Mekan kao duša, hrskav po ivicama: Svi traže recept za ovaj pica hleb jer je bolji od svega iz pekare
Nekada vam se ne jede ni klasična pica, ni obično pecivo, već nešto između -toplo, mirisno, mekano, sa rastopljenim sirom i testom koje miriše kao da dolazi direktno iz male italijanske pekare.
Upravo takav je pica hleb - jednostavan domaći specijalitet koji se pravi bez komplikacija, a nestaje sa stola brže nego bilo šta drugo. Spoj mekanog testa, paradajz sosa, topljenog sira i maslinovog ulja pravi onu vrstu hrane kojoj se vraćate čim jednom probate.
Najlepše kod ovog recepta jeste to što ne traži posebno kulinarsko umeće, skupe sastojke niti sate provedene u kuhinji. A rezultat izgleda i miriše kao nešto što biste platili mnogo više u dobroj pekari ili restoranu.
Ovaj pica hleb savršen je za porodični doručak, brzu večeru, druženja ili trenutke kada vam se jede nešto "utešno", domaće i konkretno.
Tajna dobrog pica hleba nije samo u siru - već u testu
Mnogi misle da je ključ u dodacima, ali zapravo je najvažnije da testo bude dovoljno vazdušasto, elastično i mekano iznutra, dok spolja dobije lagano hrskavu koricu.
Upravo zato je važno da testo ne bude previše tvrdo kada ga mesite. Treba blago da se lepi za ruke - upravo tada dobijate onu mekanu strukturu koja ostaje vazdušasta i nakon pečenja.
Još jedna stvar pravi ogromnu razliku - vreme odmaranja. Kada pustite testo da polako naraste, razvijaju se ukus, tekstura i ona posebna lakoća zbog koje domaći pica hleb bude toliko bolji od kupovnog.
Miris koji ispuni celu kuću
Dok se peče, kuhinja počinje da miriše na topljen sir, maslinovo ulje i sveže pečeno testo. To je onaj miris zbog kog svi počinju da dolaze do rerne "samo da vide kako izgleda".
A upravo tada znate da ste napravili nešto što nije samo obrok - već mali ritual uživanja.
Sastojci:
Za testo:
- 300 ml mlake vode
- 1 kesica suvog kvasca
- 1 kašika šećera
- 50 ml maslinovog ulja
- oko 470 g brašna
- 1 kašičica soli
Za premaz i dodatke:
- sos od paradajza
- sir po izboru
- malo maslinovog ulja
- susam po želji
Priprema:
U mlaku vodu dodajte šećer i kvasac, lagano promešajte i ostavite nekoliko minuta dok smesa ne zapeni. Upravo taj korak pokazuje da je kvasac aktivan i spreman da testo lepo naraste.
Dodajte maslinovo ulje, a zatim postepeno ubacujte brašno. So dodajte tek pri kraju. Mesite nekoliko minuta dok ne dobijete glatko i mekano testo koje je elastično i blago lepljivo pod prstima.
Ako dodate previše brašna, testo može postati tvrdo, zato je bolje da ostane malo mekše nego previše suvo.
Prekrijte posudu krpom i ostavite testo na toplom mestu dok ne udvostruči volumen. Upravo tada postaje puno vazduha i dobija onu mekanu strukturu koju svi vole.
Pleh obložite papirom za pečenje i lagano premažite uljem. Prebacite testo i rukama ga razvucite preko cele površine. Nema potrebe za oklagijom - upravo nepravilnosti daju domaći izgled i bolju teksturu.
Pokrijte testo i ostavite ga još oko pola sata da odmori.
Trik koji pravi veliku razliku
Kada testo odmori drugi put, lagano utisnite prste po površini. Tako nastaju mali džepovi u koje ulaze sos, maslinovo ulje i sir, pa hleb ostaje još sočniji.
Tek tada premažite sosom od paradajza, dodajte sir i po želji malo susama ili nekoliko kapi maslinovog ulja preko svega.
Pečenje
Rernu zagrejte na 220 stepeni i pecite pica hleb na donjoj rešetki oko 20 do 25 minuta, dok ivice ne postanu zlatne i blago hrskave.
Kada ga izvadite iz rerne, ostavite ga nekoliko minuta da odmori. Upravo tada se sir stabilizuje, a testo ostaje mekano i vazdušasto.
Šta možete dodati da bude još ukusniji
Ovaj recept je odlična osnova koju možete menjati po želji:
- masline
- origano
- šunku
- pečurke
- mocarelu
- čeri paradajz
- ljutu papriku
- parmezan
Možete ga napraviti svaki put drugačije, a opet će imati onu toplu, domaću notu zbog koje ćete želeti da ga pravite ponovo.
Zašto je domaći pica hleb bolji od pekarskog
Kupovna peciva često deluju lepo samo dok su vruća, a već posle sat vremena postanu tvrda i suva.
Kod domaćeg pica hleba sve je drugačije - testo ostaje mekano, sastojci su kvalitetniji, a ukus puniji i bogatiji. I možda najvažnije - znate tačno šta ste stavili unutra.
A nekada je upravo to ono zbog čega običan recept postane omiljen u celoj kući.
(Ona.rs)