Otvoreno pismo Bruklinu Bekamu: "Pokušala sam da smislim neku odbranu u tvoje ime"
Bruklin Bekam je konačno stavio tačku na nebrojene spekulacije i pitanja o njegovom ondosu sa porodicom. Mesecima se hvatamo za svaki znak, sliku, komentar, kao da nam činjenica da li Dejvid i Viktorija vole snajku nešto menja u životu, ali Bože moj, dobili smo na tacni klasičan balkanski rasplet situacije nakon što se sin prvenac oženi, samo ovog puta s primesama britanske drame i njihovog dobro poznatog tamnog, vrlo mračnog, humora.
I zato hvala Brukline. Jer čime bismo se bavili zadnja dva dana ako ne tvojim problemom s anksioznošću (sad će čak i moja baba da nauči šta je to), tvojim oholim roditeljima koji su te na pravdi Boga naterali da se slikaš za Instagram (jer to inače radiš samo svaki put kad spremiš jedan te isti ručak ili se oduševiš činjenicom da si oženjen devojkom koja izgleda kao i svaka treća beogradska riba), čime bismo se smejali u ovom našem sivilu ako ne gomili mimova tog "prljavog" plesa koji je Viktorija izvela na tvojoj svadbi? Čak i je AI probudio ljudskost u sebi i uz sve moguće verzije ovog momenata, pokazao da malo koja karikatura može da parira sirovoj, neugodnoj i marketinški upakovanoj istini.
Pa kako Brukline, da je AI humaniji od tebe?
Pokušala sam da smislim neku definiciju situacije, neku odbranu u tvoje ime. Znam, rastao si u vreme potpune histerije britanskih paparaca, znamo i koliko je pretnji dobijala tvoja porodica na račun mogiće otmice, tvojoj mami su beše pretili ubustvom? Znamo i da zasigurno nije lako nositi na leđima titulu naslednika brenda Bekam uz svu tabloidnu istoriju i indirektni pritisak koji se maskira kao promocija kraljevske porodice i nalaže da se iza bedema Bekingemske palate (znam da se kaže Bakingemska, kapirate foru?) skriju raznorazni kosturi po podrumima i potkrovljima. Razumem i da si se kao mali mnogo puta sapleo o njih - tatine prevare, mamine slomove? Čuli smo svi. Ali i dalje mi ovaj tvoj narativ žrtve bode oči, sem što nikako suzu da pustim. A ja baš uvek navijam za gubitnike, oštećene prvence mladih roditelja, klince zarobljene u liminalnom vremenu, žonglere koji vrdaju iz karijere u karijeru. Ti tu bar prednjačiš, od ranih modnih kampanji do kasnijih pokušaja karijere u fotografiji i kulinarstvu, tabloidi su svakodnevno komentarisali sve tvoje poteze. Konstantna eksploatacija tvoje intime, uspeha i onog čega je bilo najviše - fejlova, nikom nije prošla nezapaženo. Branili su te i kritikovali kroz prizmu nepotizma, jer na kraju krajeva, Bekam lovorikama si se i kitio.
Jer vidi, za tvojih 26 godina postojanja i bar još toliko protraćenih miliona, uz nula dana radnog staža, cela infantilizacija kroz paparaco objektiv dobija jasniju sliku. Da ti prevedem, kod nas u Srbiji se to kaže da su roditelji možda trebali da primenjuju strožije vaspitne metode, da si propalitet i bez malo zadrške, ni do kolena svojim roditeljima.
Dostojanstvo
Šta je to što kod čoveka ne primećuješ dovoljno, a baš zbog toga ga onako baš baš gotiviš? A ako ga izgubi, budi ti refleks za povraćanjem?
Pa dostojanstvo. Osobina koja je uvek stajala jednako uz prezime koje nosiš. Kroz bure, turbluencije, tornada, voštano lice Viktorije Bekam i šarmerski pogled Dejvida ostali su- isti. A kao najvažnije, mala tvrđavica koju su gradili, nekad blatom, nekad suvim zlatom, održala se stameno i oštro.
Zašto, baš ti, želiš da je rušiš? I imam odgovor.
Slabost
Ova estetski upakovana drama, samosažaljenje i teatralna ranjivost nisu uspeli da sakriju činjenicu da si ti, samo još jedan, slabić. Onaj klasičan mizogeni tip koji uvek viri ispod neke ženske suknje, dok istovremeno krivi ženu, mamu, svekrvu. Normalno, nikad on nije problem.
Ali sasvim je okej da s roditeljskog računa pređe na onaj malo puniji - ženin. Što me navodi na sledeći zaključak.
Nesigurnost
U celoj ovoj selektivno plasiranoj istini (ne negiram da je neki deo tačan) i sentimentalnoj manipulaciji dirigovanom palicom jedne nadasve nežne plavušice, svetla reflektora i javna osuda su skoro potpuno okrenuti ka Viktorji.
Odbila je da sašije venčanicu u poslednjem trenutku? Ali je Nikola radila skoro godinu dana sa Valentinom. Plesala neprimereno? Ukrala prvi ples? Terala ih da dođu na reviju? Manipulisala medijima?
Veoma britanski skandalozno!
A možda baš u tom delu Nikola ne uspeva da pliva. Anđeoski osmeh naslednice iz grada anđela gubi na jačini kada se makne iz svog kruga - kruga koji upravo čini njena porodica, koju u istom danu favorizuje i voli najviše na svim mrežama, dok Bruklin svoju blokira.
Pa dobro, neko svoje nesigurnosti pokriva puderom, neko manipulacijom, neko osmehom. Svi se na kraju služimo samo onim što nosimo u sebi, zar ne?
Ljubav
Nije neki prelaz, ali suština je čista.
Mrzim da je izgovorim, ali ti ljudi koji nas vole su često svesniji onoga što mi ni ne primetimo kada spustimo ružičaste naočate. Još kad su nam roditelji govorili da nam "taj nije prijatelj" do kad su nas pravi prijatelji upozoravali "na onog frajera koji nije za nas".
Glupo je reći da se nismo protivili, svađali, ubeđivali i sebe i njih da oni ne vide u njima ono što mi vidimo. Ja ću prva da priznam da jesam.
Glupo i ludo zaljubljena u hologram čoveka koji ne postoji, karaktera i neverovatne dobrote koju sam samo ja stvorila i namaštala, smrtno sam se naljutila na najboljeg druga posle rečenice: "Videćeš, on je loš, nije za tebe". Sećam je se i danas, i mesta i vremena i pogleda i mog besa. A desilo se pre 15 godina.
Jer ljubav jeste slepa i glupa. Ali onog trenutka kada vas posvađa sa najboljim prijateljima, sestrama, braćom i roditeljima, znajte da vam oduzima onaj deo sebe bez kog vi niste vi. Bez kog ne sijate. Ne napredujete. Ne uspevate da udahnete život punim plućima.
Jer ta jedna osoba, bila muško ili žensko, bila za sad ili zauvek, došla je tek posle svih njih. Došla je u svet i ličnost koju ste stvorili sa nekim drugim ljudima.
Kako i zašto onda dobija prevlast nad vama? Zašto preseći konopac za koji ste se uhvatili mali milion puta kada ste bili na korak od davljenja?
I iskreno, prava osoba za vas vam to nikada ne bi ni tražila.
Terapija
Ja, danas, kao majka, ćerka, drugarica, sestra i potomak balkanskog naravoučenija da se svoje meso ne jede, moram da priznam da sam ga grickala.
Ko nije bar jednom u životu za sve okrivio roditelje? Ja jesam, mnogo puta. Dok nisam otišla na terapiju i čula najbolju moguću rečenicu
"Sama si kriva, ti si to odabrala".
I da znaš, jesam. Nekad iz straha, nekad iz ludila, nekad jer sam htela glavom kroz zid, nekad iz neodlučnosti, straha od preuzimanja odgovornosti...
Zašto onda, Brukline Bekame Pelc, nisi otišao na terapiju i pričao o svojoj mami?To nije za Instagram.
To nije za ceo svet.
I ne zanima me da li si ih se odrekao. Čekam samo kako ćeš se vratiti.
(Ona.rs)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Kolege Mike Aleksića nose kovčeg do mesta njegovog večnog počinka
Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Mimi
Svaka cast za tekst. Bravo slazem ze za svaku napisanu rec. Naravno roditelji vole svoju decu bezuslovno i oprostice mu kad bude kmecao da ga prime nazad u porodicu. Ali vise nista nece biti isto. Na zalost
Podelite komentar