• 0

Vreme čitanja: oko 6 min.

Kako je foto-reporter Darko Dozet zamenio redakciju za planinske vrhove: Hajdemo u planine

Vreme čitanja: oko 6 min.

"Dvadeset pet godina je puno u agencijskom i dnevnom novinarstvu, posao vas melje. Sebe ne smatram planinarom, pre bih se nazvao gorštakom", kaže za portal Ona.rs Darko Dozet

  • 0
Darko Dozet, fotoreporter i planinar FOTO: Darko Dozet

Darko Dozet je jedan od najplodnosnijih foto-reportera mlađe generacije u našoj zemlji. Njegove fotografije do sada su ilustrovale više od 1.000 naslovnih strana naših najznačajnijih medija, a tokom dosadašnje karijere sarađivao je sa nekim od najuglednijih svetskih novinskih agencija, od "Rojtersa" do "Asošijeted presa". Neretko, njegove fotografije su objavljivali mnogi svetski listovi i magazini.

Za 25 godina profesionalnog fotografisanja imao je nekoliko samostalnih i grupnih izložbi, radio je na projektima kao što su "Koreni duše", posvećen Kosovu i Metohiji, objedinio monografije “Čuvari uspomena i svedoci istorije”, posvećene foto-reporterima od Drugog svetskog rata do danas  i "20 godina u jednoj sekundi", posvećene njegovom profesionalnom radu.

Za mnoge od njih dobio je niz prestižnih priznanja i domaćih i međunarodnih nagrada. I sva svoja fotografska dostignuća odlučio da ostavi po strani i da se posveti - planinarstvu.

Upitan šta ga je navelo na obrt od 180 stepeni i da zameni redakcijske redove za lutanje po planinama, Darko za Ona.rs, ističe da je 25 godina u agencijskom i dnevnom novinarstvu puno i da je došlo do prezasićenja.

- Posao vas melje, naročito ako ste dopisnik iz velikog grada i pokrivate veliku oblast, tu nema odmora ni smene, radite non-stop. Novinarstvo je promenilo svoj izvorni oblik, ljudske tragedije se pretvaraju u onlajn rijalitije, jure se najbizarnije stvari da bi se šokirala publika. To više nije bilo za mene. Osetio sam zasićenje. U svetu ljudi menjaju firme na par godina, pa čak i čitavu profesiju. Možda je u mom slučaju to i neki prirodan sled da napredujem i da stečena znanja prenesem drugima - objašnjava Dozet.

Darko Dozet, fotoreporter i planinar FOTO: Darko Dozet

Danas je predsednik Komisije za informisanje Planinarskog saveza Srbije i ima zvanje stručnjaka u sportu sa završenim obukama i licencama za planinskog vodiča i za operativnog trenera planinarstva. Uz to ima i letnje i zimske obuke iz alpinizma i naprednu obuku prve pomoći Crvenog krsta Srbije. Na sve to, ponosni je član Sportsko planinarskog udruženja „Srbija u pedalj“.

Kako kaže, fotografiju i novinarstvo nije zapostavio i aktivno predaje fotografiju na jednom fakultetu, ali najviše uživa da, kroz angažman u Planinarskom savezu Srbije, upoznaje, druži se i putuje sa legendama srpskog planinarstva, od kojih, kako kaže, ima mnogo da se nauči i o planinarenju i o životu. Svoja znanja i više od dve decenije poznanstva u novinarstvu koristi da bi popularisao planinarenje.

- Nadam se da ćemo uspeti da ponukamo ljude da krenu u planine i da zdravije žive - poručuje Darko.

Na pitanje da li je teško postati planinar, odgovara prilično sigurno da je - užasno jednostavno.

- Bitno je samo da prelomite da želite time da se bavite i sve ostalo ide relativno lako. Savet po savet, stvar po stvar, kilometar po kilometar, planinu po planinu. Najbitnije je da odredite jedan dan u nedelji za vas i  vaše zdravlje i da vam to bude apsolutni prioritet i svetinja, da taj dan nikome ne date i da se postavite tako da vas ni atomska bomba ne može odvratiti da tu, recimo, subotu - provedete na planini.

Uz odluku, Darko ističe da je u takvom poduhvatu veoma bitna i psihološka priprema.

- Spremite se na to da ćete biti i blatnjavi i mokri, da ćete morati da izađete iz svoje zone komfora, da ćete možda spavati u sobi sa deset ljudi koji hrču i čije se čarape osećaju. Da krevet planinarskog doma neće biti udoban i da ćete možda biti bez tuša na koji ste navikli. Međutim, za sve te napore, nelagodnosti i žrtve - priroda će vas nagraditi svojom lepotom.

Od toga šta je potrebno od koncidije i opreme nekome ko tek uči da postane planinar, naš sagovornik ističe samo da se "nema previše kilograma".

- Bitno je naći neku početničku ili penzionersku ekipu koja će ići laganim tempom kraću deonicu, da se čovek "izmeri" koliko može i šta može, a kasnije će lako da uvećava dužinu staze, tempo i količinu kumulativnog uspona i spusta. Kada dođete do nivoa da možete bez posebnog opterećenja da pređete 15 kilometara sa ukupno 1.000 metara kumulativnog uspona, onda možete sebe da smatrate planinarem u solidnoj kondiciji, spremnog za ozbiljnije izazove.

Kako pojašnjava, da biste postali planinar, prvo je neophodno upoznati "lakše" ture od 15-ak kilometara sa 400 do 500 metara ukupnog uspona. One koje su od 500 do 1.000 metara smatraju se srednje teške, dok su one sa više od 1.000 - teške. Da li ćete da pređete 15 ili 20 kilometara, kako objašnjava, ne igra toliku ulogu, koliko je bitna cifra kada se saberu visinske razlike, jer one drastično utiču na čovekovu sposobnost kretanja.

- To su oni momenti kad srce počne da vam lupa jako, a organizmu nedostaje kiseonik, zbog čega dahćete kao parnjača ako niste u formi. Ali badava, jer kondicija je sposobnost da se uneti kiseonik iskoristi - opisuje Dozet i dodaje da je za prolećno-letnju sezonu i prve odlaske početniku dovoljna udobna obuća sa dobrim (vibram) đonom, koji je sastavni deo svake planinarske obuće - objašnjava Darko i dodaje: - Duks od flisa (popularno ćebence), majica kratkih rukava i to ne pamučna, već od vune, svile, sintetike. Pamučna majica je tek da se presvuče po završetku akcije. Neke brzosušeće pantalone, nikako džins ni pamučne trenerke, jer upijaju znoj i vlagu, teško se suše, a šavovi mogu da vam prouzrokuju oštećenja na koži.

Darko Dozet, fotoreporter i planinar FOTO: Darko Dozet

Dozet takođe otkriva da je za planinara-početnika udoban, praktičan i lagan ranac jednako bitan koliko i obuća, jer olakšava kretanje i ne oseti se na leđima. Dobro je da je u rancu lagana kabanica, kompletić prve pomoći, orašasti plodovi, dekstroza, dovoljno vode, bateri benk, telefon, čeona lampa... Ukoliko se neko upušta u prvo planinarenje u sopstvenoj režiji, što početnicima nikako nije preporučljivo, poželjno je da se skine i instalira neka od aplikacija za praćenja maršrute.

- Teško je dati sve savete u par rečenica i ubedljivo je najbolje pronaći neko planinarsko društvo i učlaniti se. Članarine su praktično simbolične, a u njih je uračunato i osiguranje, osnovna planinarska obuka i još štošta. Obuka i saveti iskusnijih planinara doprinose tome da se boravak u planini ne pretvori u patnju ili nesreću, već da bude istinsko uživanje. Uz to više nikada nećete imati problem da nađete društvo da neko pođe u avanturu sa vama.

Napredak u planinarenju je isti kao i kod svih drugih sportova. On zavisi od opšte kondicije, konstitucije, terena na kojima se odrastalo... Nekome su te stvari urođene i brzo se uklope, dok je, recimo, gradskim ljudima sa lošim životnim navikama potrebno više vremena da se prilagode i srode sa prirodom.

Darko Dozet, fotoreporter i planinar FOTO: Darko Dozet

- Ja sebe uopšte ne smatram planinarom iako imam većinu obuka. Zapravo, pre bih se nazvao gorštakom. Nekako mi je bliža ta ideja, poput izviđačke, dužeg boravka u prirodi od ideje "blickrig" odlaska na planinski vrh radi selfija i radi čekiranja još jednog vrha u nizu. Odmalena sam navikao da se snalazim u šumi, na kamenjarima i na planinama, to je bio deo mog detinjstva i odrastanja. Nije se blenulo u telefone, sekira nam je bila igračka, penjalo se po drveću, pravila skloništa, radilo sa životinjama, sretale divljači, izvlačila drva iz šume... - priseća se Darko.

Njemu je lično bitno da stalno putuje na nove lokacije i da je stalno u pokretu, ma gde to bilo. Nada se, ako uspe da nađe sponzore i sakupi novac, da će u ovoj godini skoknuti na najviši vrh severa Afrike u Maroku i na svetogorski Atos. U međuvremenu, tradicionalno uživa u Velebitu i vikend-planinarenju po Bosni.

Do nekih novih destinacija, Dozet poziva sve građane Srbije, roditelje, vaspitače, ceo obrazovni sistem sa sve nadležnim ministarstvima i sekretarijatima, da se pridruže i omasove planinarski pokret, dok ne postane stvar opšte kulture,  kao što je to slučaj, recimo, u Sloveniji.

- Narod bi bio zdraviji i veseliji, manje bi se para trošilo na lečenja, živnuo bi turizam i druge grane koje se na njega naslanjaju. Svima bi bilo lepše i lakše - poručuje Dozet.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Putovanja