Kralj Holivuda izašao na binu u INVALIDSKIM KOLICIMA: Svet u suzama gleda, ovo je nazvao svojim "dnom"
Generacije gledalaca zavolele su Majkla Džeja Foksa kroz njegove kultne uloge, a glumac je već do tridesete godine imao dva Zlatna globusa i tri Emi nagrade. Delovalo je da njegovoj karijeri nema granica, a onda je, početkom devedesetih, saznao da se iza jednog naizgled bezazlenog simptoma krije ozbiljna dijagnoza.
Danas, sa 65 godina, Foks o svom životu i Parkinsonovoj bolesti govori otvoreno. Njegova priča ponovo je dospela u centar pažnje nakon što se pojavio na 78. dodeli Emi nagrada u Los Anđelesu, gde mu je uručena humanitarna nagrada Bob Houp.
Na scenu je izašao u invalidskim kolicima, a publika ga je dočekala dugotrajnim ovacijama. Bio je to jedan od emotivnijih trenutaka večeri, posebno imajući u vidu da je priznanje dobio upravo zbog dugogodišnjeg angažmana na podizanju svesti i finansiranju istraživanja Parkinsonove bolesti.
Prvi simptom pripisao je mamurluku
Majkl Džej Foks je dijagnozu Parkinsonove bolesti dobio 1991. godine, kada je imao samo 29 godina i bio na vrhuncu karijere. Međutim, prvi znak bolesti nije odmah shvatio ozbiljno.
Početkom devedesetih živeo je veoma ubrzanim tempom, pa je jutarnje drhtanje jednog prsta nakon noćnog izlaska pripisao mamurluku. Međutim, drhtanje nije prestajalo. Zbog toga je odlučio da potraži lekarsku pomoć.
U početku se sumnjalo da bi simptomi mogli da budu povezani sa ranijom povredom, ali su dodatni pregledi pokazali da je uzrok mnogo ozbiljniji.
Foks je kasnije otkrio da je sedam godina nakon dijagnoze ćutao o svojoj bolesti i nastavio da radi. Kako su simptomi vremenom postajali izraženiji, odlučio je da javno govori o onome kroz šta prolazi.
Od dijagnoze do borbe za istraživanja
Glumac je 2000. godine osnovao Fondaciju Majkla Džeja Foksa za istraživanje Parkinsonove bolesti, sa ciljem da podrži naučna istraživanja i razvoj boljih terapija za ljude koji žive sa ovom bolešću.
Iako lek koji bi potpuno izlečio Parkinsonovu bolest još ne postoji, savremene terapije mogu da pomognu u ublažavanju simptoma i poboljšanju kvaliteta života.
Foks je tokom godina često govorio i o tome koliko je važno obratiti pažnju na promene koje se pojavljuju u svakodnevnom životu. Među simptomima Parkinsonove bolesti mogu da budu tremor, ukočenost mišića, problemi sa ravnotežom i promenama pokreta, ali i pojedini nemotorni simptomi, uključujući poremećaje spavanja i promene raspoloženja.
Njegova priča, međutim, nije bila samo borba sa bolešću.
"Dotakao sam dno"
Foks je svojevremeno otvoreno govorio i o tome koliko mu je bilo teško da prihvati dijagnozu. Suočavanje sa činjenicom da bi bolest mogla da utiče na njegovu budućnost teško je podneo, a u jednom periodu utehu je pokušavao da pronađe u alkoholu.
Njegova supruga Trejsi, sa kojom se venčao 1988. godine, u jednom trenutku više nije mogla da posmatra njegovo svakodnevno opijanje.
"Jednog jutra probudio sam se na kauču u dnevnoj sobi i na podu se razlila boca vina, a supruga je stajala pored mene i gledala me ravnodušno. Rekla je: 'Je li to ono što želiš biti?' I izašla iz kuće. Tada sam shvatio da sam dotakao dno", ispričao je glumac.
Nakon toga lečio se od zavisnosti od alkohola i, prema sopstvenim rečima, već tri decenije ne pije.
Foks je posebno isticao ulogu svoje supruge, koja je ostala uz njega nakon što joj je saopštio dijagnozu.
"Da nije bilo Trejsi, ne bih preživeo. Kada sam joj rekao da imam Parkinsonovu bolest, odmah sam je pitao je li spremna proći kroz sve to. Rekla je da jeste. Ona je neverovatna", govorio je glumac.
Porodica mu je najveća podrška
Majkl i Trejsi Foks u braku su od 1988. godine i imaju četvoro dece - sina Sama i tri ćerke, bliznakinje Akvinah i Skajler, kao i Esmu.
Uprkos tome što je Parkinsonova bolest tokom godina značajno promenila njegov život, Foks je nastavio da se pojavljuje u javnosti i koristi svoju priču kako bi skrenuo pažnju na bolest i važnost istraživanja.
Zato je njegov izlazak na scenu Emi nagrada imao dodatnu težinu. Dok je primao nagradu Bob Houp, publika ga je pozdravila ovacijama, pokazujući koliko je trag ostavio u svetu filma i televizije, ali i koliko je njegov kasniji javni angažman postao važan deo njegovog života.
(Ona.rs)