• 0

Vreme čitanja: oko 3 min.

Povraćala je gustu krv od bolova u stomaku: Kada su joj odredili nekoliko sati života, dogodilo se čudo

M. P.

Vreme čitanja: oko 3 min.

Sada se udala, kupila je kuću i živi relativno normalno

  • 0

Dvasetčetvorogodišnja Danijela Perea živela je ispunjen život - upisala je master studije kao radnik u laboratoriji naučne medicine, živela sa svojim dečkom i obožavala da vreme provodi stvarajući uspomene.  Međutim, to se sve promenilo jednog dana, kada ju je bol u stomaku smestio u bolničku čekaonicu.

Malo nakon što je program njenih studija otpočeo, Danijela se probudila sa ozbiljnim bolovima u stomaku, što je ona protumačila kao posledica trovanja hranom. Međutim, kada je povratila gustu krv, shvatila je da pod hitno mora da se stvori u bolnici. Međutim, nejn CT skener nije ukazivao na bilo kakve probleme.

Kada su joj se simptomi ponovili i to u pogoršanom stanju, otišla je u drugu bolnicu, gde su lekari ponovo radili testove i skenere, ali je ponovo puštena bez dijagnoze. Doktori su pogledali njen skener i rekli da je stvaranje bilo kakvog krvnog ugruška u njenim godinama i sa njenim dobrim zdravljem "skoro nemoguće". Trećeg dana, ponovo je povratila krv, što ju je vratilo u hitnu pomoć, gde su se njeni simptomi samo pogoršali.

Eksperimentalna operacija otkrila je da je ipak postojao krvni ugrušak u jednom od sudova koji nosi krv iz tankog creva, stanje koje se naziva mezenterična ishemija. Hirurzi su pokušali da spasu organe, ali su pronašli previše nekrotičnog tkiva. Nekroza je je naziv za preranu smrt ćelija i živih tkiva. 

- Videli su da je sve crno, nekrotično, mrtvo. Rekli su mom dečku: "Nema šanse da će ovo preživeti. Nazovi nejne roditelje. Neka dođu svi koji treba da budu ovde, jer najverovatnije ima manje od 24 časa da živi" -priseća se ona u intervjuu za "CBS News".

Danijela je u bolnici "nadmašila očekivanja", jer se njen organizam snažno borio i održavao snažne vitalne funkcije više od nedelju dana. Za to vreme, nejna majka i dečko čekali su da se dogodi čudo. Saznali su za transplataciju creva na klinici u Klivlendu, a šef tog programa, dr Karim Abu-Elmagd, pristao je da preuzme Danijelin slučaj.

Jednogodišnja stopa preživljavanja za pacijenta koji ima transplantaciju creva bila je do 82 odsto u 2022. godini, sa stope od 76,2 odsto u 2018. godini, prema nacionalnim podacima. To je još uvek ispod stope preživljavanja transplantata za uobičajene procedure poput transplantacije jetre, koje imaju stopu od 85 do 90 odsto  rekao je dr Masato Fudžiki, direktor odseka za transplatacije creva na klinici u Klivlendu.

Njeno tanko crevo je skoro u potpunosti uklonjeno. Njeno stanje je stabilizovano, a nakon nekoliko drugih procedura, zvanično je uvrštena na listu za transplantaciju u proleće 2019. godine. Pre transplantacije, Danijela je provela godinu i po dana živeći na IV-ishrani, jer bez creva nije mogla normalno da jede. Vreme koje je provela uz podršku mašina značilo je da je morala da ima još jednu operaciju da popravi oštećenje dušnika pre nego što je mogla da primi transplantaciju, produžavajući njeno čekanje. Pandemija koronavirusa je takođe zakomplikovala proces, primoravši je da operaciju čeka do aprila 2002. godine.

Napokon u junu 2020. godine, dobila je poziv koji je čekala.

- Rekli su mi da moram odmah da dođem u kliniku i da ne postoji "ne" kao opcija - priseća se.

Operacija je trajala 10 sati, a čak i kada su joj zamenili organ, Danijela je još vremena provela u bolnici zbog visoke temperature. U januaru 2021. godine je usledila još jedna operacija, kako bi joj popravili zidove abdomena i uklonili ilestomu, koja podrazumeva kreiranje izlaza za tanko crevo na abdominalnom zidu tako da fekalije ne dosežu u debelo crevo.

Sada, skoro četiri godine od konačne operacije, rekla je da može da živi relativno normalno, iako uzima oko 40 pilula dnevno. Postoji šansa da će joj trebati transplatacija bubrega u budućnosti, zbog uticaja lekova na taj organ, a ona ima godišnje termine na Klivlendskoj klinici koji su tu da isprate njeno stanje.

- Nemam neke posebne restrikcije. Moje rane su zarasle relativno brzo. Udala sam se u novembru, kupili smo kuću i sada sve ide kako treba. Rekli su mi da samo nastavim da živim svoj život. Da ne postoji ništa što treba da me zaustavlja - navodi ona.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Lidija je godinama čekala novu jetru, a onda je porodica iz Bijeljine donirala organe svoje ćerke

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Fitnes i zdravlje