Studije pokazuju: Vabi-sabi pristup smanjuje anksioznost i jača mentalnu snagu u svakodnevnom životu
Japanska filozofija vabi-sabi zasniva se na umeću da uočimo i cenimo nesavršenost, prolaznost i suptilnu, tihu lepotu svakodnevnog života. U svetu koji obožava perfekcionizam, hiperproduktivnost i individualizam, prihvatanje vabi-sabi principa postaje gotovo, akt pobune.
Uvođenje vabi-sabi prakse u svakodnevicu znači da pukotine, ogrebotine, tragovi vremena i patina prestaju da budu mane, a postaju ono što život čini istinski lepim i smislenim.
Tako, recimo, kada zamenite polomljenu ručicu na fioci heklanom drškom koju ste sami napravili, vi ne rešavate samo problem, vi dajete svom nameštaju jedinstven, nesavršen i neponovljiv karakter. Isto tako, vaši pegice nisu "nedostaci": one su ukras koji vam pripada i koji treba da nosite ponosno.
U tome leži snaga vabi-sabija: uverenje da su "manjkavosti" zapravo ono što nas čini posebnima i nezamenljivima. A nauka kaže da ovakav pogled donosi tri konkretne, dokazano korisne prednosti.
1. Vabi-sabi smanjuje perfekcionizam i anksioznost
Klasična studija iz 2004. godine pokazala je da je maladaptivni perfekcionizam, onaj praćen oštrim samokritikovanjem i nerealnim očekivanjima, snažno povezan sa strahom od bliskosti. Kasnija istraživanja samo su potvrdila isti zaključak: perfekcionisti često veruju da će biti odbijeni ako se njihove “mane” otkriju.
Vabi-sabi direktno ruši taj strah. Učeći nas da lepota postoji u nesavršenom, napuklom i asimetričnom, ova filozofija podstiče saosećajan i prihvatajući stav prema sebi i drugima. To omekšava krute perfekcionističke okvire i snižava "zidove" koje podižemo da bismo se zaštitili od ranjivosti.
Perfekcionizam često donosi hroničan stres, odlaganje obaveza i osećaj da nikada nismo dovoljno dobri. Vabi-sabi nudi protivtežu: umesto opsesije savršenstvom, uči nas da uočimo lepotu u malim, nesavršenim detaljima, u okrznutoj šolji ili ručno pisanom podsetniku.
2. Vabi-sabi jača emocionalnu otpornost
Na prvi pogled, nekome ko živi u režimu stalne produktivnosti, vabi-sabi može delovati kao filozofija "odustajanja". Ali stvarnost je potpuno drugačija. Suština vabi-sabija je prihvatanje, otvorenost prema promeni, neizvesnosti i protoku vremena.
Savremena psihologija podržava ovakav stav. Najnovija istraživanja pokazuju da je prihvatanje teških emocija i iskustava jasan znak zdrave emocionalne regulacije. Ljudi koji "prihvataju", umesto da se opiru, pokazuju bolje mentalno blagostanje.
Neuropsihološka studija iz 2023. godine otkrila je da osobe koje često koriste strategiju prihvatanja imaju drugačije strukture moždanih mreža zaduženih za regulaciju emocija u odnosu na ljude koji je retko koriste. Drugim rečima, dosledno prihvatanje ne samo da se “dobro oseća”, već je i merljivo korisno.
Vabi-sabi se savršeno uklapa u ovu sliku. On nas nežno vodi da se ne borimo protiv promena, već da im se prilagodimo i da pritom poštujemo svoje ožiljke umesto da ih brišemo. Kada se ovo usvoji, rađa se mentalna i emocionalna snaga koja je istovremeno i lepa i moćna.
3. Vabi-sabi nas uči da lepota nije savršenstvo
Vabi-sabi podseća da se prava lepota nalazi u patini, u tragovima vremena, u ožiljcima i promenama. Pozitivna psihologija se s tim potpuno slaže: ono što traje, menja se i sazreva, često ima dublji smisao od onoga što ostaje "besprekorno".
U dizajnu i wellness kontekstima, ovaj princip podstiče održivost, jer umanjuje potrebu da se stvari odbacuju čim se pojavi prva ogrebotina. Studija iz 2024. godine o estetici pokazala je da se vabi-sabi sve više koristi u održivom dizajnu keramike upravo zato što nesavršenost postaje vrednost, a ne razlog za bacanje.
Psihološki, kada prihvatimo sebe kao "uvek nedovršena dela",otvaramo prostor za strpljenje, skromnost i dugoročni napredak. U tom svetlu, nesavršenost nije mana, već prelomna tačka našeg ličnog razvoja.
(Ona.rs)