Srpkinja ostvarila američki san: Mila Milošević o glumi, seriji "Succession" i životu koji je oduvek želela

Vreme čitanja: oko 16 min.

Foto: Privatna arhiva

Od srećnog detinjstva u Srbiji, preko školovanja u Budimpešti, do glumačkih angažmana u velikim američkim produkcijama - Mila Milošević korak po korak gradi karijeru o kojoj je maštala još kao devojčica. Radila je na serijama "Succession" i "Law & Order: SVU", a danas, sa Menhetna, gleda na put koji ju je doveo do ostvarenja snova. Za nas je govorila o odlasku iz Srbije, počecima u Americi, stvarnosti glumačkog posla, izazovima života u Njujorku i svemu što je naučila o sebi daleko od kuće.

Nije lako napustiti poznato okruženje i započeti život u zemlji u kojoj gotovo sve mora da se gradi iz početka. Još je teže kada se odvažite na taj korak u tinejdžerskim godinama, bez garancije da će se snovi jednog dana pretvoriti u stvarnost. Ipak, za Milu Milošević odlazak u Ameriku nije bio samo velika životna odluka već i ostvarenje želje koju je nosila još od detinjstva.

Danas, kada živi na Menhetnu i gradi glumačku karijeru, njen put izgleda kao niz koraka koji su je postepeno pripremali za život preko okeana. Srbija joj je dala bezbrižno detinjstvo, porodicu i temelje, Budimpešta priliku da se osamostali, a Njujork prostor da se oproba u svetu kojem je oduvek želela da pripada.

Mila je radila na nekim od poznatih američkih televizijskih produkcija, među kojima su HBO serija "Succession" i dugovečna kriminalistička serija "Law & Order: SVU". Međutim, iza imena velikih produkcija i glumačkih angažmana krije se i svakodnevica koja je daleko manje glamurozna nego što publika zamišlja: brojni kastinzi, neizvesnost između projekata i život bez stalne plate.

U razgovoru za naš portal, Mila nam je otkrila kako je izgledao njen put od devojčice iz Srbije do glumice u Njujorku, šta joj je bilo najteže kada je prvi put stigla u Ameriku, kako zaista funkcioniše glumačka industrija i zašto je danas najviše ponosna na to što je ostvarila snove koje je nekada imala.

Od srećnog detinjstva u Srbiji do snova o velikoj sceni

Foto: Privatna arhiva

Kada danas pomisli na odrastanje u Srbiji, Mili se najpre vraćaju uspomene na detinjstvo ispunjeno ljubavlju i pažnjom najbližih. Sebe kao devojčicu opisuje kao veselu, radoznalu i kreativnu, a umetnost je od najranijih dana bila sastavni deo njenog sveta.

"Prvo mi padne na pamet moje srećno detinjstvo i koliko su me moji najbliži voleli i brinuli se o meni. Kao devojčica, ja sam bila jako vesela, radoznala i kreativna. Uvek sam plesala i pevala ispred televizora, i obožavala Disney crtaće koje mi je mama kupila", prisetila se Mila.

Ljubav prema nastupima, muzici i filmu nije se pojavila iznenada. Kako kaže, ne može da izdvoji konkretan trenutak u kojem je shvatila da želi da se bavi umetnošću, jer je ta želja oduvek bila deo nje.

"Stvarno se ne sećam, zato što sam prosto oduvek želela da budem umetnica: pevačica i glumica, najviše. Uvek sam bila fascinirana nastupima, koncertima, filmovima."

Iako je kasnije život odveo na drugu stranu sveta, Mila ističe da iz Srbije nosi mnogo više od uspomena na detinjstvo. Posebno joj znače odrastanje u prirodi, domaća hrana i porodica koja je uvek bila uz nju.

"To što sam odrasla okružena prirodom, domaćom hranom i porodicom koja je uvek bila prisutna i pružala ljubav", odgovorila je na pitanje šta iz tog perioda najviše nosi sa sobom.

Upravo će joj te vrednosti ostati važne i kada hiljade kilometara budu delile njen novi dom od mesta na kojem je odrasla.

Budimpešta kao prva stanica na putu ka samostalnosti

Pre nego što je započela život u Americi, Mila je srednju školu završila u Budimpešti. Odlazak u mađarsku prestonicu bio je odluka koju je donela zajedno sa porodicom, a ideja je bila da joj školovanje u inostranstvu posluži kao priprema za ono što je čekalo kasnije.

"Moja mama je čula da postoji kvalitentna srpska gimnazija u Budimpešti, i kao porodica smo odlučili da bi školovanje u inostranstvu (koje nije predaleko od kuće) bilo idealno da me pripremi za odlazak u Ameriku", ispričala nam je.

Ipak, odlazak od kuće nije prošao bez poteškoća. Iako je bila u okruženju u kojem je mnogo učenika dolazilo iz Srbije, život u domu i odvojenost od porodice predstavljali su veliku promenu.

"Na početku mi je bilo najteže što mi je nedostajala moja porodica, kuća, soba itd. Većina studenata je bila iz Srbije, i živeli smo zajedno u domu. To je definitivno nešto na šta se treba privići, ali vremenom sam našla svoje ljude, i onda je sve postalo lakše."

Na pitanje koliko joj je život u Budimpešti promenio pogled na svet, Mila nam je otkrila da je u taj period ušla sa jednom velikom prednošću - mađarski jezik znala je još od detinjstva.

"Ja sam zapravo znala mađarski od detinjstva, što mi je definitivno pomoglo u Budimpešti. U Pešti sam se osamostalila i naučila kako da se snalazim i živim u velikom gradu."

Upravo je taj period bio važan korak ka životu koji je želela. Budimpešta joj je pokazala da može da funkcioniše van poznatog okruženja, da se prilagodi novoj sredini i da samostalnost ne mora da bude nešto čega se treba plašiti.

Da li je tada prvi put shvatila da bi mogla da uspe i u nekoj drugoj zemlji? Mila nema dilemu.

"Jeste, život u Budimpešti mi je dao samopouzdanje da mogu da uspem u inostranstvu."

Kada danas pogleda put koji je prešla, od Srbije preko Budimpešte do Amerike, veruje da je svaka stanica imala svoju ulogu.

"Apsolutno. Ne bih ništa promenila", kaže Mila.

Amerika je bila san još od detinjstva

Foto: Privatna arhiva

Za razliku od mnogih ljudi koji odlazak u inostranstvo počinju da razmatraju tek kada se pojavi konkretna poslovna prilika, Mila je o Americi maštala mnogo ranije. Američke serije i filmovi nisu za nju bili samo zabava već i prozor u svet kojem je želela da pripada.

"Od malena sam želela da odem u Ameriku. Dok sam gledala Američke serije i filmove, sanjala sam o tome da budem deo tog sveta", otkrila nam je.

Gluma i pevanje od početka su bili njeni glavni ciljevi, pa odlazak preko okeana nije predstavljao pokušaj da pronađe sebe u nekoj potpuno novoj oblasti, već priliku da se posveti onome što je oduvek želela.

"Gluma i pevanje su uvek bili cilj, da", odgovorila je na pitanje da li je u Ameriku otišla prvenstveno zbog umetnosti.

Ipak, čak i kada je sigurna u ono što želi, odluka da napusti domovinu i započne život na drugom kontinentu zahteva mnogo hrabrosti. Posebno kada ste još tinejdžerka i kada vas čeka nepoznato okruženje, drugačiji sistem i čitav život koji tek treba da izgradite.

Mila priznaje da joj hrabrosti nije nedostajalo, ali da to ne znači da nije osećala strah.

"Trebalo je puno hrabrosti. Ali tada sam ja još uvek bila tinejdžerka, i jednostavno u mom mozgu nije postojala nikakva druga opcija osim toga da odem u Ameriku. Naravno, ja sam definitivno bila nervozna, tužna i uplašena kada sam odlazila."

Kada je prvi put osetila da je njen san postao stvarnost, nije to bio neki poslovni uspeh niti glumački angažman. Bio je to trenutak kada se našla na vrhu jedne od najpoznatijih njujorških znamenitosti.

"Kada sam prvi put posetila vrh Empire State Building-a", odgovorila je na pitanje kada je shvatila da zaista živi u Americi.

Za Milu je Njujork od početka imao gotovo filmsku atmosferu. Grad koji je godinama gledala na ekranu sada je postao njeno svakodnevno okruženje, a čak i obične šetnje bile su deo iskustva koje je priželjkivala.

"To je bio veoma uzbudljiv i zabavan period u smislu da je sve bilo novo i magično. Svaki put kada sam šetala ulicama Menhetna sam se osećala kao da sam u filmu."

Dok je otkrivala grad, istovremeno je radila na svojim glumačkim veštinama i tražila prve prilike. Pohađala je časove glume, nastavila da trenira glas, studirala na koledžu, igrala u studentskim filmovima i radila kao bebisiterka.

Bio je to period u kojem je trebalo spojiti nekoliko različitih obaveza i nastaviti da veruje u cilj, čak i kada se profesionalne prilike još nisu nizale onako kako je zamišljala.

Ipak, jedan od prvih velikih izazova nije bio ni jezik, ni način života, ni snalaženje u novom gradu. Ispostavilo se da je najveći šok bila – hrana.

"Iskreno, najteže mi je bilo da se snađem oko ishrane, pošto mi je to bio najveći šok. Trebalo mi je puno vremena da skontam kakva mi hrana odgovara, pošto je ovde kvalitet hrane mnogo drugačiji nego na šta sam se ja navikla u Srbiji", ispričala nam je.

Kako je Mila Milošević počela da dobija ozbiljne glumačke prilike u Americi

Foto: Privatna arhiva

Za glumce koji žele da grade karijeru na američkom tržištu, talenat i obrazovanje predstavljaju važnu osnovu, ali put do profesionalnih angažmana podrazumeva i razumevanje načina na koji industrija funkcioniše.

U Milinom slučaju, važan preokret dogodio se kada je konačno osigurala zelenu kartu i dobila agenta. Tada su počele da stižu audicije za ozbiljnije holivudske projekte.

"Kada sam napokon osigurala zelenu kartu i agenta. Od tog trenutka sam počela da dobijam audicije koje su bile za ozbiljne, Holivudske projekte", objasnila je.

A kako zapravo izgleda proces dobijanja uloge u Njujorku? Iako publika često zamišlja da glumci odlaze na audicije u posebne prostorije, upoznaju se sa rediteljima i odmah saznaju da li su dobili posao, današnji proces može da izgleda potpuno drugačije.

Mila nam je otkrila da se audicije sada uglavnom snimaju kod kuće, nakon čega se video šalje agentu i menadžeru.

"Trenutno kada dobijem audiciju, ne idem u kasting office (kao što je to bilo normalno pre pandemije), nego je snimim kod kuće i pošaljem video svom agentu i menadžeru, koji onda proslede to kastingu."

Nekada nakon prve audicije sledi još jedan krug, poznat kao callback, ali to nije uvek slučaj.

"Ponekad bude callback kasting pre nego što ponude ulogu, ali često je u pitanju samo ta prva audicija i to je to."

Iako se često stiče utisak da su glumci u Njujorku neprestano na snimanjima, stvarnost je drugačija. Čak i u gradu koji je važan centar filmske i televizijske produkcije, posao nije zagarantovan, a periodi između angažmana sastavni su deo profesije.

Foto: Privatna arhiva

Mila je na to pitanje odgovorila uz dozu humora.

"Osim ako si trenutno Anne Hathaway, ne snimaš stalno, haha. Serije su mnogo kraće nego što su bile, a snimanje filmova traje samo par meseci, ako si u glavnoj ulozi."

Kako objašnjava, većina glumaca, bez obzira na to koliko su poznati, veliki deo vremena provodi na kastinzima.

"Realnost je da većina glumaca, poznatih i nepoznatih, stalno izlazi na kastinge. Posao glumca je da ima audicije, a zabava je kada glumi na setu."

Upravo ta razlika između onoga što publika vidi i onoga što se dešava iza kulisa jedan je od najvažnijih aspekata života profesionalnog glumca. Gledaoci vide gotovu seriju ili film, ali ne i sve pokušaje, čekanja i neizvesnost koji su prethodili ulozi.

Rad na seriji "Succession" bio je posebno iskustvo

Među projektima na kojima je Mila radila nalazi se i "Succession", jedna od poznatijih HBO serija, čiji je uspeh privukao veliku pažnju publike i kritike.

Za nju je učešće u takvoj produkciji predstavljalo veliku čast, ali joj je posebno zanimljiv bio način na koji je serija snimana.

"Bila mi je čast da budem deo tako velike serije. Način na koji su snimali Succession (sa nekoliko kamera, istovremeno) je dopustilo glumcima da se potpuno opuste i predaju sceni, maltene kao da glume u pozorišnoj predstavi", ispričala nam je.

Iskustvo rada na velikoj produkciji donelo joj je priliku da izbliza vidi kako funkcioniše snimanje na projektu sa velikim brojem ljudi i složenom organizacijom.

Kada smo je pitali da li postoji razlika između rada na velikim američkim serijama i manjim nezavisnim projektima koju publika možda ne primećuje, odgovorila je kratko i duhovito:

"Da, količina ljudi na snimanju, haha."

Mila je imala priliku da radi i na seriji "Law & Order: SVU", još jednom značajnom naslovu američke televizije. Za glumce koji rade u Njujorku, pojavljivanje u ovoj seriji ima posebno mesto, a njoj je naročito značilo to što je imala scenu sa Mariskom Hargitay, glavnom glumicom serije.

"U Americi, a pogotovo u Njurorku, cilj svakog glumca je da barem jednom igra ulogu u Law & Order: SVU. To je jedna od najdužih i najpoznatija serija u Americi, i meni je bila velika čast da imam scenu sa glavnom glumicom (Mariska Hargitay)."

Osim samog snimanja, ostao joj je u sećanju i kontrast između ozbiljnosti lika koji Hargitay tumači i njene ličnosti van kadra.

"Ona je veoma vedra i zabavna osoba u pravom životu, iako joj je uloga veoma ozbiljna, što je bilo interesantno videti između scena."

Takvi trenuci predstavljaju jednu od posebnosti glumačkog posla: priliku da se upoznaju ljudi koje publika godinama gleda na televiziji, ali i da se otkrije koliko se njihova privatna energija može razlikovati od likova koje tumače.

Šta improvizacija donosi glumcu i koliko je teško živeti od umetnosti u Njujorku?

Foto: Privatna arhiva

Pored rada na televizijskim projektima, Mila ima iskustvo i sa pozorištem i improvizacijom. Na pitanje šta joj je improvizacija donela kao glumici, izdvojila je tri stvari koje su važne ne samo na sceni već i u svakodnevnom životu.

"Spontanost, osećaj za humor, i samopouzdanje da čak i kada ne znam šta je sledeće, snaćiću se!"

Ta sposobnost da se snađe u nepredviđenim situacijama posebno je korisna u profesiji u kojoj gotovo ništa nije potpuno izvesno. Gluma podrazumeva stalno prilagođavanje, čekanje prilika i prihvatanje činjenice da ne možete uvek da kontrolišete ishod.

Jedan od najvećih izazova za umetnike u Njujorku jeste upravo finansijska neizvesnost. Bez stalnog zaposlenja i sigurne plate, neophodno je naučiti kako da se organizuje život u kojem prihodi mogu da zavise od projekta do projekta.

Mila ne pokušava da ulepša tu stranu svoje profesije.

"To je definitivno uvek bila jedna od glavnih teškoća umetnika u Njujorku, i svako mora da bude pripremljen na tu realnost. Ali ja uvek kažem da to čini život mnogo zanimljivijim, haha!"

Upravo je to jedna od važnih lekcija koje dolaze sa životom u gradu koji pruža brojne mogućnosti, ali istovremeno zahteva upornost i spremnost na neizvesnost.

Zanimalo nas je i koju zabludu ljudi u Srbiji najčešće imaju kada je reč o glumačkoj karijeri u Americi. Mnogi, naime, veruju da je Los Anđeles, odnosno Holivud, jedino mesto na kojem glumac može ozbiljno da radi.

Mila smatra da to nije tačno.

"Hmmm... možda da moraš da živiš u Holivudu/Los Anđelesu da bi radio redovno kao glumac. Trenutno ima mnogo delova Amerike gde možeš da budeš zaposlen kao glumac.”

Njujork je tako ostao njen izbor, grad u kojem je pronašla prostor da razvija karijeru, upoznaje ljude iz industrije i nastavlja da se bori za uloge koje želi.

"Mila iz Srbije je imala snove, a Mila na Menhetnu živi te snove"

Iako se njen život danas u mnogo čemu razlikuje od onoga koji je vodila kao devojčica u Srbiji, Mila ne posmatra svoju prošlost kao nešto što je ostavila iza sebe. Naprotiv, put koji je prešla doživljava kao ostvarenje želja koje su postojale od najranijih dana.

Na pitanje kako se promenila Mila iz Srbije u odnosu na Milu koja danas živi na Menhetnu, odgovorila je rečenicom koja možda najbolje opisuje čitav njen put.

"Mila iz Srbije je imala snove, a Mila na Menhetnu živi te snove. I ja sam veoma zahvalna svojim roditeljima i prijateljima koji su mi pomogli u tome."

Iza te kratke rečenice nalazi se i svest o tome da se snovi ne ostvaruju u potpunoj izolaciji. Iako je ona napravila važne korake, podrška roditelja i prijatelja ostala je važan deo njenog iskustva.

Njujork ju je, kako kaže, naučio i hrabrosti i otpornosti.

"I jedno i drugo, haha! Njujork je mesto u kojem prirodno postaneš hrabrija, što te istovremeno učini otpornijom."

Život daleko od poznatog okruženja može da promeni način na koji posmatramo svet, ali i sebe. Kada smo je pitali šta je o sebi otkrila u Americi, a verovatno ne bi da je ostala u Srbiji, Mila je izdvojila jednu jednostavnu, ali važnu lekciju.

"Da ne treba sve tako ozbiljno da shvatim."

Možda upravo u tome leži jedan od zanimljivijih paradoksa njenog iskustva. Odlazak u Ameriku zahtevao je mnogo ozbiljnosti, planiranja i hrabrosti, ali joj je život u Njujorku istovremeno pokazao koliko je važno ponekad napraviti korak unazad, opustiti se i ne opterećivati se svakom neizvesnošću.

Šta joj najviše nedostaje iz Srbije?

Foto: Privatna arhiva

Iako je izgradila život na Menhetnu, postoje stvari koje ni najuzbudljiviji grad na svetu ne može da zameni. Kada smo je pitali šta joj danas najviše nedostaje iz Srbije, nije mnogo razmišljala.

"Hrana! Pogotovo sarma. I naravno, moji roditelji."

Odgovor koji počinje omiljenim domaćim jelom brzo nas vraća na ono što je istakla još na početku razgovora – važnost porodice, domaće hrane i osećaja pripadnosti.

A kada bi imala priliku da nekoga iz Srbije provede kroz Njujork tokom samo jednog dana, ne bi gubila vreme na dugo razmišljanje o planu obilaska. Ponovo bi se vratila mestu koje za nju simbolizuje početak ostvarenja američkog sna.

"Na vrh Empire State Building-a, da vidi ceo grad iz fenomenalne perspektive."

Nije teško razumeti zašto upravo taj prizor ima posebno mesto u njenim uspomenama. Za Milu, to nije samo jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija Njujorka već i mesto na kojem je prvi put zaista osetila da živi život o kojem je nekada maštala.

Da li je danas više Srpkinja ili Njujorčanka?

Život u drugoj zemlji često donosi i pitanje identiteta. Posle godina provedenih u inostranstvu, menjaju se navike, način razmišljanja i svakodnevica, ali to ne znači da se čovek nužno udaljava od svojih korena.

Mila sebe ne vidi kao nekoga ko mora da bira između dva sveta.

"Vidim sebe kao srpsku Njujorčanku."

Ta formulacija možda najbolje opisuje njenu današnju poziciju: ona pripada gradu u kojem živi i gradi karijeru, ali su Srbija, porodica i uspomene iz detinjstva i dalje važan deo njenog identiteta.

A gde sebe vidi za deset godina? Da li će to i dalje biti Njujork, povratak u Srbiju ili život između dve zemlje?

Mila ne želi da unapred odredi mesto na kojem će se nalaziti, jer mnogo toga zavisi od toga kako će se njen profesionalni put razvijati.

"Njujork će mi uvek biti omiljeni grad. A za deset godina ću biti tamo gde me karijera bude odvela. "

U toj rečenici ima nečeg što se provlači kroz čitav naš razgovor: spremnosti da prihvati neizvesnost i da nastavi da ide napred, bez potrebe da unapred zna svaki sledeći korak.

Poruka devojci koja je tek odlazila iz Srbije

Za kraj smo Milu pitali šta bi danas rekla sebi, devojci koja je tek trebalo da napusti Srbiju i započne život u Americi. Da li bi je upozorila na izazove koji je čekaju, savetovala joj da bude strpljivija ili joj poručila da ne odustaje kada postane teško?

Njen odgovor bio je jednostavan, iskren i ohrabrujući.

"Veruj u sebe i nemoj toliko da se nerviraš! Sreća je na tvojoj strani."

Možda je upravo to i najvažnija poruka njenog puta. Snovi koje imamo kao deca ponekad deluju preveliko, naročito kada dolazimo iz malog okruženja i pokušavamo da pronađemo svoje mesto u svetu koji nam je do tada bio poznat samo sa televizijskog ekrana.

Mila Milošević pokazuje da put do njih ne mora da bude pravolinijski. Nekada počinje u Srbiji, nastavlja se u Budimpešti, a zatim vodi do Menhetna. Na tom putu postoje strah, nostalgija, neizvesnost i mnogo rada koji publika ne vidi, ali postoje i trenuci zbog kojih sve to dobija smisao.

Danas, dok gradi glumačku karijeru u Americi, Mila ne zaboravlja devojčicu koja je plesala i pevala ispred televizora, fascinirana filmovima i nastupima. Razlika je samo u tome što ta devojčica više ne mora da zamišlja kako izgleda svet kojem želi da pripada.

Sada u njemu živi svoje snove.

(Ona.rs)