Malog Mišu je majka ostavila jer ima Daunov sindrom: Otac je ostao uz njega i danas ga sam odgaja

S. R.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Kad mu se rodio sin, Jevgenij Anisimov iz Rusije mislio je da počinje najlepše poglavlje života. Umesto toga, u prvim minutima očeva radost pretvorila se u šok. Lekar mu je saopštio da beba ima Daunov sindrom. Dok je on pokušavao da shvati šta to znači, njegova supruga je donela odluku - da ih napusti.

Pet godina kasnije, Jevgenij sam odgaja dečaka po imenu Miša. I kaže da ni u jednom trenutku nije posumnjao da čini pravu stvar.

- Ni na trenutak nisam pomislio da ostavim sina u sirotištu. To bi bilo nehumano. Moja žena i ja smo se ubrzo razdvojili, a ja sam započeo novi život kao samohrani otac "sunčanog" deteta, ispričao je Jevgenij.

Plakao je kad mu se rodio sin

U trenucima nakon porođaja, kaže, bio je preplavljen emocijama. Napustio je bolnicu, zaplakao i osećao sram jer, kako priznaje, nije znao ništa o Daunovom sindromu.

- Nisam dugo plakao, ali kasnije sam se stideo tih suza. Na kraju krajeva, ništa se nije promenilo. Moj sin se rodio, i to je sve što je važno, rekao je.

Te noći seo je za računar i počeo da istražuje. Ubrzo je saznao da u mnogim zemljama ljudi sa Daunovim sindromom žive samostalno, rade, zasnivaju porodice. Tada je shvatio da njegov sin može da ima život ispunjen toplinom, pažnjom i dostojanstvom - ako mu on to omogući.

- Svojim primerom želim da inspirišem druge roditelje koji se nađu u istoj situaciji. Želim da im kažem - ne bojte se, sve će biti u redu, poručuje ovaj otac.

Smatra da radi najnormalniju stvar

Ne smatra sebe herojem. Kaže da samo radi ono što svaki roditelj treba da uradi, da ostane uz svoje dete i pruži mu ljubav bezuslovno. I dok mnogi o njemu govore s divljenjem, Jevgenij samo sleže ramenima. Za njega, to nije hrabrost, već jedini ispravan izbor.

- Kad pogledam Mišu, vidim dete puno života, osmeha i svetlosti. On me svakog dana uči šta znači prava ljubav, rekao je.

Njegova priča postala je inspiracija za hiljade roditelja koji se bore sa strahovima i predrasudama. A za Mišu, to je jednostavno - tata koji nikada nije otišao.

(Ona.rs)