Kada dete bira da li će da živi sa mamom ili tatom i koje vrste starateljstva postoje? Advokat daje odgovore

Foto-kolaž: Shutterstock, Privatna arhiva

Razvod i rastava roditelja je sigurno jedan od najvećih stresova kod dece, kada moraju da nastave život samo sa jednim od njih. Iako nisu svesni šta se kod njih događa, oni osećaju da dolazi do bitnih promena. Nije lako naći se pred sudom koji će odrediti dalji tok života i dodeliti starateljstvo nad detetom ili decom.

Preporučujemo

U 2022. godini u Srbiji je broj razvedenih brakova porastao u odnosu na prethodnu godinu, tačnije razvedeno je 9.813 brakova, odnosno za 0,2 odsto više, dok je prosečno trajanje braka 13,8 godina.

Naš sagovornik, advokat Aleksandar Pavleski, približava nam temu starateljstva nad decom i šta pre svega ono podrazumeva.

- Prema Porodičnom zakonu Republike Srbije vršenje roditeljskog prava, odnosno laički: "starateljstvo nad detetom" je pravo i dužnost roditelja da se stara o svom detetu. To podrazumeva čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje, zastupanje, izdržavanje, upravljanje i raspolaganje imovinom deteta.

Naš sagovornik nam odgovara i na pitanje koje sve vrste starateljstva postoje.

- Vršenje roditeljskog prava može biti zajedničko i samostalno. Zajedničko roditeljsko pravo je oblik koji se pretpostavlja. Roditeljima prema zakonu nije ograničeno roditeljsko pravo i oni ga vrše zajednički. To su situacije u kojima je par u braku ili vanbračnoj zajednici i ima dete o kome se brine. U takvim situacijama se roditelji dogovaraju oko svih aspekata roditeljskog prava (čuvanje, vaspitavanje, obrazovanje itd.) - dakle roditelji zajednički i sporazumno vrše roditeljsko pravo. Režim zajedničkog vršenja roditeljskog prava može ostati na snazi i nakon prestanka bračne ili vanbračne zajednice roditelja. Osnovni uslov je da je to faktički moguće u praksi. To će biti moguće kada su oba roditelja saglasna da zajednički vrše roditeljsko pravo, kada poseduju adekvatne roditeljske kapacitete, kada su prevazišli međusobne partnerske konflikte i kada su sposobni da komuniciraju, razmenjuju bitne informacije u pogledu deteta, kao i da postižu sve neophodne dogovore u pogledu deteta. Ovakav način vršenja roditeljskog prava podrazumeva da neće postojati formalno utvrđen model viđanja deteta i utvrđena visina alimentacije jer kao što je pomenuto - dogovor roditelja važi za sve aspekte roditeljskog prava. Dakle, s obzirom da u ovakvim situacijama roditelji žive razdvojeno, potrebno je da se dogovaraju i koliko dugo i kada će dete provoditi sa jednim, odnosno sa drugim roditeljem, ali i koliko i na koji način će oba roditelja učestvovati u izdržavanju deteta - kaže naš sagovornik.

Od dodaje da ovakav način vršenja roditeljskog prava podrazumeva da neće postojati formalno utvrđen model viđanja deteta i utvrđena visina alimentacije. Spor nastaje u situacijama kada saradnja i komunikacija roditelja ne postoji ili je teško održiva. Tada sud odlučuje o tome ko će od roditelja samostalno vršiti roditeljsko pravo.

Foto: Shutterstock

Do te odluke suda može doći u okviru razvoda braka ili podnošenjem tužbe za vršenje roditeljskog prava kada je u pitanju vanbračno dete.

Sud odlučuje:

1. Koji roditelj će samostalno vršiti roditeljsko pravo
2. Kakav će biti model viđanja deteta i roditelja koji ne vrši samostalno roditeljsko pravo
3. Koja će biti visina alimentacije za onog roditelja koji ne vrši samostalno roditeljsko pravo

Kada je dete malo, jasno je da sud određuje da li će starateljstvo biti zajedničko ili ne, ali šta se dešava kada deca i nisu tako mala? Kada su u godinama kada bi mogli sami da se izjasne da li žele da žive sa mamom ili tatom.

- Dete može sa 15 godina života izabrati sa kojim roditeljem će živeti i taj izbor će sud najčešće prihvatiti. Međutim, ova želja ne važi bezuslovno. Sud nije dužan da detetovo mišljenje prihvati ako proceni da se detetova želja ne poklapa sa njegovim najboljim interesom. U praksi, dete može izabrati da živi sa roditeljem koji je npr. učinio krivično delo prema njemu ili ima psihičke probleme koji kompromituju roditeljske kapacitet,e zbog čega nije najbolji interes deteta da živi sa takvim roditeljem bez obzira što dete to želi.

Svedoci smo da postoje situacije kada roditelj može izgubiti sva roditeljstva prava. Advokat nam približava situacije u kojima se to može dogoditi.

- To podrazumeva gubitak prava za donošenje bilo kakvih odluka povodom deteta, ali i nemogućnost održavanja ličnih kontakata sa detetom.

Foto-montaža: Shutterstock

Ovakvo lišavanje roditelja je mera za kojom sudovi posežu kao vidom zaštite deteta. Porodični zakon taksativno propisuje kada roditelj može biti lišen u potpunosti roditeljskog prava. Neki od najčešće zakonskih razloga za to su:

• fizički, seksualno ili emocionalno zlostavljanje deteta
• podsticanje deteta na vršenje krivičnih dela
• navikavanje deteta na odavanje rđavim sklonostima
• napuštanje deteta
• ako se roditelj uopšte ne stara o detetu sa kojim živi
• ako roditelj izbegava da izdržava dete ili da održava lične odnose sa detetom sa kojim ne živi, odnosno ako sprečava održavanje ličnih odnosa deteta i roditelja sa kojim dete ne živi.

Jasno je da se starateljstvo nad detetom uglavnom vezuje za roditelje, ali se dešavaju situacije kada dete ostane bez oba roditelja. Često u tim situacijama bliski srodnici se trude da to dete zadrže i da ne ode u određene ustanove. Postavlja se pitanje da li starateljstvo može da se "prenese" i na druge odrasle ljude, a ne samo na roditelje?

- Roditeljsko pravo, kao što sam izraz govori mogu vršiti samo roditelji (i usvojitelji, budući da institut usvojenja i formalno preslikava odnos roditelji-dete/deca). Sa druge strane, ukoliko je dete bez roditeljskog staranja, tj. ukoliko detetovi roditelji nisu živi ili su nepoznati, nepoznatog boravišta ili su lišeni roditeljskog prava ili poslovne sposobnosti, detetu će biti postavljen staratelj koji će se brinuti o detetovim pravima i obavezama - kaže advokat Pavleski.

Sud donosi odluku i oko alimentacije, određivanje vršenja roditeljskog prava, a da li postoji još neka ustanova koja može učestvovati u ovom procesu?

- Često se može čuti da je Centar za socijalni rad zadužen za ova pitanja, da odlučuje o tome kome će dete "pripasti", ali je to zabluda. Centar za socijalni rad je "pomoćni organ" suda koji mu pruža stručno mišljenje u pogledu određenih činjenica koje su bitne za porodični spor. Posledično tome, mišljenje Centra za socijalni rad je jedan od dokaza koji se izvode u sudskom postupku. Takođe, sud nije u obavezi da prihvati mišljenje Centra za socijalni rad. Zaključak je da Centar za socijalni rad ne donosi pomenute odluke, jer je to isključivo u nadležnosti suda - objašnjava naš sagovornik.

I majke i očevi imaju, naravno, veliku ulogu u životu svakog deteta, ali što je dete manje to je nega i prisustvo majke potrebnije. Sagovornik nam odgovara ko, ipak, češće dobija starateljstvo nad decom.

- Ne raspolažemo zvaničnim statističkim podacima, ali iz prakse naše advokatske kancelarije zaključujemo da svakako majke češće samostalno vrše roditeljsko pravo. Treba imati u vidu da u velikom broju slučajeva očevi i ne žele da samostalno vrše roditeljsko pravo jer smatraju da je za dete bolje da tu ulogu ima majka, zbog čega u takvim predmetima i ne postoji "borba" oko vršenja roditeljskog prava, već je fokus na modelu viđanja i alimentaciji. Svakako, ako bismo i izuzeli slučajeve zajedničkog vršenja roditeljskog prava i slučajeve u kojima očevi ovu ulogu prepuste majci, postoji brojčana prednost na strani majki - kaže advokat Aleksandar Pavleski.

(Ona.rs)

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Povezane vesti

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.