Tamo gde je lepa Bojana okončala život je „Devojački grob“: Suva planina krije i druge zanimljive lokacije
Koliko god naziv zvučao tužno, za „Devojački grob“, koji se nalazi na Suvoj planini, udaljenoj oko 20 kilometara od Niša, vezuju se i dve, vrlo zanimljive legende.
I u jednoj i u drugoj pominje se devojka po imenu Bojana.
Kada je Turčin ugledao lepu Bojanu, nije mu preostalo ništa drugo nego da krene za njom, jašući konja. Kako navodi prvo predanje, devojka nije želela da pođe za Turčina, pa se trudila da mu utekne. Krenula je put planine, ali je tu i ispustila svoju dušu. Prema toj legendi, na mestu na kome je lepa devojka okončala život, odjednom se stvorio jedan izvor vode. Danas je taj izvor po njoj i nazvan Bojaninim vodama.
Nešto lepša legenda o nastanku „Devojačkog groba“, kako se ta lokacija na Suvoj planini naziva, navodi da je Bojana bila čobanica. Nju je u toj legendi sreo jedan kraljević, koji je jahao konja. Nakon što ju je zamolio za vodu, lepa devojka je hitro otišla do izvora, koji se u blizini nalazio. Prema toj legendi, Bojana je, žureći da mu što pre donese vodu i preminula na mestu na kome se danas nalazi šumska staza nazvana „Devojački grob“.
Bogat biljni svet Suve planine
Više od čak 1.200 biljnih vrsta koje rastu na području Suve planine je registrovano. Iako je sa razlogom ponela takav naziv, budući da su izvori vode oskudni, ova planina je pod zaštitom i to kao specijalni rezervat prirode.
Jedna od najpoznatijih biljaka koja raste na tom području, odnosno u Jelašničkoj klisuri je i „Cvet feniks“, poznat i kao Natalijina Ramonda ili jednostavno Srpska Ramonda.
Podsećanja radi, u pitanju je cvet, koji je zbog svojih karakteristika simbolično izabran kao cvet koji budi asocijacije na praznik Dan primirja u Prvom svetskom ratu.
Baš kao što je srpska vojska tokom Velikog rata uspela da „vaskrsne“, tako i Natalijina Ramonda samo uz pomoć par kapi vode može potpuno da oživi, pa čak i ako deluje da je biljka potpuno osušena.
Neobična reka
Iako se uspon na vrh Trem, koji je i najviši na ovoj planini, budući da se nalazi na nadmorskoj visini od 1.810 metara, smatra prilično izazovnim, nagrada koju oni odvažniji dobiju je izuzetna. Uživanje u pogledu na Suvu planinu i njenu okolinu čini to iskustvom koje treba doživeti.
Ostalo je upamćeno da je Suvu planinu sa Alpima uporedio čuveni srpski naučnik Jovan Cvijić, nazvavši je „Alpi na jugu Srbije“.
Pećine koje su uočene na području Specijalnog rezervata prirode „Suva planina“ smatraju se prilično dubokim. Sasvim dovoljno da budu predmet lokalnih legendi. Srpski vojnici u doba kada su turske snage vladale tim područjem, skrivali su se baš tu. Ako je verovati narodnom predanju.
Još jedna je posve neobična pojava na Suvoj planini. Reka nazvana Ropot specifična je jer nestaje. Tačnije, s proleća i u prvim danima leta, ova reka jednostavno nestaje i to potpuno iznenada. Ali ne nestaje ona zauvek, budući da se početkom meseca februara naredne godine uvek Ropot pojavljuje. I tako svake godine...
(Ona.rs / „Balkantravel“ )