Čuveni srpski planinski vrh krije nešto što turisti retko vide: Tu počiva neko ko je ovu planinu najviše voleo
Verovatno nema osobe koja nije čula za Pančićev vrh, Pančićevu omoriku i Kopaonik. Ali ono što se ređe pominje kada je u pitanju jedna od najposećenijih, ako ne i najposećenija planina u Srbiji jeste jedan mauzolej.
Čuveni srpski botaničar i geograf, koji je imao prilike da putuje po celoj Srbiji i ostavi pokolenjima mnogo toga, posebno je bio fasciniran, čini se, upravo Kopaonikom.
Možda mu je baš zato i bilo dato da baš na toj, danas mnogima poznatoj planini, bude i njegovo večno počivalište i da jedan vrh Kopaonika po njemu i bude nazvan.
Pančićev mauzolej
Zanimljiv je podatak koji navodi „Infokop“ o tome da je Josif Pančić, ni manje ni više nego čak 16 puta imao prilike da poseti ovu planinu.
Prvi put je to učinio 1851. godine, a poslednji 1886. Tek koju godinu pre nego što je preminuo.
Ipak, koliko je Pančić bio vezan za ovu planinu jasno pokazuje i podatak da je baš na Kopaoniku i želeo da bude sahranjen.
Bilo je potrebno da protekne mnogo decenija da bi ta njegova poslednja želja bila ispunjena. O tome danas svedoči i natpis na Pančićevom mauzoleju, datira od 7. jula 1951. godine. Upravo tada su planinari Srbije uspeli da njegove i posmrtne ostatke njegove supruge prenesu u Pančićev mauzolej, koji se nalazi na istoimenom vrhu Kopaonika.
Zanimljivo je pomenuti da je do tada taj vrh nosio naziv u spomen na srpskog kralja Milana Obrenovića i da su posmrtni ostaci velikog naučnika i njegove supruge bili smešteni u kovčeg, koji je izrađen od drveta omorike. Upravo onog drveta koje je svetu otkrio Josif Pančić i koje po njemu i dan danas nosi naziv.
Nije samo Pančićev vrh zanimljiv
Da su ljudi koji su u različitim istorijskim periodima živeli na podruju Kopaonika bili inovativni, dokaz su i nazivi nekih drugih vrhova jedne od najpoznatijih planina u Srbiji.
No, iako je područje jednog od nacionalnih parkova u našoj zemlji najpre poznato po odličnom ski centru, na Kopaoniku ima još mnogo toga zanimljivog, osim skijališta.
Još u vreme kada su tim krajevima vladali Rimljani, prepoznat je bio potencijal jedne kopaoničke reke. Kao razlog za njen naziv se pominje legenda da su tadašnji osvajači upravo na reci Samokovki montirali, za to doba napredno postrojenje. Zahvaljujući snazi vode, to postrojenje je funkcionisalo kao svojevrsna topionica, koja je iz rude uspevala da izdvoji i zlato i gvožđe. Kako je kovala samo svojom snagom, to i bi nazvana Samokovka.
Još je jedno zanimljivo predanje vezano za Kopaonik i lokalitet danas poznat pod nazivom Markove stene. Već na prvi pogled kamenje koje se nalazi u sred šume privlači pažnju i budi znatiželju, pa ne čudi što se zanimljivo predanje vezuje i za taj lokalitet.
U vreme kada je vežbao, ne bi li se spremio za Kosovski boj, hrabri srpski junak je, veli legenda boravio baš tu i jednostavno bacao kamenje, te otuda i potiče naziv ovog kopaoničkog lokaliteta.
(Ona.rs / „Srbijuvolimo“ / „Infokop“ )