SUTRA slavimo sveca nad čijim se moštima mole milioni: Veruje se da isceljuju, a ovo ne smete zaboraviti
Srpska pravoslavna crkva 13. avgusta obeležava praznik posvećen svetom mučeniku Evdokimu, mladom vojniku koji je, uprkos visokom položaju i životu na carskom dvoru, ostao posvećen veri, skromnosti i pomaganju drugima. Njegov život bio je kratak, ali sećanje na njega vekovima se čuva u pravoslavnoj tradiciji.
Sveti Evdokim rođen je u Kapadokiji, u pobožnoj porodici Vasilija i Evdokije. Živeo je u vreme cara Teofila, koji je vladao od 829. do 842. godine, i kao veoma mlad stupio je u vojnu službu. Iako je pripadao svetu vojske i visokih položaja, trudio se da svakodnevni život uskladi sa hrišćanskim načelima.
Njegova priča posebno se pamti zbog skromnosti, milosrđa i predanosti veri, ali i zbog predanja o moštima koje su nakon njegove smrti ostale neraspadnute.
Ko je bio sveti Evdokim?
Evdokim je od najranije mladosti nastojao da živi prema jevanđelskim zapovestima. Čuvao je svoju čistotu i klonio se nepotrebnih razgovora i druženja, a naročito je pazio na svoj život i ponašanje.
Bio je poznat po milosrđu prema siromašnima i ljudima u nevolji. Vreme je provodio čitajući Sveto pismo i druge svete knjige, ali i u molitvi. Nije voleo praznoslovlje, raskošne zabave i sve ono što je smatrao sujetnim i prolaznim.
U crkvenom predanju opisan je kao čovek koji je i usred svetovne vreve uspevao da sačuva unutrašnji mir i posvećenost Bogu.
Od mladog vojnika do vojvode Kapadokije
Evdokim je zbog svojih vrlina i sposobnosti stekao poverenje cara, koji ga je postavio za vojvodu Kapadokije.
Na položaju koji mu je poveren nastojao je da bude pravedan i prema Bogu i prema ljudima. Visok položaj nije promenio njegov odnos prema veri niti njegovu brigu za druge.
Ipak, njegov život bio je veoma kratak. Prema crkvenom predanju, Evdokim je preminuo kada je imao samo 33 godine.
Predanje o čudesnim moštima svetitelja
Nakon njegove smrti počela su da se vezuju brojna svedočanstva o čudesnim događajima. Prema predanju, ljudi su dolazili na njegov grob tražeći pomoć i isceljenje.
Navodi se da je jedan čovek, koji je patio od duševne bolesti, nakon što je dotakao svetiteljev grob ozdravio. Takođe se pripoveda da je jedno bolesno dete nakon molitve i dodira sa grobom ustalo i ozdravilo.
Posebno mesto u predanju zauzima događaj koji se dogodio 18 meseci nakon Evdokimove smrti. Njegova majka Evdokija tada je otvorila sanduk i, prema crkvenom predanju, pronašla telo svog sina očuvano, bez znakova truljenja. Istovremeno se, kako se navodi, od tela širio prijatan miris.
Zbog ovih događaja svetitelj je u narodu ostao upamćen kao čudotvorac, a njegovom grobu i moštima pripisivana su isceljenja.
Mošti svetog Evdokima prenete u Carigrad
Prema predanju, mošti svetog Evdokima kasnije su prenete u Carigrad. Tamo su položene u novu crkvu posvećenu Presvetoj Bogorodici, koju su podigli njegovi roditelji.
Njegov život, iako je trajao svega 33 godine, ostao je primer kako se u pravoslavnoj tradiciji vera, skromnost, milosrđe i pravednost mogu čuvati čak i u okolnostima koje su daleko od mirnog i povučenog života.
Praznik svetog mučenika Evdokima tako podseća vernike da položaj, bogatstvo i spoljašnji uspeh sami po sebi nemaju vrednost ako nisu praćeni dobrim delima, verom i brigom za druge.
(Ona.rs)