Sa suprugom Sarom je podizao 17 godina ćerku, a onda saznao užasnu tajnu: „Ne znam da li da joj kažem istinu?"
Neki trenuci zauvek promene porodicu - i srce. Za jednog oca, dan koji je trebalo da bude slavlje sedamnaestog rođendana njegove ćerke pretvorio se u najteži trenutak njegovog života. U samo par rečenica, žena s kojom je proveo dve decenije priznala mu je tajnu koja mu je srušila ceo svet — i ostavila ga da se pita da li je ćerka koju je odgajao zapravo njegova.
Priznanje koje je uništilo 20 godina braka
„Moja supruga Sara i ja smo u braku 20 godina. Naša ćerka je upravo napunila 17. Tokom proslave, Sara me iznenada pozvala u dnevnu sobu da porazgovaramo. Bila je bleda i drhtala je“, započeo je svoju ispovest očajni otac.
„Rekla mi je da je samo nekoliko dana pre našeg venčanja saznala da je trudna - ali da dete nije moje. Šest nedelja pre venčanja, dok sam ja bio na poslovnom putu, izašla je sa prijateljima i završila u krevetu s drugim muškarcem kog više nikada nije videla. Kad je saznala da je trudna, znala je da beba ne može biti moja.“
„Podigao sam je, a sada ne znam da li je moja“
Otac je ostao zatečen. Ćerku je podizao punih 17 godina, verujući da je njihova porodica čvrsta i iskrena.
„Osećam se kao da mi se ceo život raspada pred očima. Ne znam da li da ostanem u braku. Ne znam ni da li da joj kažem istinu. A najgore od svega - sada se pitam da li uopšte da je ostavim u testamentu. Ona jeste moja ćerka u svakom smislu koji se računa… a opet, u isto vreme - nije“, napisao je.
Dilema koja lomi srce
Sada, dok očekuje da se njegov dotadašnji svet sruši, stoji rastrzan između ljubavi prema detetu koje je odgajao i bola zbog izdaje žene kojoj je verovao.
„Ne znam da li ću ikada više moći da gledam Saru istim očima. Ne znam da li da ćerki kažem istinu, da li da tražim da pronađe biološkog oca… ili da sve ćutim i nastavim da je volim kao do sada“, zaključio je.
Kako preživeti istinu koja boli?
Razdvojite grešku supruge od odnosa sa ćerkom.
Ona nije odgovorna za ono što se dogodilo pre njenog rođenja. Zapitajte se: da li se vaša ljubav prema njoj promenila zbog ovih informacija - ili samo vaš bes prema supruzi?
Razmislite o razgovoru s ćerkom.
Ima pravo da zna ko je njen biološki otac. Biće to bolan razgovor, ali iskrenost može da spreči još dublju povredu kasnije.
Ne donosite odluke u besu.
Ne odlučujte ništa dok se ne smirite. Bilo da ostane deo vašeg testamenta ili ne, to mora biti odluka bez gorčine - da kasnije ne biste žalili.
Saveti sa svih strana
Kada je priča dospela u javnost, komentari su se nizali jedan za drugim. Mnogi su pokušavali da ponude utehu i savet, neki su se bavili „matematikom“, a bilo je i onih koji su podsećali da odgovornost ne sme pasti na čoveka koji je već povređen.
Jedna čitateljka, Brenda Vens, naglasila je da krv ne bi smela da menja ništa:
„To što nije biološki tvoja ne bi smelo da menja ništa. Pitanje je samo - da li želiš da joj ostaviš nešto, kao i ranije. Ona svakako ima pravo da zna da joj ti nisi biološki otac i da dobije sve informacije koje ti i tvoja supruga možete da joj date.“
Sličan ton imala je i Dženifer Bartlet, koja se osvrnula na protok vremena i istinsku roditeljsku ulogu:
„Ako sam dobro shvatila, u braku ste 20 godina, a ona ima 17. I dalje je tvoja ćerka, osim ako ti nisu rekli još neku istinu. Matematika se ne poklapa, ali ona je i dalje tvoja ćerka ako si je tako doživljavao sve vreme.“
Ana Koval nije dodala mnogo, ali je njen komentar „Pa, pa, pa…“ jasno pokazao nevericu i šok, kao da je ostala bez reči pred situacijom.
Ipak, jedan od najoštrijih komentara ostavio je korisnik pod imenom Talmid. On je istakao da istina mora doći od onoga ko je prevario:
„Nije na njemu da kaže ćerki, već na majci. Ona je ta koja je varala i ona treba da snosi posledice i objasni. Ne treba stavljati još tereta na čoveka koga je već brutalno prevarila. Neka majka preuzme odgovornost i traži Božje vođstvo.“
Na ovaj način, u komentarima se ogledala cela paleta emocija - od podrške i empatije, preko zbunjenosti, do oštrih osuda.
(Ona.rs / Bright side)