• 0

Segedin je poplava gotovo uništila, a on se uzdigao nakon 4 godine: Najsunčaniji grad Mađarske oduzeće vam dah

Možda će po arhitekturi i generalnom osećaju koji imate kada prošetate njegovim ulicama da vas podseti na Suboticu ili Novi Sad, ali ipak ima lični pečat

  • 0
Segedin

Foto: Telegraf.rs

Kada ljudi žele da posete Mađarsku, Budimpešta je grad koji se nameće kao neizbežan izbor. Ona svakako zaslužuje svoje mesto na listi destinacija koje morate da posetite u toj državi, ali jedan od njenih dragulja jeste Segedin, grad koji je poplava potpuno izbrisala, a on je pokazao zube i zasijao u punom sjaju posle samo četiri godine.

Treći najveći grad u državi nalazi se na oko pola sata od graničnog prelaza Horgoš, te put do tamo nije dug. Možda će po arhitekturi i generalnom osećaju koji imate kada prošetate njegovim ulicama da vas podseti na Suboticu ili Novi Sad, ali ipak ima lični pečat.

Ipak, razvojni put Segedina nije bio nimalo lak. On se nalazi na mestu na kom je danas jer je izgrađen zbog toga što je tu reka Tisa. Uvek je bio trgovački grad, a u međuvremenu je postao studentski, naučni grad.

Meštani Segedina naučili su da žive sa rekom, koju nazivaju plavušom. Ona je nepredvidiva, ima periode kada je veoma mirna, ali je, ukoliko se naljuti, veoma strašna. Segedinci su najgore lice reke Tise videli 14. marta 1879. godine. Tada je poznati srednjovekovni grad sa lica zemlje izbrisala bujica vode.

Od 5.500 kuća, preostalo je 265. U tom momentu počela je priča današnjeg Segedina i njegova ponovna gradnja. Pomoć je stigla sa svih strana sveta - sa Kube, Haitija, iz Šri Lanke. Zbog toga danas, kad god se desi neka tragedija, Segedin nudi novac za pomoć, ne zbog toga što su heroji i imaju mnogo novca, već zato što znaju šta je muka. Segedinci smatraju da je to njihova obaveza.

Grad je ponovo izgrađen kao Pariz, sa bulevarima i kružnim bulevarima, a bio je zamisao arhitekte Lehnera Lajoša, koji je preostalih 265 kuća uklopio u arhitekturu današnjeg grada.

Da se ista sudbina ne bi ponovila, tlo grada moralo je da bude podignuto za dva metra, a na nekim mestima, u kojima je šteta bila veća, kako bi se poravnalo, tlo je bilo podizano i do šest metara. Kada se poplava, nakon 186 dana, povukla, započeto je obnavljanje grada. Sa ondašnjim uslovima, bez mehanizacije koja bi ubrzala proces obnavljanja, Segedinci su za samo četiri godine podigli potpuno novi grad.

Segedinska tvrđava danas je deo grada

Grad Segedin nekada je imao tvrđavu, koju je gradu posle poplave poklonio Franc Jozef. Slušajući ovu priču, neki će se možda zapitati: Gde je tvrđava? Odgovor na to pitanje je da je ona u celom gradu.

Tvrđava je bila sagrađena od cigle, te su upravo te cigle iskorišćene za obnovu grada. Tako tvrđave danas i ima i nema - ne možete da je vidite, a ipak je svuda zbog toga što se delovi nje nalaze u gotovo svakoj zgradi u gradu.

Ona se nalazila sa jedne strane gradskih zidina, dok su preostale tri vodile ka trgovinskim vezama. Jedna kapija vodila je na put ka Petrovaradinu, druga ka Aradu u Rumuniji, a treća ka Budimu.

Danas je od nje ostalo svega nekoliko zidova koji su ograđeni i od njih je napravljen izložbeni prostor u kom se nalazi muzej kamenja.

Segedin ima svoj Most uzdaha

Zbog podizanja nivoa grada, Gradska kuća bila je veoma niska. Zbog toga je donesena odluka da se izgradi nova Gradska kuća, koju posetioci Segedina mogu da vide i danas. Izgradnja je završena 14. oktobra 1883. godine.

Čim se približite centru grada, pogled će da vam privuče žuti toranj. Kada ga jednom ugledate, teško je ne otići da vidite kojoj zgradi pripada. Kada stanete pred Gradsku kuću, ono što će verovatno da vam privuče pažnju je most koji povezuje dva njena dela, vizuelno odudara od ostatka zgrade, a veoma liči na Most uzdaha u Veneciji. Razlog za njegovo postojanje nosi interesantnu priču, a Segedinci za njega danas vezuju anegdotu po kojoj nosi svoje savremeno ime.

Franc Jozef, koji je dao novac i pomoć gradu, rekao je "Nemojte da brinete, Segedin će biti lepši nego što je bio", a te reči danas se nalaze na ukrašenim prozorima gradske kuće. Kada su 1883. godine završili gradnju Gradske kuće i celog grada, pozvali su ga u posetu i on je odseo u njenoj sporednoj zgradi. Hodnik koji spaja dve zgrade ili, kako ga danas zovu, Most uzdaha, izgrađen je samo da bi Franc Jozef mogao da pređe iz dela Gradske kuće u kom mu je bila rezidencija u drugi, gde se nalazi sala gradske skupštine.

Meštani Segedina prolaz nazivaju Mostom uzdaha jer im, kako objašnjavaju, sa jedne strane kažu koliko treba poreza da plate, a na drugu odlaze da plate porez, te im to uvek izmami uzdah.

Zgrada Gradske kuće spolja je veoma ukrašena jer je u Segedinu običaj da svetu treba da pokažemo koliko imamo, dok su građevine iznutra potpuno skromno uređene jer to koliko imamo znamo i sami.

Sala gradske skupštine i danas se koristi za sednice poslanika. Ipak, kada u nju uđete, imate osećaj kao da ste u pozorištu, zbog kitnjastih ukrasa i balkona sa obe strane sale. U salu su kasnije dodate slike, a interesantno je da se u njoj nalaze portreti Franca Jozefa i njegove supruge Elizabete, poznatije kao Sisi. Osim njih, zidove krase i slike Lajoša Košuta, grofa Ištvana Sečenjija i grofa Đula Andrašija, koji je bio premijer, a potom i ministar spoljnih poslova. Franc Jozef je, posle revolucije 1848. simbolično obesio Đulu Andrašija, okačivši njegovu sliku na zid.

Video: Venecija nije jedina koja ima Most uzdaha: U Segedinu je napravljen za cara

Suparnici spavali u istom krevetu

Dva suparnika, Franca Jozefa i Lajoša Košuta, povezuje jedna zgrada u Segedinu. Nekadašnji dom porodice Karas, po kojoj danas ime nosi ulica u centru Segedina, izgrađen je 1840-ih godina. U pitanju je najbogatija porodica u Segedinu, koja je imala posede sve do Horgoša.

Kada je 1948. i 1949. godine Lajoš Košut bio u Segedinu, kako u to vreme nije bilo hotela sa pet zvezdica, smestili su ga kod porodice Karas, jer su bili nabogatiji. Na balkonu te zgrade on je održao svoj poslednjih govor na tlu Mađarske.

Franc Jozef je, pri obilasku svoje nove države, došao u Segedin 1857. godine. Porodica Karas je tada i dalje bila najbogatija u Segedinu, te je i on bio smešten u istoj zgradi. Dva suparnika tako su spavala u istom krevetu.

Najpoznatija zgrada mađarske secesije

Jedna od najpoznatijih zgrada izgrađenih u stilu mađarske secesije jeste Palata Rek, koja nosi ime po porodici koja je u njoj stanovala. Ivan Rek, koji je bio vodoinženjer uzeo je plac u centru malog kružnog bulevara.

Palata Rek uklapa se u mišljenje Segedinaca da drugima treba da prikažemo šta imamo, te je zgrada spolja, sa svojim ukrasima i neobićnim izgledom pravi melem za oči, dok je iznutra potpuno jednostavna, vodeći se principom da sami znamo koliko imamo.

Ivan Rek je arhitekti rekao da svetu želi da pokaže ko je on, te da građevina treba da ukaže četiri stvari - da se vidi da je bogat, da se bavi vodom, da se vidi da je Mađar i da ima konje. Arhitekta Ede Mađar je u potpunosti ostvario njegove želje.

Izgradnja je završena 1907. godine. Cela fasada se talasa kao voda u jezeru, a na njoj se nalaze i vodeni ljiljani koji su simbol u mađarskom folkloru i koriste se u mađarskim vezovima. Tako je obuhvaćena voda i dato je do znanja da je bogat, kao i da je Mađar. Dva konja nalaze se na fasadi, ali su oni skriveni, kao da pozivaju prolaznike da obrate veću pažnju na samu zradu.

Još jedna od zgrada Edea Mađara, koja privlači pogled prolaznika svojom nežnoroze fasadom i bordo kupolom jeste Palata Unger-Majer. U pitanju je prva stambena zgrada građena od armiranog betona, što se ne da primetiti. Težina materijala se ne oseti jer je projektovana kao valcer, talasa se kao suknja. Omiljene figure u doba kad je građena bile su plesačice i zato se one nalaze na kupoli.

Segedin, Mađarska, Unger-Majer palata

Foto: Tijana Janković-Jevrić

Bogorodica u mađarskoj pastirskoj nošnji

Nakon Velike poplave Segedinci su se zakleli da će izgraditi grandioznu katoličku crkvu. Nakon dugog planiranja i mnogobrojnih rasprava, radovi su započeti tek 1913. godine. U pitanju je četvrta crkva po veličini u Mađarskoj, a planovi su bili da bude još grandioznija, ukoliko je to ikako moguće zamisliti. Ipak, Planove Friđeša Šuleka za izgradnju crkve, iz finansijskih razloga, modifikovao je Erne Foerk.

Arhitektonski je mešanog stila, odlikuje je mešavina romanskih, gotskih i vizantijskih elemenata.

Građani su crkvu posvetli Bogorodici, zbog toga što je ona pomogla da se uklone posledice koje je poplava nanela gradu i jer su mogli da ostanu u gradu, bez obzira na to što je poplava skoro potpuno uništila.

Crkva prvenstveno služi kao religijski objekat, a na tom mestu se nalaze segedinska biskupija i bogoslovija. Centar za posetioce ispod crkve izgrađen je 2016. godine. Turisti takođe slobodno mogu da uđu u samu crkvu, koja će svojom lepotom zasigurno da im izmami uzdah.

U segedinskoj katedrali se svake godine održava više religijskih i nereligijskih koncerata, a na ogromni trg ispred nje leti je postavljena bina i tribine sa više od 4.000 mesta kako bi građani mogli da uživaju u kulturnim programima. Svakog meseca se ispred katedrale održava naučni skup, a posetioci mogu da odu i u riznicu i da vide istoriju izgradnje katedrale.

Zavetna crkva zamišljena je kao crkva za krunisanja. Nakon Trijanonskog mira, Segedin je ostao usamljen u tom delu države. Zbog toga je nameravano da baš tu bude uspostavljena kraljevina. Deo na kom se danas nalazi baldahin, koji je prethodno bio u oltaru, ostavljen je prazan kako bi se na njemu održalo krunisanje. Cela crkva i freske u njoj zamišljene su tako da baš Zavetna crkva bude religijski centar koji će da obnovi državu. Do novog krunisanja nije došlo, ali je Zavetna crkva ostala bitan religijski objekat.

Bogorodica je na zidu crkve prikazana u mađarskoj narodnoj nošnji - dugom pastirskom odelu napravljenom od vune. Time je simbolično prikazano da ona čuva okolinu Segedina. Ono što je takođe interesantno je da ona nosi segedinske papuče. One se od običnih razlikuju po tome što se ne prave leva i desna, već se oblikuju tokom nošenja, a Segedinsci su ih nasledili od Turaka.

Iznad Bogorodice se nalaze Bog i Isus, te izgleda kao da ona ide ka nebu i ka njima. Oni takođe krunišu Bogorodicu starom mađarskom krunom koju je nosio Sveti Stefan (Ištvan) 1001. godine, kada je krunisan za kralja Mađarske.

Preko 300 stepenika do prelepog pogleda

Ono što nikako ne smete da propustite ukoliko ste u Segedinu, jeste da se popnete u toranj Zavetne crkve. S obzirom na to da ima više od 300 stepenika do vrha, put deluje mučno, ali je apsolutno vredan svake kapi znoja koju prolijete do gore i svakog eventualnog bola u nogama.

Nakon oko 250 klasičnih stepenika, dolazi se do veoma uskog spiralnog stepeništa. Tokom penjanja po njemu proći ćete i pored crkvenih zvona i moći izbliza da ih pogledate. Ono što je bitno jeste da obratite pažnju na to koliko je sati, jer vam sigurno ne bi bilo svejedno da se pored zvona nađete kada se ona oglase.

Kada pređete uspon, ulazite u toranj crkve i uskom stazom možete da obiđete pun krug, što će vam pružiti pogled na ceo Segedin. Ukoliko bez daha niste ostali penjući se uz stepenice, upravo taj pogled oduzeće vam dah.

Video: Sa Zavetne crkve u Segedinu pogled je predivan, pravoslavna crkva jedna od retkih koje su izdržale poplavu

Toranj pronađen u ostacima crkve

Dimitrijev toranj koji se nalazi ispred Zavetne crkve potiče iz 12. veka. On je najstariji arhitektonski spomenik Segedina. Nekada je na tom mestu bila crkva posvećena Svetoj Elizabeti. Ona je ozbiljno oštećena tokom poplave, zbog čega su morali da je sruše. Nakon rušenja pronađen je toranj koji je bio ugrađen u samu crkvu i on je obnovljen.

Tokom izgradnje Zavetne crkve, toranj umalo da nije srušen. Opstao je zahvaljujući tome što je privremeno dobio funkciju kapele za pokrštavanje pri Zavetnoj crkvi. Tada je u nju premeštena freska "Hristovo krštenje" Vilmoša Abe-Novaka.

U lukove ulaznog dela je ugrađeno kamenje iz rimskog perioda, koje je iskopano prilikom uklanjanja ostataka prvobitnog utvrđenja. Iznad ulaza se nalazi najstariji kamenorez u Segedinu, koji prikazuje jagnje. Gvozdena ulazna kapija, rad Janoša Bilea ukrašena je motivima iz katoličke liturgije. Na prvom nivou tornja se nalazi interaktivan izložbeni prostor gde posetioci mogu da se upoznaju sa istorijom krštenja, a na drugom nivou se nalazi interaktivna izložba o istoriji izgradnje tornja.

Ukoliko uđete u prostor ispod Zavetne crkve, moći ćete da vidite jedan zid stare crkve kao i obeležene linije na kojima se nalazio ostatak zidova.

Pravoslavna crkva jedina barokna građevina u Segedinu

Hram prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja jedina je pravoslavna crkva u Segedinu i ona je preživela veliku poplavu iz 18. veka. Ona se nalazi tik uz Zavetnu crkvu, ali ukoliko želite da je posetite i vidite njenu unutrašnjost, najidealnije bi bilo da nađete način da unapred pozovete sveštenika jer su njena vrata neretko zaključana.

Srbi su se u Segedinu naselili u srednjem veku, povlačeći se na sever pred najezdom Turaka. Tokom 13. i 14. veka su igrali značajnu ulogu u trgovini grada i regije. O njihovom društvenom statusu svedoči i činjenica da im je dozvoljeno da svoj hram izgrade u okviru gradskih zidina. U istorijskim spisima sa navodi da su pre današnje crkve postojale dve crkve na teritoriji grada, tako da je današnja crkva koja je posvećena Svetom Nikoli treća u nizu.

Jednobrodna crkva, baroknog stila, osveštana je 1778. godine. Unutrašnjost crkve je uređena po pravoslavnim kanonima, a centralnu tačku predstavlja pozlaćen ikonostas u stilu rokokoa, koji je jedini ikonostas pravoslavne crkve potpuno urađen u tom umetničkom pravcu. Jedan njegov deo sačuvan je iz prethodne crkve, dok je drugi remek-delo majstora Jovana Popovića koje se ubraja među najlepše ikonostase na teritoriji Mađarske. U crkvi se nalazi i nedavno restaurirana ikona Bogorodice koja potiče sa Kosova i Metohije, a u Segedin je doneta tokom Velike seobe Srba.

Crkva je nekada bila saborni hram bačkih episkopa, a danas pokušavaju da očuvaju amanet koji je ostao. Zajednica je danas mnogo manja, ali sveštenik crkve pokušava da održi aktivan duh.

Nova sinagoga nateraće vas da se dobro zamislite

Nova sinagoga sagrađena je 1903. godine. Nije u pitanju ortodoksna, već neološka sinagoga. Posetioce dočekuje biblijskim citatom na mađarskom i hebrejskom jeziku uklesanim na pročelju zgrade: "Ljubi bližnjeg svog". Na pojavljivanje natpisa na mađarskom jeziku je svojim savetima datim arhitekti Lipotu Baumhornu presudno uticao glavni rabin Imanuel Lev.

Posebnu vrednost eklektične sinagoge predstavljaju predivni vitraži Mano Rota i prelepa staklena kupola. Unutrašnjost očarava harmonijom plave i zlatne boje, kao i crnog i belog mermera. Lepotom se ističu detalji kao što su gornji deo bine koji je napravljen od jerusalimskog mermera, drvena vrata Zavetnog kovčega izrađena od bagremovine iz doline Nila, menore ukrašene poludragim kamenjem te stilizovani prikazi biljaka iz biblijskih vremena na unutrašnjim zidovima. Koncerti na orguljama izvedeni u ovom prostoru su zbog izuzetne akustičnosti sinagoge poseban doživljaj.

Ipak, osećaj kada uđete u sinagogu drugačiji je nego prilikom ulaska u druge religijske objekte u Segedinu. Osim divljenja onome što vaše oči mogu da vide, ona u vama može da probudi i tugu, te ćete imati osećaj da je svaki govor osim šapata previše. Zbog čega je to tako? Naime, prostor sinagoge je ogroman, on može da primi oko 5.000 ljudi i građena je za potrebe tadašnjeg jevrejskog stanovništva. Danas ih u Segedinu ima svega 100 ili 200.

Skoro 90 odsto Jevreja odvedeno je iz Segedina 1944. godine, većina njih u Aušvic. Iz Mađarske je ukupno odvedno 430.000 Jevreja. Sama sinagoga bila je u to vreme jevrejski geto.

Ukoliko vas interesuje kako je izgledala stara sinagoga, ona se nalazi tik uz novu.

Zoo vrt svojim životinjama pruža najbolje moguće uslove

Zoo park u Segedinu nalazi se svega 2,5 kilometra od centra grada, u šumi, na 47 hektara. Primera radi, zoološki vrt u Beogradu prostire se na sedam hektara. Ono što je sigurno jeste da će vam za obilazak zoološkog vrta, kako biste videli sve životinje kako treba, s obzirom na to da mnoge imaju velik prostor, te nastoje da se kriju u hladu, trebati više sati.

Životinje su prikazane po kontinentima i radnici zoo vrta trude se da im obezbede prirodni životni prostor. Zoo park sebi kao glavni zadatak postavlja obuku zaštite prirode i kao i učešće u međunarodnom programu zaštite i uzgoja ugroženih vrsta, što im je takođe jedan od važnijih zadataka.

Osim retko viđenih životinja kao što su džinovski mravojed, marmozet, fosa i oblačasti leopard posetioci mogu sresti popularne divlje životinje zooloških vrtova, od merkata do žirafe. Od 2018. godine tu žive i azijski slonovi, kao i indijski nosorozi.

Ono što je interesantno je i da zoološki vrt preuzima životinje koje su zaplenjene sa carine kao produkt krijumčarenja, brinu o njima, a za one koje ne mogu da zdrže, nalaze dom u nekom od drugih zoo vrtova u zemlji ili inistranstvu

Skoro svakog dana u godini je moguća poseta Zoo parku gde posetioce čekaju zoopedagoške aktivnosti, hranjenje životinja kao i povremene noćne posete Zoo parku.

Veće, prijavljene grupe, mogu da dobiju prilvilegiju koju smo mi, kao novinari dobili, a to je da budu sprovedeni u poseban deo zoološkog vrta gde tri prelepa mužjaka žirafa mogu da hrane sa žirafama. To da vam impozantna životinja kao što je žirafa jede iz ruke, zaista je neponovljivo iskustvo.

Video: Posetili smo ZOO vrt u Segedinu: Tamo smo dobili posebnu privilegiju

Ne treba propustiti mađarsku hranu

Iako u Segedinu postoje brojni lanci svetski poznatih restorana, treba da se pravite da ih ne vidite, jer je mađarska hrana nešto što se ne propušta.

Gulaši, paprikaši, riblja čorba, nešto su najbolje što tamo možete da pojedete. Ne propustite ni piletinu punjenu sirom, ali ni hladnu voćnu čorbu, koja je pravo osveženje u vrelim letnjm danima u "gradu sunca i vode".

Kada dođe red na desert, ne treba propustiti "knedle" koje umesto testa imaju belu čolokadu i punjene su slatkim sirom, a uz njih dolazi i sirup od jagoda. One su jedna verzija slatkiša poznatog kao turo rudi. Ukoliko naletite na neki restoran koji služi čuvene gomboce, to je nešto što se ne propušta. Takođe, testo slično uštipcima uz divlje voće zasladiće vas posle dobrog ručka.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Putovanja