"Ustaje u podne, gleda rijaliti, a mene blati": Baka Mara zbog sina trpi snahine uvrede, ali ne još dugo
Porodični odnosi često pucaju tiho, bez velikih svađa, ali sa dubokim tragovima. Kada se godinama prećutkuju nezadovoljstvo, nepravda i umor, čak i mali povod može otvoriti pitanje koje boli više od svega - "da li me iko vidi i ceni ono što radim?"
Upravo s tim osećajem portalu "Moje vrijeme" javila se Mara, žena koja tvrdi da svakodnevno brine o domu i unucima, dok je, kako kaže, drugi predstavljaju kao nekoga ko "ne radi ništa".
"Ispada da sam neradnik"
Mara živi u malom mestu sa snahom i unucima. Njen sin većinu vremena provodi van kuće zbog posla, a teret svakodnevice, kako kaže, ostaje na njoj.
"Moj dan počinje već u šest ujutru. Prvo kafa, pa sređivanje kuhinje, priprema ručka, pranje i sušenje veša. Sve ide po redu, bez pauze", piše nam.
Dok se kuća već uveliko pokrene, snaha, prema Marininim rečima, ustaje tek oko podneva.
Briga o unuku od jutra do mraka
Posebno ističe da je svakodnevno uz mlađeg unuka koji se budi već oko devet sati.
"Ja sam s njim ceo dan. Pripremim doručak, užinu, mali ručak, igramo se, šetamo. Ceo dan sam u pokretu. Snahu uglavnom vidim samo dok popije kafu i gleda rijaliti ili neku seriju."
Kaže da kućne poslove snaha ne preuzima, a da većinu vremena provodi uz telefon.
"Drugima govori da ne radim ništa"
Ono što Maru najviše boli nije umor, već reči koje dolaze do nje preko drugih.
"Prijateljima i rodbini priča kako joj ja ne pomažem, kako ništa ne radim i kako ne čuvam dete. A ja ćutim zbog sina. On zna istinu i poštuje me, ali meni je sve teže."
Upravo iz te povređenosti rodila se ideja koja je i samu Maru uplašila.
Razmišljanje o skrivenim kamerama
Kako priznaje, u trenutku ogorčenosti počela je da razmišlja o postavljanju skrivenih kamera po kući.
"Razmišljala sam da snimim šta se zaista dešava, da pokažem ljudima istinu, da vide ko laže. Znam da zvuči ružno, ali sam umorna od nepravde."
Danas, kada su takvi uređaji lako dostupni i jednostavni za korišćenje, granica između dokazivanja istine i narušavanja odnosa postaje opasno tanka.
Kada čak i odsustvo smeta
Mara kaže da snahi smeta čak i kada ona na nekoliko dana ode od kuće.
"Tada nema ko da čuva dete i to joj teško pada. Zato sve češće razmišljam da se preselim u manji stan i živim sama. Da se makar malo odmorim u ovim penzionerskim danima."
Razgovor, distanca ili odlazak?
Iako razumemo Marinu potrebu da bude viđena i priznata, tajno snimanje retko donosi olakšanje. Češće dodatno produbi nepoverenje i udalji ljude koji već žive u napetim odnosima.
Možda je iskren, miran razgovor prvi korak. Možda postavljanje jasnih granica. A možda je, kako i sama Mara razmišlja, odlazak i život u miru jedini način da sačuva dostojanstvo i zdravlje.
(Ona.rs)