Na pa sati od Beograda krije se grad stvoren za vikend: Kula iznad oblaka, vinogradi i pogled "za ceo život"
Na krajnjem severoistoku Srbije, tamo gde se ravnica iznenada podiže u zelene obronke, Vršac izgleda kao da je neko pažljivo spojio nekoliko različitih svetova. Ispred vas je nepregledni Banat, iznad grada se uzdižu Vršačke planine, a između njih se prostiru vinogradi, stare ulice, trgovi i građevine koje pamte neka druga vremena. Iznad svega toga stoji Vršačka kula - najpoznatiji simbol grada i savršena tačka sa koje Vršac otkriva svoje pravo lice.
Do ovog grada ne dolazi se samo zbog jedne znamenitosti. Dolazi se zbog atmosfere. Zbog šetnje kroz centar kada se dan tek zahuktava, zbog uspona prema kuli, pogleda koji seže preko ravnice, mirisa vinograda i čaše vina na kraju dana.
U svom najnovijem putopisu, poznati srpski pustolov i bloger Ivan Andrejić vodi nas kroz Vršac, mesto koje se ne osvaja brzinom, već polako - korak po korak.
Vršačka kula - pogled koji ostaje u sećanju
Ako postoji prizor koji gotovo savršeno predstavlja Vršac, onda je to silueta stare kule na padinama Vršačkih planina. Ostaci srednjovekovnog utvrđenja vekovima su jedan od najvažnijih simbola grada, a uspon do njega predstavlja nezaobilazan deo posete.
Put prema kuli vodi kroz zelenilo i obronke, sve dalje od gradske vreve. Kako se penjete, Vršac postaje sve manji, a panorama sve šira. Na vrhu se otvara pogled prema gradu, okolnim vinogradima i ogromnoj ravnici koja se pruža gotovo bez kraja.
Poseban doživljaj je predveče. Sunce tada polako klizi prema horizontu, krovovi Vršca dobijaju zlatnu boju, a ravnica izgleda kao ogromno more bez talasa. U takvom prizoru lako je razumeti zašto je upravo ovo jedno od mesta sa kojih se grad najduže pamti.
Vršačke planine pritom nude mnogo više od pogleda. Staze kroz šumu i zelenilo pozivaju na šetnju, beg od gradske buke i nekoliko sati provedenih u prirodi. Za ljubitelje aktivnog odmora, ovaj deo Vršca predstavlja idealan kontrast laganom obilasku gradskih ulica.
Centar Vršca: fasade, trgovi i duh nekog drugog vremena
Kada se spustite u grad, najbolje je da jednostavno krenete peške. Vršac je jedan od onih gradova čije se priče ne otkrivaju samo u muzejima i na turističkim mapama, već i na fasadama, prozorima, kapijama i trgovima.
Centrom dominiraju reprezentativne građevine koje svedoče o burnoj istoriji i različitim kulturnim uticajima. Posebnu pažnju privlače Gradska kuća i katedrala Svetog Gerharda, ali i čitav niz starih zdanja koja stvaraju prepoznatljivu vizuru grada.
Upravo je ta mešavina panonskog i srednjoevropskog šarma ono što Vršcu daje karakter. Široke ulice, uređeni trgovi i stare kuće stvaraju prostor u kojem se bez problema može provesti nekoliko sati, bez unapred zacrtanog plana.
Vladicanski dvor jedan je od najvrednijih istorijskih bisera Vršca i upečatljiv primer barokne arhitekture u gradu. Nekadašnje sedište vršačkih vladika danas privlači pažnju svojom elegantnom fasadom, raskošnim enterijerom i bogatom istorijom. U njegovoj blizini nalazi se Saborna crkva Svetog Nikole, pa ovaj deo grada predstavlja posebno zanimljivu celinu za šetnju i upoznavanje sa duhovnim i kulturnim nasleđem Vršca. Poseban šarm daju mu mir i otmenost koji se osećaju čim se zakorači u njegovo dvorište.
A onda je tu i gradski ritam. Kafići se pune, ljudi zastaju na razgovor, ulice postaju življe, dok se iznad svega vidi planina. Sedeti u centru uz kafu i posmatrati grad možda zvuči jednostavno, ali upravo takvi trenuci često ostanu među najlepšim uspomenama sa putovanja.
Vinogradi su deo identiteta grada
Kada se govori o Vršcu, nemoguće je zaobići vino. Vinogradarstvo je duboko utkano u istoriju ovog kraja, a obronci Vršačkih planina vekovima pružaju dobre uslove za uzgoj vinove loze.
Vinogradi menjaju izgled pejzaža kroz godišnja doba. U proleće sve postaje zeleno i sveže, tokom leta redovi loze stvaraju karakterističan ritam na padinama, dok jesen donosi posebne boje i atmosferu.
Zato je obilazak Vršca najlepše spojiti sa vinskim doživljajem. Poseta vinariji, razgovor sa domaćinima i degustacija lokalnih vina daju putovanju potpuno novu dimenziju. Ovde vino nije samo piće koje se služi uz ručak - ono je deo priče o zemlji, ljudima i tradiciji.
A kada se čaša vina popije tamo gde se vinogradi vide pred očima, doživljaj je još potpuniji. Banatska ravnica, planina i vinova loza tada postaju jedan isti pejzaž.
Vršac za vikend - taman koliko treba
Za Vršac vam ne treba komplikovana organizacija. Grad je dovoljno blizu za jednodnevni izlet, ali ima sasvim dovoljno sadržaja da opravda i ceo vikend.
Jutro može početi laganom šetnjom kroz centar, uz kafu i obilazak najvažnijih gradskih znamenitosti. Nakon toga sledi odlazak prema Vršačkim planinama i uspon do kule. Popodne je rezervisano za prirodu, šetnju ili predah, dok veče može doneti dobru večeru i čašu vina.
Upravo ta jednostavnost čini Vršac privlačnim. Ne morate da jurite od jedne atrakcije do druge. Grad ima dovoljno prostora da zastanete, pogledate oko sebe i prepustite se njegovom ritmu.
Kada krenete kući, verovatno nećete prvo pamtiti spisak znamenitosti. Pamtićete panoramu sa kule, zelene obronke, stare gradske fasade, široko nebo iznad Banata i onaj osećaj koji se javlja kada shvatite da ste za samo nekoliko sati uspeli da promenite ritam svakodnevice.
Vršac upravo to nudi - mali beg koji može da stane u jedan dan, ali ostavlja dovoljno razloga da mu se vratite. Jer između planine i ravnice, između starih ulica i vinograda, ovaj grad ima svoj tempo. A kada ga jednom uhvatite, lako je poželeti još jedan dan.
Autor: Ivan Andrejić
(Ona.rs)