Muž me je ostavio zbog koleginice, a posle 2 meseca molio da se vrati: Volim ga, ali jednu stvar ne mogu
Petnaest godina sam bila uverena da imam srećan brak, dvoje dece, čoveka kojem verujem i život koji možda više nije bio uzbudljiv kao na početku, ali je bio naš. Onda sam jedne večeri slučajno videla poruku na njegovom telefonu i za nekoliko minuta shvatila da je veliki deo onoga u šta sam verovala zapravo bila laž.
Imam 42 godine, moj muž 44, a naša deca 13 i 11 godina. Kada sada vratim film, priznajem da su stvari među nama u poslednje vreme postale pomalo ravne, ali nikada nisam mislila da postoji druga žena.
Počeo je sve duže da ostaje na poslu, telefon gotovo da nije ispuštao iz ruku, ali nisam proveravala gde je niti sam mu čitala poruke. Nisam imala razlog za to. Verovala sam mu.
A onda se jedne večeri na njegovom telefonu pojavila poruka.
- Ne mogu da prestanem da mislim na tebe.
Poslala ju je njegova koleginica, žena koja radi u istom prodajnom timu kao on. Tek kada sam videla njeno ime na ekranu, počela sam da povezujem stvari i shvatila da sam prethodnih meseci njeno ime čula mnogo češće nego što sam tada primećivala.
Kada sam ga pitala šta se dešava, prvo je pokušao da me ubedi da između njih nema ničega. Govorio je jedno, ali njegovo lice je govorilo sasvim drugo.
Na kraju je priznao.
Mesecima je spavao sa njom.
A onda mi je rekao nešto što me je možda zabolelo još više od same prevare. Zaljubio se u nju.
Iste večeri spakovao je torbu i otišao.
Govorio mi je da je prešao kod sestre, ali sam znala da najveći deo vremena provodi sa koleginicom. Ostala sam sama sa decom i pokušavala da razumem kako je čovek sa kojim sam provela 15 godina mogao mesecima da dolazi kući, sedi sa nama, gleda me u oči i istovremeno živi potpuno drugi život.
Bila sam potpuno slomljena.
Dva meseca kasnije pojavio se na vratima
A onda je prošle nedelje zazvonio na vrata.
Stajao je ispred mene iscrpljen i molio me da mu oprostim. Rekao je da je odlazak najveća greška koju je napravio, da ne može da podnese pomisao da će izgubiti mene i decu i da želi svoju porodicu nazad.
I tu je nastao problem koji možda nikada ne bih očekivala posle svega što mi je uradio.
Ja ga i dalje volim.
Zato sam ga pustila unutra.
Poslednjih nekoliko dana razgovaramo i plačemo. Obećava da će učiniti sve što može da popravi ono što je uništio, govori da želi naš brak i porodicu, a ja pokušavam da shvatim da li uopšte postoji način da ponovo verujem čoveku koji me je mesecima lagao.
Ne znam šta je istina, šta je kajanje, a šta strah od posledica sopstvenih odluka.
Ne znam ni da li oprost znači da sam jaka ili da mu dozvoljavam da se vrati u život koji je sam odlučio da napusti.
"Ne morate da mu oprostite samo zato što se vratio"
Didra joj je odgovorila da je prošla kroz ogroman emotivni šok, jer nije samo otkrila višemesečnu aferu svog muža, već se praktično preko noći suočila i sa mogućnošću da je brak za koji je verovala da je siguran završen.
Moguće je, smatra ona, da se muž sada iskreno kaje zbog onoga što je uradio. Međutim, njegov povratak kući ne znači da supruga mora odmah da mu oprosti, niti da jednostavno ostavi prevaru iza sebe i nastavi tamo gde su stali.
Oprost, a posebno ponovno građenje poverenja, zahtevaju vreme.
Didra joj savetuje da mu iskreno kaže šta joj je potrebno da bi se ponovo osećala sigurno u njihovom odnosu. Ako zaista želi da sačuva brak, on će morati da bude otvoren, strpljiv i spreman da odgovori na njena pitanja, čak i kada su neprijatna, dok ona pokušava da razume i obradi ono što joj se dogodilo.
Njegovo obećanje da se sve više neće ponoviti samo po sebi nije dovoljno. Poverenje koje je mesecima rušeno neće se vratiti za nekoliko dana samo zato što se predomislio i vratio kući.
Ako oboje žele da pokušaju da sačuvaju brak, Didra smatra da bi partnerska terapija mogla da im pomogne da prođu kroz izdaju, razumeju šta se dogodilo i vide postoji li realna mogućnost da izgrade novi odnos.
Jer ona već zna odgovor na pitanje da li ga još voli.
Voli ga.
Mnogo teže pitanje je da li će ikada ponovo moći da mu veruje.
(Ona.rs)