"Oh God I love this song" Kad zagrmi Moravac srpska deca u SAD lete u kolo: Balkan u srcu - engleski na jeziku

 
  • 2

Pre četvrt veka, dok sam živela u Njujorku, bila sam deo tople i žive srpske zajednice koja se, uprkos kilometrima daleko od zavičaja, trudila da sačuva svoje korene. Okupljali smo se u pravoslavnim crkvama – u onoj prelepoj, staroj crkvi Svetog Save na Menhetnu i velikoj crkvi Svetog Georgija u Nju Džersiju – za praznike, slave, krštenja, pa i obične nedeljne ručkove.

U tim zajedničkim trenucima, negde između ruske salate, slavskih kolača i predugih redova za pečenje, najvažniji deo večeri uvek je bila muzika. I kolo. I tada sam prisustvovala prizoru koji ni danas ne mogu da zaboravim.

Bila je to velika svečana sala, Vaskrs, kraj devedesetih. Na kratko sam otišla u toalet i tamo zatekla grupicu mladih devojaka – potpuno američki stil, tipične lokalke. Stajale su ispred ogledala, smejale se, šminkale i čavrljale na engleskom. U jednom trenutku iz sale se začuo zvuk harmonike i onaj dobro poznati ritam – "tu tu ru tu tururu rum, tu tu ru tu tum tum" – Moravac!

Jedna od njih se ukočila, ozarila i uzviknula:
"Oh my God, I love this song!"
I onda su sve zajedno, kao da su na koncertu Tejlor Svift, vrišteći istrčale iz toaleta i otrčale pravo – u kolo.

Ostala sam u mestu, zacenjena od smeha. I dan-danas se nasmejem kad se setim tog trenutka. Jer koliko god jezik bledeo, koreni – nikada ne iščeznu. A to nas dovodi do nove generacije mladih Srba u Americi...

Promaja, pasulj i ćilimi: Kad srpski jezik progovori srbiš dijalektom

Na društvenim mrežama se šeruje snimak ankete među mladim Srbima u Americi – njihovim odgovorima na jednostavna pitanja o srpskom jeziku i običajima, koji su u isto vreme urnebesni i dirljivi.

"Kako se kuva pasulj?" – bilo je prvo pitanje. Tri devojke samo su se nasmejale.
"To ja ne znam", rekla je jedna, dok je druga dodala: "Valjda dodaš... nešto?"

Pitanje "Znaš li šta je podrum?" izazvalo je isto toliko zbunjenih pogleda, sve dok im nije postavljeno dodatno: "A imate li vi basement?" – tada su svi klimnuli glavom. Jezik je možda drugačiji, ali pojam je isti. Samo se drugačije kaže.

Ćilim, ćup i čupanje…?

Reč "ćilim" nekima nije bila nepoznata – jedna devojka se čak pohvalila da ima jedan u dnevnoj sobi. Ali kada su ih pitali šta je ćup, jedna devojka je ozbiljno odgovorila:
"Pa to je... čup. Kad čupaš nešto."

Za knedle, svi su se složili – to je ono iz supe. Slatke knedle sa šljivama, izgleda, nisu dospele do treće generacije. Ali zato je na pomen promaje zavladao konsenzus:
"To ubija!"

Zaborav? Ili nova forma sećanja?

Mnogi komentari na mrežama pokazali su razumevanje:
„Deca ne mogu da nauče jezik samo kod kuće. Ako roditelji govore srpski, a svi oko njih engleski – pa naravno da će se mešati.“
„Dobro je i da ovoliko znaju“, „Njihova deca neće znati ni to“ – glase drugi.
Ali najlepši komentar je možda bio:
„Balkan iz njih vrišti, šta god rekli. Prelepi su.“

I zaista – možda ne znaju šta je ćup, možda pasulj kuvaju s Youtube tutorijalom na engleskom, možda ne razlikuju Gornju Trepču od Gornje ulice. Ali kad zagrmi harmonika i začuje se Moravac, noge ih same povedu.
Jer, kako ona devojka reče, s blistavim očima:
"O my God, I love this song."

(Ona.rs) 

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Tijana nam otkriva kako graditi karijeru u Beogradu, a kako u Njujorku i šta je human design?

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Najnovije iz rubrike Porodica

Komentari

  • Gola Istina

    6. jul 2025. | 14:04

    Ne razumem, sta znaci Balkan vristi, o my god

    Podelite komentar

  • Elena Nikolić

    6. jul 2025. | 15:10

    Ne znam kako je tačno sa ljudima iz Srbije, ali oni koji su poreklom iz Republike Srpske često se vraćaju na mesta gde su rođeni. Postoje crkvene slave i dani sela, čak i za mesta u Federaciji iz kojih su nekad bili proterani. Tada se svi okupljaju, obilaze groblja, posećuju stare kuće, i to nije vezano za Zadušnice, već su to posebni dani. Tada dolaze ljudi iz Nemačke, Austrije, Švajcarske, Australije, Švedske, Italije, Kanade, Amerike. Možda ne svi svake godine, ali svake druge ili treće sigurno. U jednom selu baš, dva dečka, jedan od 13 i drugi možda 11 ili 12, priča im jedan meštanin ajde pričajte nešto na engleskom, da čujem kako to zvuči, jer kaže čovek da nikad nije uživo slušao dvoje ljudi kako pričaju strani jezik. Ta dva dečka srpski pričaju savršeno. Kao da su odrasli tu. Ni greške, ni pogrešne reči. Samo im je glas malo drugačiji, onako, vidiš da nisu baš odande, ali kao da jesu.

    Podelite komentar