Svako nek radi šta misli da mu godi.Neko nije za roditelja.Ne razumem samo Vaš komentar da kad imaš decu i unuke život ima smisla.Svaka osoba bez obzira na pol i starosnu dob mora da ima smislen život nevezano za bračnog gruga,decu,unuke.Trebaš biti sam sa sobom OK da bi bio sa drugima.Da ti bude lepo i kad si sam bez TV-a, telefona....ljudi.A o tim savetima o usvajanju dece mi se diže kosa na glavi.Ko Vam daje pravo da dajete besplatne savete o tako osetljivoj temi?Vi ste nekulturna osoba.Pitanja tipa:"Kada ćeš da se ženiš/udaješ,praviš/rađaš decu....kad ih braku nema "u čemu je problem", "da li ste išli na VTO","ima dobra klinika u Pragu","što ne usvojite dete".....sve je to nešto što se ne pita i ne govori.
Nisi sama dok si mlada, ali na kraju ostaješ sam. Ipak kad imaš decu, onda unuke to daje smisao. Ako ne možeš da imaš svoju i usvajanje je dobro. Nekog ćeš usrećiti. Moj stav, ali svako ima pravo izbora.
Neželjena, slučajna trudnoća, razvod, dečko koji je služio samo za krevet, njemu i devojci kao i muž… sve to može ostaviti psihološke posledice. Nezadovoljstvo onim što se desilo ne bi trebalo da bude razlog da vam se nameće ili propagira rađanje. Ni ženska, ni muška osoba ne postoje samo da bi imala decu. Sasvim je u redu ne želeti decu. Patrijarhalni način posmatranja, ogovaranja, tračevi i ismevanje, bilo od starijih ili mlađih, neukih ljudi, ne bi trebalo da utiču na vas. Jednostavno, ne treba se kretati u takvim krugovima niti dozvoliti takav način obraćanja. Koliko je roditelja koje deca retko posećuju? Svađe, život u drugim gradovima ili državama, ostavljeni u domu za stare… sve to ne daje pravi smisao. Kada se deca udaju i ožene, koliko će imati vremena, a ni želje, da vas posete? Ako vas ćerka ili sin posete više od tri puta mesečno, i to duže od dva sata, može se reći da imate sreće. A da ne pominjemo telefonske pozive, video pozive i poruke. Zena ide na posao, muž ide na posao. Kada se vrate kući, umor je prisutan. Vreme brzo prolazi, i dođe vreme za spavanje. Vikend ostavimo za posete, a nekad muž ili žena žele da idu kod svojih roditelja, ali zajedno. Putovanja, vikend odmor kod kuće, kupovina, restoran, kafic, kampovanje, to su stvari koje zauzimaju vreme. Može se desiti da partner ne želi da njegov ili njen partner stalno odlazi kod roditelja. Biblija lepo kaže, a kad se dvoje spoje, odlaze od svojih roditelja i postaju jedno. To je tačno.
Bliskost sa roditeljima u detinjstvu se menja kada postanemo odrasli. Retki su oni koji ostaju toliko bliski. Partner postaje osoba sa kojom provodite najveći deo vremena, kao što ste u detinjstvu provodili sa roditeljima. Dakle, partner je onaj koji daje smisao, koji je tu uvek, od vaše 20, 25, 30, 35. godine, pa sve do starosti. Vladika Petar II Petrović Njegoš je rekao: "svak je rođen da po jednom umre." Imamo ateiste, imamo vernike, sukob mišljenja između onih koji veruju da nešto postoji nakon života na zemlji i onih koji ne veruju, ali ono što je važno je da život na zemlji ima svoj smisao čak i bez dece. Kao neko ko će živeti sa partnerom u kući mojih roditelja, koji poseduju više nekretnina u istoj kući gde će i oni živeti, jasno je da on neće odlučivati ništa, devojke odlučuju, kao što i treba. Nažalost, razumem probleme radnih ljudi, onih koji teže žive, siromaštvo, zaboravljeni od sistema. Na nekim fakultetima uče da se treba boriti za svoja prava, pa ako bi se svi borili za bolji život u svom mestu, svet bi verovatno bio bolje mesto… i da, možda bi čak i dečko shvatio da ne može baš uvek da sedi i ćuti dok devojke donose odluke.
Shampita
Svako nek radi šta misli da mu godi.Neko nije za roditelja.Ne razumem samo Vaš komentar da kad imaš decu i unuke život ima smisla.Svaka osoba bez obzira na pol i starosnu dob mora da ima smislen život nevezano za bračnog gruga,decu,unuke.Trebaš biti sam sa sobom OK da bi bio sa drugima.Da ti bude lepo i kad si sam bez TV-a, telefona....ljudi.A o tim savetima o usvajanju dece mi se diže kosa na glavi.Ko Vam daje pravo da dajete besplatne savete o tako osetljivoj temi?Vi ste nekulturna osoba.Pitanja tipa:"Kada ćeš da se ženiš/udaješ,praviš/rađaš decu....kad ih braku nema "u čemu je problem", "da li ste išli na VTO","ima dobra klinika u Pragu","što ne usvojite dete".....sve je to nešto što se ne pita i ne govori.
Podelite komentar
Marina
Nisi sama dok si mlada, ali na kraju ostaješ sam. Ipak kad imaš decu, onda unuke to daje smisao. Ako ne možeš da imaš svoju i usvajanje je dobro. Nekog ćeš usrećiti. Moj stav, ali svako ima pravo izbora.
Podelite komentar
Dunja Vancouver
@Marina
Neželjena, slučajna trudnoća, razvod, dečko koji je služio samo za krevet, njemu i devojci kao i muž… sve to može ostaviti psihološke posledice. Nezadovoljstvo onim što se desilo ne bi trebalo da bude razlog da vam se nameće ili propagira rađanje. Ni ženska, ni muška osoba ne postoje samo da bi imala decu. Sasvim je u redu ne želeti decu. Patrijarhalni način posmatranja, ogovaranja, tračevi i ismevanje, bilo od starijih ili mlađih, neukih ljudi, ne bi trebalo da utiču na vas. Jednostavno, ne treba se kretati u takvim krugovima niti dozvoliti takav način obraćanja. Koliko je roditelja koje deca retko posećuju? Svađe, život u drugim gradovima ili državama, ostavljeni u domu za stare… sve to ne daje pravi smisao. Kada se deca udaju i ožene, koliko će imati vremena, a ni želje, da vas posete? Ako vas ćerka ili sin posete više od tri puta mesečno, i to duže od dva sata, može se reći da imate sreće. A da ne pominjemo telefonske pozive, video pozive i poruke. Zena ide na posao, muž ide na posao. Kada se vrate kući, umor je prisutan. Vreme brzo prolazi, i dođe vreme za spavanje. Vikend ostavimo za posete, a nekad muž ili žena žele da idu kod svojih roditelja, ali zajedno. Putovanja, vikend odmor kod kuće, kupovina, restoran, kafic, kampovanje, to su stvari koje zauzimaju vreme. Može se desiti da partner ne želi da njegov ili njen partner stalno odlazi kod roditelja. Biblija lepo kaže, a kad se dvoje spoje, odlaze od svojih roditelja i postaju jedno. To je tačno.
Podelite komentar
Dunja Vancouver
@Marina
Bliskost sa roditeljima u detinjstvu se menja kada postanemo odrasli. Retki su oni koji ostaju toliko bliski. Partner postaje osoba sa kojom provodite najveći deo vremena, kao što ste u detinjstvu provodili sa roditeljima. Dakle, partner je onaj koji daje smisao, koji je tu uvek, od vaše 20, 25, 30, 35. godine, pa sve do starosti. Vladika Petar II Petrović Njegoš je rekao: "svak je rođen da po jednom umre." Imamo ateiste, imamo vernike, sukob mišljenja između onih koji veruju da nešto postoji nakon života na zemlji i onih koji ne veruju, ali ono što je važno je da život na zemlji ima svoj smisao čak i bez dece. Kao neko ko će živeti sa partnerom u kući mojih roditelja, koji poseduju više nekretnina u istoj kući gde će i oni živeti, jasno je da on neće odlučivati ništa, devojke odlučuju, kao što i treba. Nažalost, razumem probleme radnih ljudi, onih koji teže žive, siromaštvo, zaboravljeni od sistema. Na nekim fakultetima uče da se treba boriti za svoja prava, pa ako bi se svi borili za bolji život u svom mestu, svet bi verovatno bio bolje mesto… i da, možda bi čak i dečko shvatio da ne može baš uvek da sedi i ćuti dok devojke donose odluke.
Podelite komentar