Da li postoji blizanačka empatija? Mama Jelena podelila video na koji niko ne može da ostane imun

K. M.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto:Instagram

Blizanačka telepatija, fenomen koji intrigira roditelje, naučnike i javnost već decenijama, još uvek nema jednoznačan odgovor. Istraživanja pokazuju da blizanci, naročito jednojajčani, imaju snažne emocionalne veze i često intuitivno osećaju šta se dešava sa njihovim bratom ili sestrom, iako su fizički udaljeni. Nauka tu povezanost pre više tumači kroz empatiju i zajednička iskustva nego kroz stvarnu telepatiju. Ipak, priče roditelja ponekad ostavljaju bez daha.

Jedna takva priča dolazi od Jelene Jakšić, mame dvojice blizanaca, Jakova i Juga, koja je na Instagramu podelila nesvakidašnju situaciju koja je mnoge raznežila. Dok je jedan sin, Jug, bio kod kuće pod temperaturom, Jakov je bio u vrtiću na probi za priredbu. Sve je počelo kada je Jelena uspavljivala Juga.

“Mama, ja čujem Jakova kako sad plače u vrtiću,” rekao je Jug iznenada. Ponovio je: “Stvarno ga čujem!”

Kasnije je, snimajući dolazak u vrtić, dobila potvrdu od vaspitačice da je Jakov zaista bio tužan kada je stigao tog dana. Vrhunac priče bio je trenutak kada je Jakov potrčao mami i priznao: “U vrtiću sam plakao jer sam hteo tebe.”

Ova situacija podstakla je brojne komentare na društvenim mrežama. Mnogi roditelji blizanaca delili su slične priče o neobjašnjivim trenucima kada su njihova deca intuitivno znala šta se događa sa njihovim blizancem.

"Kada su krenuli u školu, jedan sedeo u red do prozora, jedan do zida, znači fizički odvojeni. Učiteljica zadala da po svom izboru nacrtaju skup sa 5 elemenata. Kada je krenula da proveri sveske, bila je u čudu kada je došla do dečaka i skontala da je crtež već videla. Nacrtali su identične skupove, isti raspored, isto obojili.", napisala je jedna mama.

"Brat i ja smo blizanci i sada sa 38 kad se pogledamo tačno znamo šta onaj drugi misli. Desi se mnogo puta da u isti momenat kažemo istu reč. Jeste da nas je život odveo na različite strane,ali niti jedan dan nije prošao da se mi nismo čuli"

"Brat i sestra, blizanci! Brat celu noć temperaturu, sestra me zove ujutru, nije znala da je on imao temperaturu i kaže mi da se celu noć preznojavala kao da je imala temperaturu i merila je, nema! Samo se preznojavala! Rekoh, imao je tvoj brat! Kada se ona porađala, mi čekamo u hodniku, on se uvija, kaže boli ga stomak".

"Imam dvojajčane bliznakinje, predškolke. U 90% slučajeva sede odvojeno (po nalogu vaspitačice, jer stalno pričaju). Uvek crtaju iste crteže, koriste iste boje, a kod „slobodne teme“ rade identične radove. Vrlo se retko razdvajaju, a kada se to desi, postavljaju milion pitanja o onoj drugoj, tipa: „Šta radi sestra i kada će doći?“

"Moj deda je imao brata blizanca i kroz čitav njihov život imamo mnoštvo priča. Jedna od najupečatljivijih dogodila se kada je deda bio u Crnoj Gori i doživeo infarkt. Bila je noć, nije bilo telefona, pa je baka odlučila da svima javi tek ujutru. Međutim, njegov brat blizanac je te večeri jednostavno rekao ženi da spakuje osnovne stvari jer moraju odmah za Crnu Goru. Stigli su pred zoru... To je zaista nešto neverovatno".

Iako naučnici ostaju oprezni kada je reč o pojmovima poput “telepatije”, empatijska povezanost blizanaca je neosporna.

Ovakve priče, poput one koju je podelila Jelena, pokazuju koliko je svet dece misteriozan i inspirativan. Da li je u pitanju intuicija, empatija ili nešto što nauka još nije uspela da objasni, ostaje tema za dalje istraživanje.

(Ona.rs)