Bilo ih je tek oko 500, a imali su svoj hram: Bila je to prva evropska budistička svetinja i to baš u Beogradu
Možda danas zvuči neverovatno, ali pre oko stotinu godina Beograd je bio jedina lokacija u ovom delu Evrope, na kojoj je postojao i jedan budistički hram.
Gradnja te svetinje iznosi na svetlo danas sve ono što Beograđani i stanovnici glavnog grada jesu – srdačni, dobronamerni i otvoreni prema svima. Bez obzira kom narodu pripadaju i koju veru ispovedaju.
U vreme kada je na teritoriji tadašnje Rusije boljševizam uzeo primat, oko pet stotina pripadnika jednog zapadnomongolskog naroda odlučuje da spas potraži u Srbiji. I to najpre u Beogradu, ali u određenim delovima glavnog grada. Područje oko Cvetkove pijace, zatim današnji Crveni krst i Mali Mokri Lug, bili su delovi srpske prestonice u kojima su u to doba žive Kalmici.
U pitanju je mongolski narod. Tačnije zapadnomongolski, čija je fizionomija specifična. Upravo zato su ih mnogi tadašnji stanovnici glavnog grada neretko mešali sa kineskim stanovništvom.
Budizam u Srbiji
Među oko pet stotina Kalmika koji su u to doba živeli u Beogradu, bilo je i nekoliko sveštenika. Dok su se muškarci mahom bavili građevinskim poslovima, žene su svojim veštim rukama izrađivale lampione, koji su privlačili pažnju stanovnika glavnog grada. Takođe su ostale upamćene i kao posebno vešte u izradi papuča.
No, bilo kako bilo, u novoj zemlji je bilo potrebno i ispovedati svoju veru. A kako Beograd nije imao nijedan budistički hram, to je nekoliko sveštenika uzelo na sebe da se oko tog pitanja angažuju.
Zato su pripadnici kalmičke zajednice u Beogradu iznajmili prostor u Vojislava Ilića ulici, u broju 47 i tamo ispovedali svoju veru. Oko dve godine je tu funkcionisao kalmički hram, da bi kasnije bio premešten na lokaciju u Metohijskoj ulici.
Budistička ili Budimska ulica
Razlog zbog koga je tada Budimska ulica na Zvezdari bila poznata kao Budistička vezan je upravo za kalmički hram, koji je u toj ulici izgrađen.
Dana 12. decembra 1929. godine je prvi budistički hram ne samo u Beogradu, nego i u ovom delu evropskog kontinenta, otvoren.
Još jednom su Beograđani pokazali koliko poštuju tuđu veru. I ne samo da je, tada uspešni čovek, Miloš Jaćimović darovao zemljište površine veće od 500 kvadratnih metara Kalmicima, nego i prilično veliku količinu materijala za gradnju. Nisu ni mnogi drugi, mahom anonimni Beograđani ostali imuni na molbu da se pomogne članovima zajednice Kalmika da dobiju svoju bogomolju.
Kako je vreme odmicalo, mnogi pripadnici tog zapadnomongolskog naroda napuštaju Srbiju. Procenjeno je da ih od 50-ih godina minulog veka više nema u srpskoj prestonici. Zato je i doneta odluka da se prvi budistički hram u Beogradu i Srbiji, ali i u ovom delu sveta, jednostavno poruši.
Iako danas nemamo priliku da ga posetimo, ostaje priča o pripadnicima jednog prijateljskog naroda, koje je Beograd dočekao onako kako inače ume – raširenih ruku i otvorenog srca.
(Ona.rs / „Kadkakozasto“ )