirisala je, kako navodi "Vikipedija", 39 filmova i TV emisija.

Lale Andersen rođena je u Nemačkoj 22. marta 1905. godine, pod imenom Elizabet Šarlota Helena Berta Bunenberg. Porodica i prijatelji zvali su je nadimkom Liz-Lot, što je postao i jedan od njenih pseudonima - Lizlot Vilke.

Sa samo 17 godina se udala za nemačkog slikara impresionistu Paula Ernsta Vilkea, sa kojim je dobila troje dece, od kojih je najmlađi Mihael u Nemačkoj postao poznati muzičar. Brak, međutim, nije potrajao i raspao se ubrzo posle rođenja najmlađeg deteta. Lale je ubrzo ostavila decu sestri i preselila se u Berlin, gde je, navodno, studirala glumu u Dramskoj školi u Dojč Teatru i uskoro počela da se pojavljuje na scenama različitih kabarea u gradu.

Od 1933. do 1937. godine nastupala je u pozorištu "Schauspielhaus u Cirihu", gde je upoznala švajcarskog kompozitora jevrejskog porekla Rolfa Libermana, sa kojim je ostala u bliskim prijateljskim odnosima do kraja života. U prestižnom berlinskom pozorištu "Kabarett der Komiker" (Kabare Komedije) upoznala je kompozitora Norberta Šulca, koji je pisao je muziku za film, reklame, ali i koračnice po narudžbini nacističkog režima.

Šulc je komponovao muziku na stihove pesme "Devojka ispod fenjera" o vojničkoj čežnji za devojkom, do tada malo poznatog nemačkog pesnika Hansa Leipa. Pesma je komponovana za drugog pevača, ali ju je ponudio mladoj Lale i ona je prihvatila ponudu. Prvu verziju snimila je 1938, ali je verzija koja je stekla veliku popularnost nastala je 1939.

Lale Andersen

Foto: TelePress / United Archives / Profimedia

Pevačica je ušla u berlinski studio "Elektrola" 31. jula 1939. i za dva dana snimila pesmu uz pratnju vojničkog hora i orkestra. Ploča je izdata 2. avgusta 1939, mesec dana pre nemačkog napada na Poljsku. Bila je to sentimentalna, defetistička, ljubavna pesma bez mnogo uspeha i do 1941. godine prodala se u jedva 700 primeraka. Tek kasnije se izrodila u fenomen "Lili Marlen".

Pesma "Lili Marlen" postala je hit tek kada je Vojnički radio Beograd (Soldatensender), radio-stanica nemačkih okupacionih snaga u okupiranoj Jugoslaviji, počela sa njenim emitovanjem. Vojnički radio Beograd imao je svega šezdesetak gramofonskih ploča, što je bilo nedovoljno za poludnevno emitovanje, zbog čega se nemački poručnik Karl Hajnc Rajntgen, koji je dobio zadatak da organizuje emitovanje radio-programa za nemačke vojnike širom Evrope, obratio državnom nacističkom Rajshradiu u Beču, odakle su poslata dva paketa otpisanih ploča. Među škartom je stigla i ploča "Pesma mladog vojnika na straži“.

Stari Beograd

Foto: Shutterstock

Pesma je emitovana preko radio-predajnika Radio Beograda, koji je bio dovoljno moćan da čuo širom Evrope i Mediterana, do obale severne Afrike. Ubrzo je postala popularna ne samo kod nemačkih vojnika, već i kod savezničkih trupa. Lale Andersen je 1941. gdoine nagrađena Zlatnim diskom britanske muzička kuće His Masters Voice za milioniti prodati primerak ploče sa pesmom "Lili Marlen".

Nacistički zvaničnici nisu odobravali ovu pesmu i zabranjeno je njeno emitovanje na radiju. U knjizi "Hitlerov radio rat" od Rodžera Tidija piše da je nemački ministar propagande Jozef Gebels mrzeo "Lili Marlen", i da je sekretar za radijski program u Gebelsovom ministarstvu Hans Hanke pesmu opisavao kao "defetističko cvrkutanje koje vodi ka podrivanju borbenog duha nemačkih vojnika".

Zato je Gebels naterao Lale da u junu 1942. snimi novu verziju u kojoj se u pozadini čuju vojnički bubnjevi. Po njegovom nalogu pesmu je otpevala i na engleskom. Iste godine Gestapo je presreo prepisku Lale Andersen sa kompozitorom Libermanom, kojeg je preklinjala da joj pomogne da pobegne iz Trećeg rajha.

Istog momenta, po Gebelsovom naređenju Andersenova je uklonjena iz javnog života, više nije pevala, niti je išta objavljivano o njoj. Tada je otkazan i njen put za Beograd, gde je trebalo da gostuje povodom prve godišnjice Vojničkog radija Beograd. U kućni pritvor je stavljena 16. septembra 1942. i u njemu je bila devet meseci, gde je pokušala i samoubistvo.

"Bi-Bi-Si" je u nekom trenutku, u programu na nemačkom jeziku, uz pesmu "Lili Marlen" javio da je pevačica ubijena u koncentracionom logoru, zbog čega ju je Gebels, kako bi dokazao da i saveznici lažu, u maju 1943. oslobodio, ali pod uslovom da javno ne izvodi "Lili Marlen", da je uvek dostupna takozvanom „Propaganda-džez odeljenju” Gebelsovog ministarstva i da se dva puta nedeljno javlja u Gestapo.

Andersenova je bila toliko popularna da su nacističke vlasti morale da joj dozvole da ponovo nastupa, a Pesma „Lili Marlen” je vraćena u program Vojničkog radija Beograd 18. avgusta 1941. i emitovana svakoga dana uveče, sve do 13. oktobra 1944. kada su počele borbe za oslobođenje Beograda.

Nakon rata i bogate muzičke karijere, Lale Andersen svoje poslednje dane je provela u svojoj kući na ostrvu Langeog. Umrla je u Beču, u 67. godini, od raka jetre. Iza nje je ostala "Lili Marlen", nemačka ljubavna pesma o čežnji vojnika prema svojoj devojci sa kojom se sastajao pod fenjerom pred ulazom kasarne, pre nego što je poslat daleko od rodnog mesta:

Pred kasarnom
Pred glavnim ulazom,
Stajao je jedan fenjer
I stoji još pred njom
Ako se ponovo budemo videli
Kod tog fenjera ćemo stati
Kao nekad, Lili Marlen...

Fenomen ove pesme je taj što je pesma paradoksalno postala ratna himna, upamćena kao simbol nacizma, nemačke okupacije i vojnih pohoda, osvajanja i zverstava Drugog svetskog rata, koju su obožavali nemački vojnici i mrzeo Gebels.  Sa druge strane ova nemačka "ratna pesma", koja je zapravo bila ljubavna šansona i vanvremenska poema o ljubavi i besmislu rata, bila je obožavana i među savezničkim vojnicima kojima je unosila jedinu stabilnost krajem svakog dana tokom rata.

Čuveni general Ficroj Meklin, kako prenosi "Noizz", napisao je:

- Ponekada noću, pre nego što odemo da spavamo, uključujemo aparat i slušamo Radio Beograd. Mesecima cvet Afričkog korpusa vene iza bodljikave žice zarobljeničkih kampova Alijanse. Pa ipak, tačno u deset sati stiže Lela Andersen koja peva njihovu posebnu pesmu, sa istom, nepromenljivom, srceparajućom lepotom koju smo tako dobro poznavali iz pustinje. Beograd je i dalje bio dalek, ali je postao naš ultimativni cilj koji su Lili Marlen i njena mala nostalgična pesma simbolizovali.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Ona