U ovu zaboravljenu banju dolazila je kneginja Ljubica: Izvor i dalje teče među ruševinama
Nekada je imala lekara, stacionar i kupatila puna gostiju, a danas od čuvenog kompleksa postoje uglavnom ostaci starih objekata. Mineralna voda ipak nije prestala da izvire, čuvajući uspomenu na banju koju lokalno predanje povezuje i sa kneginjom Ljubicom.
Na obroncima Rudnika, nedaleko od Stragara kod Kragujevca, nalazi se Banja Voljavča, poznata i kao Stragarska banja.
Ime je dobila po obližnjem manastiru Voljavča, a nekada je privlačila ljude iz Kragujevca, Čačka, Aranđelovca, Mladenovca i drugih delova Šumadije. Danas, međutim, ne funkcioniše kao uređeno lečilište niti posetiocima nudi savremena kupatila, smeštaj i medicinske usluge.
Nekada se voda zagrevala u kazanu
Prema sećanjima meštana i ranijim medijskim zapisima, u banji je postojalo nekoliko kada, dok se mineralna voda zagrevala u velikom kazanu na drva.
Kupanja su trajala tokom većeg dela dana, a pojedini posetioci leti su ostajali da prenoće u blizini izvora. Kompleks je imao lekara i stacionar, što pokazuje da Voljavča nije bila samo lokalno kupalište, već organizovano mesto za boravak i oporavak.
Ljudi su dolazili zbog reumatskih tegoba, išijasa i problema sa kretanjem. Ipak, takva svedočenja predstavljaju lična iskustva, a ne medicinski dokaz da voda može da izleči određenu bolest.
Predanje o kneginji Ljubici
Sa Banjom Voljavčom povezuje se i ime kneginje Ljubice, supruge kneza Miloša Obrenovića. Prema lokalnom predanju, ona je dolazila u Stragare i koristila vodu sa ovog izvora.
Pominju se i priče da su mineralne izvore ovog kraja poznavali još Rimljani, ali i taj podatak treba posmatrati kao deo istorijskog predanja, sve dok se ne potkrepi pouzdanim materijalnim ili pisanim dokazima.
Obližnji manastir Voljavča ima nesporan istorijski značaj. U njemu je 1805. godine, tokom Prvog srpskog ustanka, zasedao Praviteljstvujušči sovjet, važan organ ustaničke vlasti.
Izvor nije presušio, ali obnova čeka
Banjski objekti vremenom su propali, a dodatno su ih oštetile poplave. Među ruševinama mineralna voda i dalje teče, dok meštani i poneki posetioci dolaze do izvora.
To, ipak, nije uređena turistička banja, pa posetioci ne bi trebalo da očekuju funkcionalna kupatila, medicinski nadzor ili razvijenu infrastrukturu. Ni korišćenje vode u zdravstvene svrhe nije preporučljivo bez pouzdane analize i saveta stručnjaka.
Voljavča danas predstavlja neobičan spoj prirode, zaboravljene banjske tradicije i važne srpske istorije. Uz ozbiljnu obnovu i stručnu procenu izvora, jednog dana mogla bi ponovo da postane izletište vredno pažnje, a ne samo priča koju čuvaju meštani.
(Ona.rs)