Posle 40 godina vratila sam se na Jahorinu: Tražila sam planinu koje sam se sećala, a tamo usput ostavila srce

 

Komentari

  • Lala

    21. jun 2026. | 18:39

    Ocigleedno je da sve u zivotu zavisi od licne percepcije, perspektive i interpretacije. Evo, za mene je Jahorina odvratno utociste novca raznoraznih neokapltalistickih, neokolonijalistikih, neofeudalnih nvestitora - BEZ DUSE, SRCA, BEZ ICEGA! U sred sume, na tim visinama treba da bude oaza za skijase i avanturiste, a ne prepiranje muda i prodaja za bubrege. Sve u svemu - jos jedno Carevo novo odelo. P.S . Kada vam je toliko divno, eno imate to sve mnooogo nize i jevtinije u gadnom I.Sa. Uuuuf.

    Podelite komentar

  • Nada

    20. jun 2026. | 15:46

    Mnogi toga što je ovde napisano sam i sama osetila boraveći na Jahorini prošlog leta. I mojih 40 godina koje proleteše, a mene nema u Sarajevu, tamo gde sam rođena. Divno Sarajevo nadomak, a Jahorina lepša leti nego zimi! I...ništa više nije kao pre 40 godina, ni Sarajevo, ni Jahorina, ali ni mi. Lep je život koji nam dopušta mogućnost da se nađemo tamo gde smo davno bili srećni, ali gde se i sad može uživati u trenutku koji nam je darovan. Jahorina prekrasna i onda i sad!

    Podelite komentar

  • Ivana

    20. jun 2026. | 13:52

    Hvala na divnom tekstu! Kao da sam bila s Vama sve vreme... Poželela sam da udahnem tu lepotu... Nadam se da hoću!

    Podelite komentar

  • Slavica

    20. jun 2026. | 13:02

    Prelep tekst. Ja sam letos prosla Romanijom i.prolazeci kroz Han Pijesak sam.osetila bas ovo sto gospodja pise,VAZDUH,kakvog u Beogradu nema.Disete punim.plucima.Volela bih da ponovim Romaniju.

    Podelite komentar

  • Dača

    20. jun 2026. | 12:39

    Tekst,reportaža za svaku pohvalu,bio 1985/86.na odluženju vojnog roka na samom vrhu Jahorine,četa VOJIN,pozdrav za sve klasiće iz Srema,najlepše uspomene na taj period.

    Podelite komentar