Odbila je da bude tatina besplatna negovateljka: Priredio joj je šok koji nije očekivala

M. M.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Shutterstock

Balansiranje između roditeljstva i brige o starijim roditeljima mnoge žene dovodi do tačke pucanja. Školske obaveze, poslovni pritisci, večere, rasporedi i beskrajni zadaci još nekako mogu da se iznesu. Ali šta kada se u taj vrtlog ubaci i dodatna uloga – starateljstvo nad roditeljem koji gubi samostalnost?

Tesa (44) iz Denvera dobro zna taj osećaj. Njena svakodnevica već je bila pretrpana: četvoro dece (17, 11, 8 i 7 godina), kuća koja nikad ne miruje i beskonačne obaveze koje se smenjuju kao na pokretnoj traci. A onda se u sve to uklopio i njen otac, 72-godišnjak, koji je odlučio da se preseli kod njih kada više nije mogao sam.

Srce joj je govorilo da mu pomogne. Ali glava i umor su je podsećali da ona nije neiscrpan izvor. I da pomoć roditelju ne bi smela da znači da sama nestane kao osoba.

Ono što je želela bilo je razumno: malo finansijske podrške kako bi mogla da organizuje negu i sačuva sebe i svoju porodicu. Ono što je dobila — bio je šok koji je promenio sve.

„Ti si moja ćerka. Tvoja je dužnost da me neguješ“

Kada je ocu pomenula da bi trebalo da učestvuje u troškovima brige, jer ona već nosi previše, naišla je na zid.
„Ti si moja ćerka. Tvoja je dužnost da se staraš o meni!“, odbrusio joj je.

Tesa je pokušala da objasni da ga ne odbacuje, da mu samo stavlja do znanja koliko joj je teško. Ali reči nisu doprle do njega. Istog popodneva stigao je odgovor koji nije očekivala.

Foto: Shutterstock

Odlazak bez pozdrava — i prazna polovina kuće

Njen muž joj je prosledio mejl koji je upravo stigao na zajednički nalog: potpisan ugovor sa domom za stare. Njen otac je, u tajnosti, već sve organizovao.

Kada je stigla kući, dočekao je prizor koji ju je presekao: pola nameštaja bilo je odneseno. Sve što je on ikada uneo u njihov dom nestalo je u jednom danu. Ali nije se zaustavio tu. Čak je i plišanog medu, igračku koju je poklonio njenom najmlađem sinu i koja mu je bila omiljena, spakovao u kamion.

„Ovo je kazna za tvoju sebičnost“, rekao joj je kada ga je pozvala. „Ja sam tebe izdržavao godinama, a ti sada mene proglašavaš teretom.“

Krivica ili pravo na granice?

Tesa danas kaže da se ne oseća krivom — ali oseća tugu. Nije tražila previše, samo ravnotežu. Samo način da očuva i svoju porodicu i njega. Ipak, reči „dužnost“, „nezahvalnost“ i „sebičnost“ ostale su da vise u vazduhu, teže od praznine koju je ostavio kamion.

Granice nisu sebičnost, govori sebi. One su način da ne izgubite sopstveni život dok brinete o drugima. Ali bol koju nose reči roditelja uvek je dublja nego što želite da priznate.

„Sendvič generacija“ – pritisak između dece i roditelja

Stručnjaci sve češće govore o takozvanoj sendvič generaciji – ljudima, najčešće ženama, koje su „pritisnute“ između dve krajnosti: odgajanja dece i brige o roditeljima. I dok se od njih očekuje da budu stub porodice, realnost je da mnoge pucaju pod tim teretom.

Briga o starijima više nije samo pitanje ljubavi i odanosti – već i finansija, raspoloživog vremena, mentalnog zdravlja i spremnosti da se prihvati realnost da „dati sve“ često znači izgubiti sebe.

Tesa nije sama u ovoj dilemi. Njena priča odjeknula je među čitaocima i izazvala lavinu komentara.

Šta kažu ljudi koji su pročitali Tesinu ispovest?

Reakcije su bile snažne i podeljene. Dok jedni osuđuju njenog oca, drugi savetuju Tesi da se okrene svom miru i porodici.

„Neka mu život u domu bude usamljen i prazan. Uzeti igračku od unuka da bi povredio roditelje je poseban vid zlobe“, napisala je jedna čitateljka, Maryann Lima Lawson.

„Da, tačno to“, dodao je drugi čitalac, Matt Smolensky, potvrđujući da je potez njenog oca bio nepravedan i okrutan.

„Pustite ga neka odigra svoju malu predstavu. Kada se smiri, biće jasno da mu je novi dom sada izbor. A sve što je odneo, zamenite i pokažite mu da Vas nije povredio“, napisala je Kimberly Regner.

Komentari su samo potvrdili ono što mnoge žene osećaju, ali retko izgovaraju: teret brige o svima drugima ima svoju cenu, i svako ima pravo da postavi granicu.

(Ona.rs /Brigh side)