Sada je pravo vreme za ovu biljku: Puna je vitamina C, ali je većina priprema pogrešno

M. M.
M. M.  
  • 0

Crveni plodovi koji se tokom jeseni pojavljuju duž puteva, na obodima šuma i zapuštenim livadama nisu samo lep detalj u prirodi. Šipurak, plod divlje ruže, jedna je od najvrednijih sezonskih namirnica, a oktobar je pravi trenutak za njegovu berbu i pripremu.

Od šipurka se prave čaj, džem, marmelada, sirup, pire i prah, dok se ulje dobijeno iz semenki često koristi u kozmetici. Ipak, način obrade veoma je važan jer se vitamin C, po kojem je ovaj plod najpoznatiji, lako smanjuje pod uticajem visoke temperature, vazduha i dugog stajanja.

Zato šipurak jeste mala jesenja riznica korisnih materija, ali samo ako znamo kada da ga uberemo, kako da ga sačuvamo i na koji način da ga pripremimo.

Šta sve sadrži šipurak?

Šipurak, odnosno plod divlje ruže Rosa canina, sadrži vitamin C, karotenoide, polifenole, flavonoide, pektin i voćne kiseline. Količina ovih materija nije ista u svakom plodu, već zavisi od biljne vrste, stepena zrelosti, mesta na kojem je biljka rasla i načina na koji je plod kasnije obrađen i čuvan.

Vitamin C doprinosi normalnom funkcionisanju imunskog sistema, stvaranju kolagena, zaštiti ćelija od oksidativnog stresa i boljoj apsorpciji gvožđa iz biljnih namirnica. Karotenoidi su zaslužni za narandžastu i crvenu boju zrelih plodova, dok pektin predstavlja vrstu rastvorljivih vlakana.

Zbog ovakvog sastava šipurak može biti koristan deo raznovrsne ishrane, naročito u periodu godine kada počinje sezona respiratornih infekcija. Ipak, čaj ili džem od šipurka ne mogu sprečiti niti izlečiti grip, prehladu ili neku drugu bolest i ne treba ih predstavljati kao zamenu za terapiju.

Šipak, šipurak Foto: Shutterstock

Kada se bere šipurak?

Plodovi šipurka sazrevaju krajem leta i tokom jeseni, a u našim krajevima najčešće se beru u septembru i oktobru. Za sušenje i pripremu čaja obično se biraju čvrsti, zdravi i potpuno obojeni plodovi, od narandžastocrvene do intenzivno crvene boje.

Veoma mekani i tamni plodovi mogu biti slađi i pogodniji za određene vrste prerade, ali duže sazrevanje, oštećenja i izloženost spoljnim uslovima mogu uticati na količinu vitamina C. Ako je cilj da se sačuva što više ovog vitamina, plodove ne treba ostavljati da prezru.

Šipurak treba brati po suvom vremenu, daleko od prometnih puteva, industrijskih zona i zemljišta koje može biti zagađeno. Biraju se samo neoštećeni plodovi bez plesni, tamnih fleka i tragova propadanja.

Zbog trnja su korisne čvrste rukavice, a plodove je najbolje skupljati u korpu ili platnenu torbu, umesto u zatvorenu plastičnu kesu u kojoj se mogu zagrejati, ovlažiti i brže početi da propadaju.

Najveća greška je dugo kuvanje

Šipurak se često predstavlja kao biljka sa izuzetno mnogo vitamina C, ali se zaboravlja da je taj vitamin osetljiv na toplotu. Dugotrajno kuvanje, naročito u velikoj količini vode, može znatno da smanji njegov sadržaj.

To ne znači da čaj ili džem posle kuvanja postaju bezvredni. U njima mogu ostati vlakna, pektin, pigmenti i deo drugih biljnih jedinjenja. Ipak, ako se napitak priprema prvenstveno zbog vitamina C, nema mnogo smisla kuvati šipurak dugo i na veoma visokoj temperaturi.

Istraživanja pokazuju da metoda sušenja, temperatura i način skladištenja utiču na očuvanje vitamina C, polifenola, karotenoida i antioksidativne aktivnosti šipurka. Ne postoji jedna kućna metoda koja će sačuvati sve korisne materije, ali visoke temperature i dugo izlaganje vazduhu uglavnom nisu dobar izbor.

Kako se pravilno priprema čaj od šipurka?

Za pripremu čaja mogu se koristiti osušeni i usitnjeni plodovi. Pre upotrebe treba proveriti da u njima nema vlage, plesni ili neobičnog mirisa.

Jednu do dve kašičice usitnjenog suvog šipurka prelijte šoljom vruće vode, poklopite i ostavite da odstoji između 10 i 15 minuta. Nakon toga napitak dobro procedite kroz gustu cediljku ili filter.

Poklapanje posude pomaže da se sačuvaju aroma i isparljivi sastojci, dok dobro ceđenje sprečava da sitne dlačice iz unutrašnjosti ploda završe u napitku. One mogu da nadraže kožu i sluzokožu, pa sa domaće pripremljenim šipurkom treba raditi pažljivo.

Ako želite intenzivniji ukus, bolje je upotrebiti malo više ploda ili ga ostaviti duže da odstoji nego ga dugo kuvati. Čaj možete piti samostalno ili mu, kada se malo prohladi, dodati limun i med. Med ne treba stavljati u potpuno vreo napitak ako želite da sačuvate njegov ukus i aromu.

Da li je bolje sušiti ili zamrznuti šipurak?

Sušenje je tradicionalan i praktičan način čuvanja, ali zahteva odgovarajuće uslove. Plodovi se prvo operu i dobro osuše spolja, zatim se mogu preseći, očistiti i rasporediti u tankom sloju. Suše se na mestu sa dobrom cirkulacijom vazduha ili u uređaju za sušenje, uz izbegavanje nepotrebno visokih temperatura.

Potpuno osušeni šipurak čuva se u dobro zatvorenoj staklenoj posudi, na tamnom, suvom i hladnijem mestu. Ako u posudi ostane vlaga, može doći do razvoja plesni, pa plodovi moraju biti potpuno suvi pre skladištenja.

Zamrzavanje je druga mogućnost i može pomoći u očuvanju dela osetljivih sastojaka. Oprani i potpuno osušeni plodovi mogu se rasporediti na tacnu, zamrznuti pojedinačno, a zatim prebaciti u kese ili kutije. Tako se kasnije uzima samo potrebna količina.

Najbolji izbor zavisi od toga kako planirate da koristite šipurak. Osušeni plod je praktičniji za čaj, dok zamrznuti može biti pogodan za pire, sos ili druge oblike prerade.

Šta ostaje u džemu od šipurka?

Džem od šipurka prolazi kroz kuvanje, pa ne može zadržati istu količinu vitamina C kao svež ili pažljivo obrađen plod. Ipak, u njemu ostaju pektin, deo biljnih pigmenata i druga jedinjenja koja su otpornija na toplotu.

Veći problem može biti količina dodatog šećera. Tradicionalni recepti često sadrže mnogo šećera kako bi džem bio sladak, gust i dugotrajan. Zato ga je najbolje posmatrati kao poslasticu ili dodatak obroku, a ne kao vitaminski preparat koji se jede bez ograničenja.

Prilikom domaće pripreme posebno je važno ukloniti semenke i sitne dlačice iz unutrašnjosti ploda. Masa se zbog toga obično više puta pasira kroz gusto sito, kako bi se dobila glatka tekstura bez delova koji mogu da iritiraju usta i grlo.

Da li šipurak može da pomogne zglobovima?

Pojedina istraživanja ispitivala su standardizovani prah šipurka kod osoba sa osteoartritisom i pronašla moguće smanjenje bola i ukočenosti. Međutim, ti rezultati odnose se na određene standardizovane preparate i doze, a ne na povremenu šolju čaja ili kašiku džema.

Zato ne treba tvrditi da običan čaj od šipurka leči bolne zglobove. Osobe koje žele da koriste prah, kapsule ili koncentrovane ekstrakte trebalo bi prvo da se posavetuju sa lekarom ili farmaceutom, naročito ako već imaju dijagnozu i koriste terapiju.

Ulje šipurka nije isto što i čaj

Ulje šipurka najčešće se dobija iz semenki i koristi se spolja, u preparatima za negu kože. Sadrži masne kiseline i biljne pigmente, zbog čega se često nalazi u uljima, serumima i kremama namenjenim suvoj i zreloj koži.

Iako se promoviše kao sredstvo protiv bora, ožiljaka i pigmentacija, ne treba očekivati da će samo ulje ukloniti duboke ožiljke ili trajne promene na koži. Može doprineti nezi i osećaju mekoće, ali efekat zavisi od sastava proizvoda, koncentracije, stanja kože i redovnosti nanošenja.

Pre prve upotrebe dobro je naneti malu količinu proizvoda na ograničen deo kože i sačekati da se vidi da li će se pojaviti crvenilo, svrab ili druga reakcija.

Ko treba da bude oprezan?

Šipurak koji se koristi kao namirnica ili blag čaj većina zdravih odraslih osoba dobro podnosi. Veće količine, koncentrovani preparati i suplementi mogu izazvati mučninu, gorušicu, grčeve ili promene u varenju.

Osobe koje imaju hronične bolesti, sklonost ka stvaranju određenih vrsta bubrežnih kamenaca, koriste redovnu terapiju, trudne su ili doje ne bi trebalo samostalno da uzimaju koncentrovane dodatke na bazi šipurka bez konsultacije sa zdravstvenim radnikom.

Važno je razlikovati hranu od suplementa. Šolja čaja, kašika džema i kapsula sa standardizovanim ekstraktom ne sadrže iste količine aktivnih sastojaka i ne mogu se koristiti na isti način.

Mala jesenja navika koja može da traje cele zime

Šipurak neće čudesno rešiti zdravstvene probleme, ali jeste vredna sezonska biljka koju možemo uključiti u raznovrsnu ishranu. Njegova prednost nije samo u vitaminu C, već i u tome što se može sačuvati, sušiti, zamrzavati i koristiti na mnogo načina.

Sredina oktobra idealna je da ga potražite na pijaci ili uberete na čistom i bezbednom mestu. Najvažnije je da izaberete zdrave plodove, pažljivo ih očistite i izbegnete nepotrebno dugo kuvanje.

Jer kod šipurka nije važno samo šta sadrži. Podjednako je važno šta će od toga ostati nakon što ga pripremimo.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Jovanovići ručno pasiraju šipurak za marmeladu

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Plantbased