4 znaka da ste nekome iz prošlosti ostali nepreboljena rana: Da li misli na vas? Nije sudbina, ali nešto jeste
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Ona.rs.
<% message.text %>
Marta?
Čuo sam da u nekim dijelovima Srbije, tačnije u Vojvodini, ali i Jug, postoje čitava naselja i opštine nastale kolonizacijom. To su mjesta koja su formirale izbjeglice rata, i potraga za boljim životom, a ne ljudi za koje bi neko, s namjerom da ih omalovaži, rekao da su 'došli skoro'. Tamo se i danas govori onako kako je Vuk Karadžić zamislio kada je reformisao jezik i napisao prve srpske i jedine rječnike. Doseljenici su često grupisani po regionima porijekla radi lakše adaptacije. Na primjer, Licani su masovno naselili Apatin, Bački Brestovac i Srpski Miletić. Crnogorci su naselili Kulu, Vrbas i Lovćenac. Dalmatinci su naseljeni u Riđicu i Stanišić. Stanovnici iz BiH naselili su mjesta oko Kikinde, Zrenjanina i Bačke Palanke. oko 250.000 nakon drugog svetskog rata. Pa oni prije toga, nema Marta pojma. Pola Republike Srpske je iz Crne Gore, dosli u zadnjih 200, 300, 400 godina, kao i u Srbiju i Kosovo.
Mimi
Davno je to bilo, ali kad god čujem reči iz pesmeTome Zdravkovića ,,Kiša je padala, a ja sam plakao za njom. Ulica duga ko moja tuga ostaje u gradu tom...". Baš to smo doživeli od reči do reči, pa sam umislila da je neko to napisao o nama i uvek pomislim na tu daleku lljubav.