Najteža usamljenost nije kad ste sami - već kada nemate s kim da razgovarate kako vam je potrebno
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Ona.rs.
<% message.text %>
Jelena
Jedan od boljih tekstova koje sam pročitala, a pročitam priličan broj. Razgovori zaista postaju sve više površni jer se ljudima servira: Kakve su ti misli, takav ti je život. Reši da budeš srećan... I onda ljudi vide kako sve divno funkcioniše u objavama raznim i oni ubeđuju sebe da i sami tako žive. Postaju površni, ne čuju druge, gube empatiju, razgovor bude kao trampa informacija. I posle kad čuju da se neko teško razboleo od neizlečivih bolesti pao u depresiju ili slicno filozofiraju: Ko zna koje probleme je imao, šta ga je mučilo... a što nikom nije rekoa...a osoba je možda pokušavala da kaže, samo niko nije hteo da čuje. Nije moderno da se priča o dubinama, o čemu se promišlja.