Terali su me da se iselim, a sad traže da ostanem: Porodična drama zbog maćehe i DEČKA
Porodični odnosi mogu biti vrlo prijatni ali neretko su oni nategnuti iz raznih razloga, više ili manje logičnih. Ova devojka je doživela nštp što je mislila da nikad neće, što joj ni u ludilo ne bi palo na pamet da može da je snađe.
Naime, ona je ceo život živela sa porodicom ali je prosto došao taj trenutak da treba da se odvoji od njih i počne da živi sa dečkom. To je naišlo na neodobravanje porodice, pa je rešila da podeli svoju priču.
"Ja još uvek živim sa roditeljima. Nedugo nakon što sam napunila 16, moja maćeha je morala na dijalizu. Pošto tatin posao zahteva da bude odsutan po nekoliko dana, dala sam otkaz na svom poslu i godinama se brinula o njoj.
Kasnije je dobila transplantaciju bubrega i skinuta je sa dijalize, pa sam se ja vratila na posao (oko svoje 18. godine).
Iako sam bila punoletna, moj tata mi je rekao da mogu da živim sa njim zauvek sve dok radim i nisam lenja. Nisam planirala da ostanem zauvek, ali nisam ni htela da odem odmah.
Još uvek živim sa njima, ali sam planirala da se osamostalim i nađem svoj stan. Imam dečka koji je živeo daleko od mene, a njegov zakup stana se "završio", pa smo odlučili da on napravi potez i preseli se ovde.
Našla sam jeftine stanove u koje sam planirala da odem dok ne sakupimo novac zajedno i uzmemo nešto bolje.
Rekla sam roditeljima da ću se preseliti sledećeg mesec i rekla im gde će biti stan. Rekli su mi ne, da je to opasno područje i da ne žele da se tamo preselim", rekla je ona.
Njihov predlog ju je zgranuo
"Objasnila sam im situaciju sa dečkom, a oni su rekli da on može da se useli kod nas i da možemo da štedimo za stvari koje su nam potrebne.
Njima ne smeta da ja živim tamo, ali dečko je druga priča. Kada je došao, delovalo je da su veoma iznervirani našim prisustvom.
Podsećali su nas da moramo da se iselimo, kritikovali naše poslove i primanja i govorili da moramo da štedimo da bismo što pre otišli.
Ne baš najbolje okruženje…
Podsetila sam ih da možemo da odemo u jeftiniji stan, ali su oni uporno govorili "ne" i postajali defanzivni, i situacija je postala napeta.
Počela sam da ih izbegavam i da štedim što brže i što više.
Rekli smo im da ćemo otići do kraja oktobra i to im je bilo u redu, iako je moja maćeha nastavila sa prigovaranjem. Bili smo potpuno spremni za selidbu i već smo napravili planove", rekla je ona.
Preokret kakvom se nije nadala
"Onda se sve preokrenulo - ovog meseca saznali smo da moja maćeha ima terminalni tumor na frontalnom režnju mozga, koji može da izazove gubitak kontrole desne strane tela, amneziju i još mnogo toga.
Moj tata i baka su automatski pretpostavili da ću ostati i brinuti se o njoj, čak su mi rekli da dam otkaz kako bih mogla da budem sa njom 24/7.
To me baš pogodilo, da, razumem da će joj možda trebati neprekidna nega, ali samo mesec dana ranije su me terali da se iselim", zbunjena je ova devojka.
Uvek je bila tu za porodicu
"Uvek sam bila spremna da se brinem o porodici, ali takođe sam već napravila planove za selidbu i osećala sam se veoma nepoželjno u ovoj kući.
Sada, kada im trebam, odjednom je u redu da ostanem, ali ranije je bilo: "izađite što pre".
Ne planiram da ostanem. Već sam preselila dečka iz druge države i bili smo potpuno spremni da započnemo naš život, a ja sam se ovde osećala nepoželjno.
Počela sam da radim samo vikendom kako bih mogla da pomažem dok sam još tu, i spremna sam da dolazim da pomognem kad treba, ali nisam spremna da odustanem od selidbe", rekla je ova neutešna devojka.
Vrlo brzo su počeli komentari da se ređaju u kojem je uglavnom brane i na njenoj su strani.
Šta vi mislite?
(Ona.rs/Twisted sifter)