Mislio sam da sam dobar otac jer sam obezbeđivao, ali sam pogrešio: Imam 65 godina i doživeo sam od sina ovo
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Ona.rs.
<% message.text %>
Ana
Čitam i plačem.Moja ćerka nije provela mnogo vremena sa ocem,zarobljena u ratu dvoje poludelih ljudi.Ja sam bila očajna nakon razvoda i mnoge lošemstvari sam radila u besu i očaju.A on,on se nekako predao, sklonio se od suđenja,prijava,mene pa i ćerke. Presudio je sam sebi da je kriv(a nije bio, pola je moja krivica, priznajem). Danas nemaju odnos,mene je odavno kompletno blokirao,nastavio je svoj život dalje i kada su prestale alimentacije i formalno se završilo sve.Upoznala ga je pre dve godine kao odrasla devojka i to je to.Osećaj bespuća,krivice, besa, tuge. I mog očaja za propalim životom.