Zabolela ga noga pa otišao na magnet i saznao da NEMA 90% MOZGA: Živi najnormalnije, ima ženu i dvoje dece
Da li je moguće živeti potpuno normalan život, raditi, imati porodicu i decu, čak i kada vam nedostaje čak 90% mozga? Slučaj jednog Francuza, koji je šokirao naučnu zajednicu, baca novo svetlo na naše razumevanje ljudskog uma i sposobnost mozga da se prilagodi i preoblikuje.
Zagonetka za neurologe: Mozak komprimovan tečnošću
Često se šalimo da nam "nedostaje mozak", ali ovaj slučaj je, po svemu sudeći, otišao na "sledeći nivo".
Nakon što se Francuz požalio na bol u nozi, snimak magnetne rezonance je otkrio nešto neverovatno: veći deo njegove lobanje bio je ispunjen tečnošću, a ne moždanim tkivom. Iako se u početku verovalo da je moždano tkivo erodiralo, naučnici sada smatraju da ga je tečnost zapravo komprimovala.
Moždano tkivo je bilo potisnuto u tanak spoljašnji sloj duž ivica lobanje, ostavljajući neverovatnih 90% lobanje ispunjenim tečnošću, umesto uobičajenom moždanom materijom. Uprkos ovakvom ekstremnom smanjenju zapremine mozga, ovaj Francuz vodi prilično zdrav život - zaposlen je, oženjen i ima dvoje dece.
Pokazuje samo blago intelektualno oštećenje, a njegov koeficijent inteligencije je izmeren na 75, što je ispod proseka, ali ne dovoljno nisko da bi se kvalifikovao kao intelektualno ometen. Ovo je zaista fascinantno, zar ne?
Hidrocefalus i "radikalna plastičnost"
Ovo izuzetno stanje je rezultat hidrocefalusa, poremećaja koji podrazumeva nakupljanje tečnosti u mozgu. Čovek je lečen od hidrocefalusa kao dete, kada mu je ugrađen šant za odvod tečnosti. Šant je uklonjen kada je imao 14 godina, a vremenom se tečnost ponovo polako nakupljala, kompresujući njegovo moždano tkivo.
Neurolozi u Francuskoj su potpuno zbunjeni time koliko dobro ovaj čovek funkcioniše s obzirom na tako minimalnu količinu moždanog tkiva. Kognitivni psiholog Aksel Kliremans sa Univerziteta u Briselu koristi ovaj neverovatan slučaj da zastupa svoju "tezu o radikalnoj plastičnosti".
Ranije se verovalo da svest potiče iz jednog dela mozga. Međutim, Kliremans ističe:
- Svaka teorija svesti mora biti u stanju da objasni zašto takva osoba, kojoj nedostaje 90% neurona, i dalje pokazuje normalno ponašanje.
On veruje da se ljudi ne rađaju sa svešću u jednom delu mozga, već da njena lokacija može biti fleksibilna i da je uče različiti delovi mozga. Upravo to bi objasnilo zašto ovaj čovek, uprkos drastičnom gubitku moždane mase, i dalje funkcioniše na iznenađujuće normalan način.
Ovaj slučaj nas zaista podseća na to koliko malo zapravo znamo o složenosti ljudskog mozga i njegovoj neverovatnoj sposobnosti adaptacije. Možda je ovo samo početak novog razumevanja potencijala našeg uma!
(Ona.rs/LADBible)