Zašto se dolina Ibra između Kraljeva i Novog Pazara naziva "Dolinom kraljeva"?

Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Shutterstock

U vreme osnivanja srpske države koja je nosila naziv Raška, mnogi vladari su nastojali da nešto materijalno ostave pokoljenjima. Tako je u srednjevekovnoj srpskoj arhitekturi rođen ne samo novi stil, poznat kao raška škola, nego je i započeta tradicija gradnje zadužbina.

Na potezu između gradova Kraljevo i Novi Pazar, u dolini Ibra su mnogi srpski srednjevekovni vladari gradili svoje zadužbine. Građeni u prepoznatljivom i posve jedinstvenom stilu, ovi manastiri i dan danas svedoče o značaju koji je Raška država imala.

Pomenuta lokacija neretko se naziva i “Dolinom kraljeva”.

Izuzev sedišta srpske arhiepiskopije, manastira Žiče, tu se nalaze i Studenica i Sopoćani, kao i manastiri Gradac i Đurđevi stupovi. Pored toga što su tri manastira, Studenica, Sopoćani i Đurđevi stupovi, deo Liste svetske kulturne baštine UNESCO-a, deo su i “Transromanike”, uz Žiču i Gradac. Simbolično nazvana “Transromanika" od strane Saveta Evrope, zapravo je kulturna ruta, koja ima za cilj da se romaničko naselje na evropskom tlu poveže.

Foto: Shutterstock

Podsećanja radi, raška škola arrhitekture specifična je po kombinaciji dva stila i to vizantijskog i romaničkog. Mnoge svetinje koje su srpski valdari i tu i u ostalim delovima zemlje gradili kao svoje zadužbine tokom srednjeg veka, predstavnici su raške škole srpske arhitekture.

Manastir Žiča

Svetinja u kojoj su krunisani srpski vladari prepoznatljiva je po specifičnoj boji fasade, koja je crvena. Manastir Žiča neretko se naziva i “Sedmovratna Žiča” budući da bi vrata, kroz koja bi tokom krunisanja prošao valdar, bivala zazidana.

Bila je sedište srpske arhiepiskopije i izgrađena je u raškom stlu arhitekture. Iako su freske prilično oštećene, uočavaju se radovi iz tri istorijska perioda.

Manastir Gradac

U svojoj zadužbinu, manastiru Gradac sahranjena je kraljica Jelena Anžujska, supruga kralja Uroša Prvog.

Manastir Gradac / Foto: Wikimedia/Misa.stefanovic.07

Bogorodičina crkva, koja je i glavna crkva ove svetinje, takođe je izgrađena u raškom stilu. Osim nje, deo kompleksa manastira Gradac je i hram koji je posvećen Svetom Nikoli, koji nalikuje katoličkoj propovedničkoj crkvi. Pretpostavka je da su upravo tu u vreme gradnje manastira služene liturgije za radnike, koji su bili katolici.

Manastir Sopoćani

Zadužbina kralja Stefana Uroša Prvog Nemanjića datira iz 13. veka. Kasnije je Sopoćane ne samo obnovio, nego i u velikoj meri proširio car Dušan Silni, praunuk zadužbinara.

Foto: Tanjug/TOS

Od prvobitnog kompleksa danas je očuvana glavna manastirska crkva koja je posvećena Svetoj Trojici. Zanimljivo je pomenuti da je 1961. godine, kada je u Parizu održana izložba, jedna od fresaka Sopoćana okarakterisana kao najlepša srednjevekovna freska. U pitanju je freska na kojoj je prikazano Uspenje Bogorodice.

Manastir Đurđevi stupovi

Iz 12. veka datira svetinja, koja se danas nalazi nedaleko od Novog Pazara. Zadužbina je Stefana Nemanje i posvećena je Svetom Đorđu.

Naziv ovaj manastir duguje stupovima, koji dominiraju zdanjem, što je srednjevekovni naziv koji je korišćen za zvonike.

Foto: Shutterstock

Manastir Studenica

Još jedna zadužbina Stefana Nemanje, manastir Studenica je često smatran kulturnim, ali i duhovnim centrom čitave Raške.

Studeničke freske sa razlgom privlače pažnju, te se neretko karakterišu kao slikarska remek dela iz tog perioda. Freska na kojoj je prikazano raspeće Gospoda našeg Isusa Hrista je jedna od najpoznatijih studeničkih fresaka.

(Ona.rs / “Serbia.travel” )