Da li je bolje da dete zna da čita i piše pre škole? Evo šta roditelji zaista treba da znaju
Polazak u prvi razred jedan je od najvećih koraka u detetovom odrastanju, ali i jedan od većih izvora brige za roditelje. Među najčešćim pitanjima koje sebi postavljaju jeste da li dete mora da zna da čita i piše pre škole. Odgovor stručnjaka je jasan, ali često iznenadi roditelje. To nije presudno.
Realnost u učionicama
U prvi razred deca dolaze vrlo različita.
Neka već čitaju kratke tekstove i pišu štampanim slovima, dok druga tek upoznaju slova, glasove i osnovne pojmove. I jedno i drugo je potpuno u redu. Školski sistem je osmišljen tako da polazi od početka i predviđa različite razvojne nivoe dece.
Ako dete zna da čita i piše pre škole
Kod dece koja već imaju razvijene veštine čitanja i pisanja, početak škole često deluje lakše i manje stresno.
Prednosti
Dete se češće brže opušta na početku škole jer mu je gradivo poznato.
Lakše prati nastavu i ima manje početnih frustracija.
Postoji više prostora za razvijanje radnih navika, organizacije i samostalnosti.
Mogući izazovi
Može se javiti dosada zbog ponavljanja gradiva.
Neka deca imaju manju toleranciju na teže zadatke kada se prvi put susretnu sa izazovima.
Postoji očekivanje da sve u školi mora da ide lako, što kasnije može dovesti do razočaranja.
Ako dete ne zna da čita i piše pre škole
Dete uči od početka, korak po korak, u tempu koji škola postavlja.
Prednosti
Često postoji veća motivacija jer dete ima osećaj da uči nešto novo.
Deca su fleksibilnija i otvorenija za učenje bez unapred formiranih navika.
Čitalačke i pisane navike se pravilno formiraju kroz školski sistem.
Napredak dolazi bez pritiska i poređenja.
Mogući izazovi
Na početku se može javiti nesigurnost, naročito u poređenju sa drugom decom.
Dete može brže da se umori od novih zahteva i školskih pravila.
Često je potrebna veća podrška i strpljenje roditelja kod kuće.
Šta je zaista važno za uspešan polazak u školu
Stručnjaci se slažu u jednom.
Za uspešan polazak u školu nije presudno da li dete zna slova, već da li je razvojno i emocionalno spremno.
To podrazumeva sposobnost da prati nastavu, osnovnu koncentraciju i pažnju, razumevanje uputstava, kontrolu emocija i ponašanja, socijalne veštine poput saradnje i komunikacije, kao i radoznalost i pozitivan odnos prema učenju.
Znati da se čita i piše pre škole nije prednost sama po sebi, niti je neznanje prepreka.
Mnogo je važnije da dete u školu krene sigurno, emocionalno stabilno i bez pritiska da mora nešto da zna unapred.
Škola je mesto gde se uči.
Detinjstvo nije trka, već proces.
(Ona.rs)