Na zidovima Beograda su se pojavile minijaturne vaze: Sad znamo šta znače i ko stoji iza ove čarobne ideje
Ako ste se nedavno šetali ulicama Beograda i pogled vam je pao na neobične, male keramičke vaze pričvršćene na zidove — niste jedini. Ovi diskretni, ali upečatljivi umetnički objekti, u koje neko ostavi i po koji cvet, postali su neizbežan deo beogradskog urbanog pejzaža. Iza ove poetične intervencije stoji umetnica koja se, kako sama kaže, slučajno vratila stvaralaštvu — i to zahvaljujući Beogradu.
„Pehare sam osmislila slučajno,“ otkriva Irina Ključnikova u intervjuu za MAPmag.
„Retko slikam na platnu, volim da eksperimentišem. Trenutno su mi omiljeni materijali papir-maše, stiropor, plastika, tekstil.“
Nakon završene Akademije umetnosti, napravila je pauzu dugu gotovo osam godina. „Bila sam se prezasićena umetnosti i nisam crtala verovatno osam godina,“ iskreno priznaje. Međutim, dolazak u Beograd promenio je sve. Atmosfera grada ponovo ju je inspirisala da stvara i istražuje nove medijume.
*
Prošlog proleća, zaokupljena motivima trnja i žute boje, svratila je u Narodni muzej i tamo je zatekla prizor koji je sve pokrenuo — keramički pehar sa žutim trnjem.
„Bilo je to kao da mi Beograd poručuje: ‘Vidim te’.“ Ova poruka iz muzeja pretočila se u ideju: mini-vaze koje na zidovima mogu postati tiha tačka susreta između prostora, umetnosti i prolaznika.
„Pomislila sam da bi to bio dobar odgovor gradu, i fina ideja: mini-vaze u koje se može ostavljati cveće kao uspostavljanje odnosa sa ljudima i prostorom.“
Svaki pehar izrađen je ručno od gline, premazan posebnim keramičkim glazurama i pečen na temperaturi od 1200 stepeni. Do sada je umetnica napravila osam takvih objekata, a neki od njih još uvek čekaju svoje mesto u gradu. Ipak, reakcije prolaznika već su joj dale podstrek da nastavi.
„Dopada mi se što slučajni prolaznici dobro prihvataju ideju — videla sam cveće u vazama još onda kada niko za njih nije znao, i zbog toga mi je toplo oko srca.“
Ovi mali umetnički gestovi danas postaju simbol nežnosti u urbanom haosu — tihi dijalog između umetnice, grada i svih nas koji prolazimo.
I ako budete pažljivo gledali zidove Beograda, možda baš vi ostavite sledeći cvet.
(Ona.rs/Mapmag)