• 0

Vreme čitanja: oko 4 min.

Vršnjačko nasilje i njegov uticaj na one koji ga vrše, trpe ili gledaju: Koliko daleko ide ova veza

Vreme čitanja: oko 4 min.

Da bi došlo do promene sistema - ona prvo mora da se desi u svakom od nas

  • 0
tužno dete Pixabay.com

Odnos između maltretiranja i mentalnog zdravlja adolescenata jedna je od tema koje se danas najviše proučavaju. Iako je vršnjačko nasilje termin koji je odavno prepoznat, čini se da je danas prisutan više nego ikad.

Psiholozi smatraju da  maltretiranje nije nasilje koje se tiče samo žrtve i nasilnika, ono obuhvata "gledaoce", škole, porodice i, naravno, samo društvo. Moramo biti jasni i glasni kada govorimo o posledicama po mentalno zdravlje adolescenata jer, kada razvijemo svest o implikacijama maltretiranja - moći ćemo ga okončati.

Nasilje ne mora biti samo fizički, ličan čin, ono je sve više prisutno i na društvenim mrežama.

U bilo kojoj formi da se vrši, izaziva problem sa samopoštovanjem, nesigurnosti, kao i poteškoće u društvenim odnosima. Postoji direktna veza između žrtava maltretiranja i simptoma anksioznosti, depresije, osećaja bespomoćnosti, somatizacije, intenzivne tuge, poremećaja u ishrani i izolacije.

Psihološko sagledavanja samog nasilnika 

Psiholozi tvrde i da često, kao društvo, izostavljamo nasilnika iz jednačine jer smo skloni da se fokusiramo na zaštitu žrtve. Međutim, ne treba zaboraviti da su oni pojedinci koji se ponašaju u skladu sa određenim učenjem, vrednostima i podsticajima. Stoga su, na neki način, žrtve istog.

Zaista, spirala maltretiranja počinje od nasilnika, tako da i sa njima treba raditi.

Karakteristike nasilnika su nedostatak empatije i osećaja krivice, društvenih veština i asertivnosti. Često pate od simptoma anksioznosti i visokog nezadovoljstva, a pokazuju i jaku impulsivnost, što vremenom vodi u antisocijalno ponašanje.

foto Freepik.com foto Freepik.com

Postoji velika korelacija u kontradikciji ličnosti onih koji vrše nasilje u školi, a pokazuju izrazitu antisocijalnost u privatnom životu. Razumevanje korena nasilničkog ponašanja je ključno za rešavanje posledica mentalnog zdravlja kod adolescenata. Tu mora da počne rad na sprečavanju i preventivi.

Posledice po one koji nasilje posmatraju 

"Figura posmatrača" takođe je deo fenomena maltretiranja. Istraživanja tvrde da svedoci nasilja u školi doživljavaju anksioznost, stres i strah. Ispoljavaju osećaj krivice zbog sopstvene permisivnosti, ali strah ih sprečava da deluju.

Kroz posmatranje, oni uče obrasce ponašanja zasnovane na dominaciji i stilu podnošenja.

Ovi faktori stvaraju odrasle osobe koje indirektno učestvuju u oblicima nasilja. Oni to ili perpetuiraju kroz svoje stečene vrednosti ili ostaju ravnodušni prema iskustvima u svakodnevnom životu.

Kako reaguju deca koja su pretrpela kriznu situaciju i kako im pomoći

Izloženost traumatičnim događajima, poput onih koji su se odigrali u Beogradu u OŠ „Vladislav Ribnikar” 3. maja i u Mladenovcu 5. maja 2023. godine, može dovesti do vrlo negativnih posledica po decu i adolescente. Čak i oni koji nisu direktno izloženi uticaju traumatičnih događaja mogu biti traumatizovani nakon učestalog izlaganja fotografijama i snimcima koje vide u vestima ili na internetu, upozoravaju iz Unicefa.

Način na koji deca reaguju na kriznu situaciju može da varira u zavisnosti od raznih faktora, pa i od uzrasta. Čak i deca koja

u početku ne izgledaju kao da su veoma pogođena mogu u nekom trenutku, tokom narednih nedelja, početi da prolaze kroz faze lošeg ponašanja više nego obično i pokazati značajne znakove stresa.

Bez obzira na to da li je dete ili adolescent učestvovalo u traumatičnom događaju, da li je bilo svedok ili je doživelo stres nakon nekog negativnog dešavanja, verovatnoća je velika da će osetiti čitav spektar različitih emocija. Ove emocije i reakcije su normalne i obično se postepeno smanjuju u narednim danima.

Roditelji, strah Foto: Shutterstock

Deca i mladi se nose sa stresom i traumom na različite načine i u tom kontekstu mogu postati privrženiji, anksiozni, povučeni u sebe, ljuti ili uznemireni, itd. Njima je veoma potrebna podrška i sigurnost kako bi pronašli načine da prođu kroz period nakon traumatičnog događaja.

U nastavku su neki od uobičajenih načina na koje deca reaguju kada su pod stresom.

Fizičke reakcije (sve uzrasne grupe):

  • Umor
  • Bol u želucu
  • Stezanje u grudima
  • Suva usta
  • Slabost mišića
  • Kratak dah
  • Vrtoglavica
  • Drhtanje
  • Glavobolje
  • Opšti bolovi

Kako roditelji da reaguju?

Preporuke Unicefa su vrlo primenjive:

  • Iskazujte ljubav prema detetu tako što ćete ga grliti ili držati za ruku. Recite mu da ga volite. To će mu pomoći da se oseti sigurnije i da se uteši, a pomoći će i da se očuva pozitivan odnos.
  • Pokušajte da redovno izdvajate vreme i stvarate prostor kako biste komunicirali jedan na jedan sa detetom.
  • Ohrabrite dete da piše dnevnik.
  • Normalne rutine su poremećene pa je važno da se rutinske aktivnosti reorganizuju kako biste deci obezbedili stabilnost i predvidljivost (koliko god je to moguće). Pokušajte da zadržite rutinu odlaska na spavanje u isto vreme i uvedite neke aktivnosti koje se zasnivaju na učenju.
  • Podstičite dete da se igra.
  • Regulišite izlaganje deteta vestima.
  • Ukoliko dete želi vašu pažnju, ali ne možete odmah da je pružite, pobrinite se da zna da ćete ga saslušati čim budete u prilici.
  • Podstičite bezbedne načine da vaš tinejdžer oseti nezavisnost, na primer, kratke svakodnevne šetnje bez vaše pratnje ili sprovođenja svakodnevnih rutina. Iznesite otvoreno tinejdžeru šta se očekuje ili zašto je morala biti doneta određena odluka.
roditelji, podrška Foto: Shutterstock

Šta još možemo svi mi?

Prema studiji "Save the Children" iz 2016. godine, 33 odsto ispitanog uzorka priznalo je da je nedavno nekoga fizički napalo. I ne samo to: svaki deseti je pretio, a 50 odsto je vređalo drugu osobu.

Ovi podaci sugerišu da je svaki treći student tvrdio da je bio na udaru neke vrste agresije - prenosi "Exploringyourmind".

Nasilje koje se vrši u školskim ustanovama kreira svet odraslih koji su navikli da isto trpe, vrše ili posmatraju.

Zaustavljanje vršnjačkog nasilja je sistemski zadatak koji se tiče svakog od nas, kao dela društva.

Nasilje nikada ne može postati kultura. U suprotnom, svi ćemo postati žrtve.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Jevtović: Limitirati pristup vestima i društvenim mrežama

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Porodica