Jelena Đoković sa decom doživela nezgodu, a onda se pojavio nepoznat čovek: “To su neka lepa dela”

K. M.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Jelena Đoković često govori o vrednostima koje želi da prenese svojoj deci, a ovog puta podelila je jednu sasvim običnu, svakodnevnu situaciju koja joj je, kako kaže, ostala posebno u sećanju.

Pre neki dan Jelena je sa decom otišla da vozi bicikle. Međutim, tokom vožnje dogodila se mala nezgoda - detetu je spao lanac, a ona nije znala kako da ga vrati na mesto.

U tom trenutku naišao je čovek koji je bio u kolima. Video je Jelenu i decu, zaustavio se i ponudio pomoć.

„Pre neki dan sam bila sa decom da vozimo bicikle, spao je lanac. Čovek je stao iz kola, dakle video je da smo mi“, ispričala je Jelena.

Kako je naglasila, ono što ju je posebno dirnulo jeste činjenica da njegov gest nije delovao kao pokušaj da impresionira nju ili da dobije nešto zauzvrat.

Jelena se kroz šalu osvrnula i na to kako je izgledala u tom trenutku.

„Pritom ja nisam izgledala kao Jelena, nego sam imala i šešir, i naočare, i deca su bila“, rekla je.

Drugim rečima, čovek se zaustavio jednostavno zato što je video porodicu kojoj je bila potrebna pomoć.

Ali priča tu nije završila.

Čovek je sa sobom imao i svoje malo dete, koje je takođe izveo iz automobila i uključio u celu situaciju. Umesto da samo popravi lanac i nastavi svojim putem, pokazao je svom detetu kako izgleda kada nekome pomogneš.

Upravo je taj detalj Jeleni bio posebno važan.

„Čak i izveo je svoje malo dete i svoje malo dete je uputio u to kako se pomaže“, ispričala je.

Za Jelenu je to možda mala svakodnevna scena, ali upravo takve situacije, smatra, govore mnogo o ljudima i vrednostima koje prenose svojoj deci.

„Meni su to neka lepa dela“, rekla je, dodajući da je reč o sitnici, ali sitnici koju je zapamtila.

Jer ponekad nije potrebno uraditi ništa veliko da bismo nekome ulepšali dan. Dovoljno je zastati kada vidimo da je nekome potrebna pomoć, pružiti ruku i, možda najvažnije, pokazati sopstvenom detetu da je pomaganje drugima nešto što se uči - pre svega ličnim primerom.

Jelenina priča zato nije zapravo priča o spalom lancu na biciklu. Ona je podsetnik da deca najviše uče upravo iz onoga što vide oko sebe.

A jedan čovek koji je tog dana mogao samo da produži dalje, odlučio je da stane. I pritom je svom detetu pokazao jednu od najjednostavnijih, ali najvažnijih lekcija - kako se pomaže drugome.

(Ona.rs)