Zvezda serije The Gardener je prošla pakao: Tražila zabranu prilaska mužu - ali za dete i o tome iskreno priča
Meksička glumica Sesilija Suarez poslednjih godina ne prestaje da fascinira publiku – kako glumačkim umećem, tako i ličnom hrabrošću i društvenim angažmanom. Najnovija uloga u Netflixovoj seriji El jardinero (The Gardener, srp "Baštovan") samo je još jedan dokaz da se radi o umetnici koja ne bira lak put, već likove i priče koje izazivaju i publiku i sistem.
Mračna bajka u rasadniku
U španskoj triler seriji El jardinero (The Gardener), koja je premijerno prikazana na Netflixu 11. aprila 2025. godine, Sesilija Suarez tumači intrigantnu i kompleksnu La Ćinu Hurado – bivšu glumicu i majku Elmera, emocionalno rastrojenog mladića koji postaje plaćeni ubica. Majka i sin vode rasadnik cveća, koji služi kao fasada za njihove kriminalne aktivnosti, ali njihov „poslovni“ svet počinje da se urušava kada Elmer, kog igra Alvaro Riko (Elite), razvije osećanja prema svojoj meti – učiteljici Violeti, koju glumi Katalina Sopelana.
Serija se žanrovski kreće između trilera i romantične drame, a estetika podseća na radove Pedra Almodovara, što nije iznenađenje s obzirom na produkcijsku kuću El Deseo koju vode Pedro i njegov brat Agustin Almodovar. Lik La Ćine Hurado u rukama Cecilije Suárez dobija dubinu i nepredvidivost – majka koja nije heroina, ali ni klasični negativac. Upravo zbog te ambivalentnosti, publika je i te kako svesna da gleda nešto više od žanrovske fikcije.
Teške bitke van ekrana
I dok se na ekranu bavi kriminalnim miljeom i emocionalnim previranjima, u privatnom životu Sesilija Suarez vodi borbu koja traje godinama – i u kojoj nije reč o ulozi, već o istini, sigurnosti i majčinskoj odgovornosti.
Suárez je bila u vezi sa glumcem Osvaldom de Leonom, sa kojim ima sina Tea, rođenog u aprilu 2010. godine. Veza je prekinuta iste godine, ali pravi problemi su nastupili nakon toga. Godine 2015, Cecilia je podnela zahtev za zabranu prilaska bivšem partneru, navodeći da je bio i fizički i psihički nasilan prema njihovom detetu, kao i da nije poštovao obaveze izdržavanja.
Sud je, nakon iscrpne parnice, doneo odluku u korist Sesilije, dodelivši joj puno starateljstvo. Glumica je potom istakla da je ovaj proces bio težak, ali nužan – kako bi zaštitila svog sina i pokazala da nasilje, čak i kada je u pozadini poznatih imena, ne sme da prođe nekažnjeno.
Više od glume: Aktivizam i angažman
Rođena 22. novembra 1971. godine u Tampiku, u Meksiku, Sesilija je diplomirala na Univerzitetu Illinois i od samog početka karijere birala projekte koji su imali dubinu i društvenu oštrinu. Svetsku slavu stekla je ulogama u serijama poput La casa de las flores, Capadocia i Sense8, gde se istakla kao glumica sposobna da uverljivo iznese i najneobičnije scenarije.
Van kamera, Sesilija je aktivna u borbi za ljudska prava, naročito u kampanjama protiv nasilja nad ženama i decom. Sarađivala je sa brojnim međunarodnim organizacijama, uključujući i Ujedinjene nacije i Evropsku uniju. Postala je i prva žena koja je 2019. godine bila domaćin meksičke dodele televizijskih nagrada Premios Platino – i to govoreći sporo, teatralno i s ironičnim tonom, što je kasnije postalo viralni hit na društvenim mrežama.
Gluma kao politički čin
Za Sesilij , gluma nije samo profesija – ona je produžetak stavova, načina razmišljanja i društvene odgovornosti. Njeni likovi nikada nisu površni, čak i kada su ekscentrični ili moralno upitni. Njene odluke u privatnom životu jednako su hrabre – od odricanja od toksičnih odnosa, preko borbe za roditeljska prava, do toga da bude glas žena koje se često ne čuju.
U eri kada se slavne ličnosti sve češće odlučuju na neutralnost kako ne bi „izgubile publiku“, Sesilija svesno bira stranu – i to onu koja traži istinu, pravdu i dostojanstvo.
Žena koja se ne uklapa u stereotipe
Sesilija se nikada nije trudila da bude "holivudska zvezda" u klasičnom smislu. Iako je radila na filmovima kao što su Spanglish i The Three Burials of Melquiades Estrada, nikada nije želela da se uklopi u stereotipe koje Amerika često nameće latino glumicama. Umesto toga, ostala je verna Meksiku, njegovoj kulturi, jeziku i filmovima sa dubinom i porukom.
Dugogodišnja saradnja sa režiserom Manolom Karom, kojeg poznaje još od njegovih tinejdžerskih dana, oblikovala je mnoge projekte u kojima je igrala. Manolo je smatra svojom muzom, a ona kaže da mu veruje jer zna da u svaki film unosi "srce i smisao".
Majka, umetnica, aktivistkinja
Iako se trudila da balansira između karijere i majčinstva, Sesilija nikada nije dozvolila da jedno isključi drugo. Nakon rođenja sina, napravila je pauzu od međunarodnih projekata, ali se nije povukla. Umesto toga, nastavila je da snima u Meksiku, glumeći u angažovanim filmovima i serijama, ali i u pozorištu – koje, kako sama kaže, doživljava kao svoj "zaklon".
Osim što glumi, Sesilija i režira. U 2015. godini je režirala kratku predstavu i izjavila da bi režija mogla da postane njen sledeći izazov – ali isključivo u teatru. Za nju je pozorište "najčistiji oblik umetnosti".
(Ona.rs)