Jelena iz Pirota „tka“ šare ćilima na grnčariji i nakitu: Nastavljena porodična tradicija duža od 90 godina

Njeni preci su oslikavali ćupove, čaše, tanjire i druge grnčarske proizvode, a ona je tim proizvodima pridodala i nakit

Tradicija oslikavanja grnčarije u porodici Jelene Đorđević iz Pirota duga je više od 90 godina i ona je četvrta generacija koja se bavim tim izuzetno zanimljivim, ali i zahtevnim poslom. Ćupove, tanjire, kandila i drugu grnčariju tradicionalnim šarama pirotskih ćilima poput gugutki, kornjača i sovri najpre je ukrašavala Jelenina prabaka, potom je četkicu u ruke uzeo njen deda, onda otac.

Jelena je kazala da je oduvek zanimalo oslikavanje grnčarije i od malih nogu je volela da vreme provodi u očevoj radionici, mada on nije bio za to da ona nastavi porodičnu tradiciju.

- Otac je želeo da studiram, ali nisam ga poslušala, nisam završila fakltet već prehrambenu školu. Radila sam najrazličitije poslove. Bila sam i trgovac i radnik u fabrici, dok mi je slikanje grnčarije bio hobi jer time nisam mogla da zaradim dovoljno za život. U poslednje dve godine značajno je poraslo interesovanje ljudi za proizvode sa etno-motivima, tako da sam se tome potpuno posvetila - objasnila je naša sagovornica.

Đorđević je rekla da su njeni preci oslikavali ćupove, čaše, tanjire i druge grnčarske proizvode, a ona je tim proizvodima pridodala i nakit.

- Grnčariju kupujem, a nakit koji oslikavam sama izrađujem. Sama pravim glinu, sušim i pečem. Pravim ogrlice, narukvice i minđuše. Sve te proizvode oslikavam isključivo etno-motivima iz pirotskog kraja. To su motivi koji se mogu videti na pirotskim ćilima, kakve je tkala i moja baka" - kazala je Đorđević.

Prema njenim rečima, kada je počinjala da se bavi oslikavanjem, nije bila sigurna koliko će biti uspešna u tome, ali se ispostavilo da je bio u pravu jedan njen prijatelj kada je rekao da nema razloga da brine, pošto joj taj posao u genima.

- Nemam šablone, sve slikam iz glave. Izmerim obim proizvoda koji oslikavam, stavim tačkice za orijentaciju, pa kako me proizvod ponese. Radim i po osećaju, kako bi trebalo da izgleda predmet za nekog za koga ga radim, kakvu energiju ta osoba ima - izjavila je naša sagovornica.

Đorđević je kazala da oslikavanje proizvoda od gline zahteva dosta vremena. Svaki predmet mora najpre da ošmirgla, potom da opere i nakon sušenja da nanese osnovne boje. Za oslikavanje koristi tempere jer imaju širi spektar od akrilnih boja i daju bolji sjaj na predmetima.

- Kada se osnovne boje dobro osuše, tek onda krećem sa oslikavanjem detalja. To bude obično trećeg ili četvrtog dana od kada uzmem neki predmet u ruke, jer mora da se dobro osuši i nakon pranja i nakon nanošenja osnovnih boja. Za veće stvari poput ćupova potrebno mi je nedelju dana da ih završim - izjavila je Đorđević.

Ona je navela da oslikava samo ukrasne predmete i to u poslednje vreme najviše nakit jer je i najtraženiji, kako u našoj zemlji, tako i u inostranstvu.

- Ima zainteresovanih i za ćupove, ali retko ko može da plati jedan oslikan ćup, a meni se ne isplati da spustim cenu jer puno vremena ulažem u njih. Nakit mi se pokazao kao najbolja kombinacija vremena koje uložim i cene - objasnila je Jelena.

U porodici Đorđević ona je sada jedina koja se bavi oslikavanjem predmeta od gline. Kako je kazala, njen sin, ali i deca njenih rođaka, kao i ostali mladi iz komšiluku nisu zainteresovana da se bave tim poslom.

- Sviđa im se i vole da vide kako radim, ali bi oni radije da nauče neki posao koji donosi veću zaradu i sa kojim mogu da se zaposle u inostranstvu. Oslikavanje traži strpljenje koje mladi nemaju, a doduše nisam ga ni ja imala u tim godinama. Strpljenje dolazi sa godinama, ali je svakako ljubav prema onome što radite najvažnija - kazala je Đorđević.

Njene proizvode ljudi uglavnom mogu da vide preko društvenih mreža i njene stranice na fejsbuku "Grnčarija Pirot".

(Ona.rs/Dragana Kocić)