Kako vas nije sramota da raspravlja o tome koliko su roditelji vama pomogli i dali vi ako date nesto to je smak sveta treba se setiti nekad i roditelja.
Svojim roditeljima sam pomagala od kako sam počela zarađivati jer oni nisu bili imocni ali su imali srce veliko,tata mi je umro davno a mama prije 2 mj teško je bila bolesna uz nju sam 1g i 8 mj bila je ovisna od mene zbog bolesti znači nije sama mogla ni na toalet brinila sam o svemu,drva rezije hrana i sve ostalo sto ide za normalan zivot,i nikad mi nece biti žao ni sekunde sto sam joj posvetila da je bilo teško je bilo je jako teško u nekim momentima sad gledam kad je nema ja sam ponosna na sebe i na svoj odnos prema roditeljima i hvala dragom bogu da sam imala snage za sve sto sam prošla s njom, i da nikad me nije morala pitati novaca ja sam sama znala da joj treba bez da me pita..zato volite svoje roditelje dok su živi i dok ih imate...
Ja imam dva kancera i penziju (invalidsku) 30000. I bolesna sam radila sa hemoterapijom. Suprug lenština nikada ništa. Sin izvela na put sama i bolesna. Danas on pomaže maksimalno. Međutim duša me zaboli svaki put kada uzmem novac od njega. Ja ne mogu da radim a suprug neće i koristi mene, dete i sestru. Moj sin treba da gradi svoj život a ne da izdržava parazita koji nikad nije za njega uradio ništa. Novac koji mi daje uglavnom trošim za potrebe svog deteta, hranu, struju(radi od kuće). Za godinu dana je mogao da uštedi 10000 evra da ne daje nama. Smatram da svaki roditelj treba da se žrtvuje da pomogne da se dete osamostali a ne da mu bude na grbači. Neko će reći pa i ti si njemu davala ali to je bio moj izbor i zato sam ga rodila da mu pružim sve a ne da ga kasnije koristim.
Muž i ja smo živeli s njegovim roditeljima jer su imali veliku kuću i bilo mi je bezveze da idemo u podstanare ili da se uvaljujemo u kredite za neki stan. Oni imaju još dva sina, oba u inostranstvu i kad su roditelji oboleli, ostareli oni su meni slali svaki mesec po 500€, ja nisam to tražila jer su oni i kuću i ušteđevinu prepisali nama ali jedan od braće je rekao da su srećni što nemaju problema sa roditeljima, što su mirni jer znaju da ih ja gledam i da bi ih skuplje došlo da plaćaju dom i da je za njih normalno da pomažu roditelje sad kad su stari i nemoćni.
Maki
Kako vas nije sramota da raspravlja o tome koliko su roditelji vama pomogli i dali vi ako date nesto to je smak sveta treba se setiti nekad i roditelja.
Podelite komentar
Katarina delic
@Maki
Svojim roditeljima sam pomagala od kako sam počela zarađivati jer oni nisu bili imocni ali su imali srce veliko,tata mi je umro davno a mama prije 2 mj teško je bila bolesna uz nju sam 1g i 8 mj bila je ovisna od mene zbog bolesti znači nije sama mogla ni na toalet brinila sam o svemu,drva rezije hrana i sve ostalo sto ide za normalan zivot,i nikad mi nece biti žao ni sekunde sto sam joj posvetila da je bilo teško je bilo je jako teško u nekim momentima sad gledam kad je nema ja sam ponosna na sebe i na svoj odnos prema roditeljima i hvala dragom bogu da sam imala snage za sve sto sam prošla s njom, i da nikad me nije morala pitati novaca ja sam sama znala da joj treba bez da me pita..zato volite svoje roditelje dok su živi i dok ih imate...
Podelite komentar
Zorica
Ja imam dva kancera i penziju (invalidsku) 30000. I bolesna sam radila sa hemoterapijom. Suprug lenština nikada ništa. Sin izvela na put sama i bolesna. Danas on pomaže maksimalno. Međutim duša me zaboli svaki put kada uzmem novac od njega. Ja ne mogu da radim a suprug neće i koristi mene, dete i sestru. Moj sin treba da gradi svoj život a ne da izdržava parazita koji nikad nije za njega uradio ništa. Novac koji mi daje uglavnom trošim za potrebe svog deteta, hranu, struju(radi od kuće). Za godinu dana je mogao da uštedi 10000 evra da ne daje nama. Smatram da svaki roditelj treba da se žrtvuje da pomogne da se dete osamostali a ne da mu bude na grbači. Neko će reći pa i ti si njemu davala ali to je bio moj izbor i zato sam ga rodila da mu pružim sve a ne da ga kasnije koristim.
Podelite komentar
Emilija
Muž i ja smo živeli s njegovim roditeljima jer su imali veliku kuću i bilo mi je bezveze da idemo u podstanare ili da se uvaljujemo u kredite za neki stan. Oni imaju još dva sina, oba u inostranstvu i kad su roditelji oboleli, ostareli oni su meni slali svaki mesec po 500€, ja nisam to tražila jer su oni i kuću i ušteđevinu prepisali nama ali jedan od braće je rekao da su srećni što nemaju problema sa roditeljima, što su mirni jer znaju da ih ja gledam i da bi ih skuplje došlo da plaćaju dom i da je za njih normalno da pomažu roditelje sad kad su stari i nemoćni.
Podelite komentar