RAK JAJNIKA ne znači kraj svega: Selena je s 24 godine dobila dijagnozu, a 5 godina kasnije slavi novi početak

Vreme čitanja: oko 4 min.

Kada je sa samo 24 godine dobila dijagnozu raka jajnika, Selena Ribić suočila se sa najtežim životnim izazovom. U iskrenom razgovoru u podkastu "Sigurno mesto", autorke i voditeljke Ružice Petronijević, podelila je svoju emotivnu priču - od prvih simptoma, preko operacije i hemoterapije, do pet godina od operacije, kada je odlučila da svoj život više ne uzima zdravo za gotovo. Evo kako je sve počelo...

- Prvi simptomi su bili nadutost, bolovi u predelu karlice, bešike, gubitak apetita. Mislila sam da je do hrane, stresa. Bila sam na redovnim pregledima, ali sve je bilo u redu. PAPA test i kolposkopija su bili uredni, znate, ne postoji skrining za rak jajnika. Tihi je to ubica.

Bolovi su se pojačavali, a cista je narasla brzo i sakrila se od pregleda. Iako su se lekari u Sremskoj Mitrovici nadali da se radio dermadoidnoj cisti, ipak su je uputili za Beograd.

- U Narodnom frontu, profesor Pažin mi je rekao: "Ovo je rak". Izašla sam napolje, roditelji su me čekali ispred bolnice, zagrljeni. Rekla sam im: "Ono što smo mislili... rak je." Zagrlili smo se i odlučili - ajmo dalje.

Operacija je podrazumevala uklanjanje svega što je bilo neophodno.

- Prvi put sam tada počela da razmišljam o tome šta znači "sve". Kada sam se probudila, rekao mi je: "Izvadili smo sve, morali smo". Pokazao mi je i fotografiju tumora. Bio je ogroman, a ja sam bila mirna. Rekla sam: "Doktore, neka ste."

Teški trenuci hemoterapije

Hemoterapija je donela brojne teškoće - od bolova u kostima i valunga do mučnine i opadanja kose.

- Mislila sam da znam šta me čeka, ali nisam imala pojma. Ja sam primila terapiju, došla sam kući i mislila sam da se osećam fenomenalno, uzela sam da sređujem cveće. Ja sam se tu malo preforsirala, a u sred noći su krenuli takvi bolovi, nesnosni. Bolovi traju oko 7 dana, a drugi – treći dan je najgore.

Imala je četiri terapije i, srećom, lečenje nije dugo trajalo a samim tim i bolovi.

- Moj tata, sa svojim snažnim rukama kamenoresca, me je masirao kada nisam mogla da izdržim. Mama me je pazila. Brat me je bodrio. Imali smo mantru koju smo ponavljali: razje**ćemo mi to.

Selena je iskreno priznala da je prvi put stvarno prihvatila svoju bolest kada joj je kosa počela da opada: „Nekih 15 dana posle prve hemoterapije. Bolelo me je teme. Pogledala sam se u ogledalo i znala: izgledam bolesno. To je bio trenutak suočavanja. Nisam sebi bila ružna, ali sam prvi put rekla: bolesna si.“

Život posle raka - novi prioriteti i izazovi

Promene u svakodnevici bile su neminovne: "Više ne mogu da radim pod stresom. Posao koji zahteva 12 sati u redakciji za mene više nije opcija. Preživela sam rak i ne mogu da se pravim da sam ista osoba."

Suočavanje sa gubitkom plodnosti bilo je teško, ali Selena ističe da je kroz terapiju i podršku naučila da "život ima mnogo oblika" i da to nije kraj.

Ljubav i novi odnos prema sopstvenom telu

Nakon svih zdravstvenih izazova i teških trenutaka, Selena je uspela da izgradi sasvim drugačiji, oslobođeni odnos prema svom telu i intimnosti. Kako sama kaže,

- Prvi put u životu sam se osećala slobodno. Se*s u menopauzi? Bolji nego ikad. Bez straha, bez razmišljanja. Moj partner me prihvata u potpunosti. To mi je izuzetno važno.

Psihoterapija je odigrala ključnu ulogu u njenom oporavku:

- Mnogo. Nema sramote ići kod psihologa. Terapija nije da ti neko reši problem, nego da ti sebi pomogneš. To je proces ogoljavanja. I oslobađanja.

Aktivizam i poruka nade

Selena je danas aktivna u Udruženju "Progovori" i ističe važnost prevencije raka jajnika, ali i karcinoma grlića materice.

- Za rak jajnika ne postoji vakcina. Ali rak grlića materice ima. HPV vakcina je besplatna za decu od 9 do 19 godina u Srbiji. Ako postoji način da se bolest spreči, zašto da ga ne iskoristimo?

Za kraj, njena poruka je jasna i snažna:

- Rak može da se desi svakome. Ali život posle raka je moguć. I može da bude lep. Samo moraš sebi dati šansu da ga živiš. I da ne zaboraviš da si tu. 30. juna je moj drugi rođendan. Tada mi je urađena operacija. Sad slavim 30. rođendan, pet godina od preživljavanja i život koji sam izabrala. Više se ni za šta ne pravdam. Imam ožiljak. I nosim ga kao orden.

Priča Selene Ribić nije samo svedočanstvo o hrabrosti u borbi sa rakom, već i lekcija o ljubavi prema sebi i životu. Njena snaga i otvorenost podsećaju nas koliko je važno verovati u sebe, tražiti podršku i nikada ne gubiti nadu, jer iza svake tame čeka novi, svetliji dan.

(Ona.rs/Podcast Sigurno mesto)