4 znaka da ste nekome iz prošlosti ostali nepreboljena rana: Da li misli na vas? Nije sudbina, ali nešto jeste
Dešava li vam se da prođete ulicom gde odnekud sa radija svira pesma, a u vama se u sekundi probudi slika lica koje godinama niste videli? Nije to samo pesma. Ponekad je dovoljan samo miris toplog hleba, starog parfema ili obična rečenica koju usput izgovori kasirka u prodavnici, pa da vas vrati deset godina unazad. U takvim trenucima, dok stojite sa kesama u rukama, u glavi se spontano javi ono jedno pitanje - da li se u ovom istom minutu i ta osoba setila vas?
Priče o telepatiji i nekim tajnim signalima koje šaljemo jedni drugima preko svemira zvuče lepo, ali psihologija ima svoje, mnogo prizemnije i zanimljivije objašnjenje. Naš mozak ne zaboravlja tako lako ljude koji su nam nekada bili sve na svetu. Kada je jedna veza bila duboka i jaka, uspomene ostaju urezane kao u kamenu, pa obe strane sa vremena na vreme prolaze kroz talase sećanja.
Sitnice umeju iz čista mira da vas vrate u prošle dane
Ljudski mozak pamti na čudan način. On ne slaže uspomene kao slike u starom porodičnom albumu, već ih spaja sa mirisima, zvucima, godišnjim dobima i toplinom dana.
Kada danas naletite na identičan miris ili čujete staru melodiju, u vama se automatski pokreće mehanizam koji otključava davno zaključana vrata. To nije nikakvo čudo ni viša sila, već jednostavna reakcija vašeg uma na poznati podražaj. Međutim, ista ta stvar se u ovom trenutku može dešavati i drugoj strani. Ako je vaš bivši partner prošao pored mesta gde ste nekada sedeli, sasvim je moguće da je i njega ili nju na tren preplavilo isto sećanje.
Slike iz prošlosti izranjaju niotkuda
Ponekad se dešava nešto još čudnije - u mislima vam se stvori sitnica za koju biste smeli da se zakunete da ste je odavno zaboravili. Možda je to džemper koji je nosio te jedne hladne zime, tačan izgled njegovih ruku ili rečenica koju vam je tiho izgovorio dok ste čekali autobus.
Kako je moguće da se ne sećate šta ste jeli za doručak pre tri dana, a tako jasno vidite detalj od pre deset godina? Psiholozi kažu da emotivna težina diktira šta ostaje u glavi. Sve što nam je nekada izmamilo suze ili osmeh može ostati duboko urezano. Ta rečenica nije zaboravljena jer vam je tada značila sve, a činjenica da se vraća pokazuje da taj odnos u vama i dalje nosi posebnu vrednost.
Samo da vidim kako je, gde je i šta radi sad
Uhvatite li sebe nekada kako u kasnim večernjim satima, dok deca spavaju ili je u kući mir, ukucate ime stare ljubavi u pretragu na telefonu? Radoznalost nas vuče da saznamo gde ta osoba danas živi, da li se promenila, ima li porodicu i da li je srećna.
Iako ovo mnogi tumače kao znak da im druga strana šalje neke "nevidljive signale", istina je jednostavnija. Kada neka priča iz mladosti ostane nedorečena ili bez jasnog kraja, naš um jednostavno ne voli praznine. On želi da sklopi kockice i sazna nastavak filma. To ne znači da želite da se vratite na staro, već samo da vaša duša traži mir i odgovore na pitanja koja su nekada ostala u vazduhu.
Emocije vas zapljusnu iznenada kao letnji pljusak
Mislili ste da ste sve preboleli, da ste izgradili nov život, pronašli svoj mir i da je ta priča davno ispričana, a onda, u jednom običnom popodnevu, preplavi vas talas neke čudne tuge, topline ili nostalgije.
Važno je da znate jednu stvar, to što osetite staru emociju ne znači da treba da pakujete kofere ili da se vraćate u prošlost. Emotivno sećanje je samo dokaz da ste voleli i da ste bili živi. Neke priče i neki ljudi ostaju deo našeg ličnog pečata zauvek. Oni su nas oblikovali u osobe kakve smo danas, i sasvim je prirodno što nas sećanje na njih ponekad dotakne, podseti na to ko smo bili i pokaže da su ti dani ostavili trag koji vreme ne može tako lako da izbriše.
(Ona.rs / Najžena)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: U želji da budemo lepši, postajemo isti, psiholog upozorava na zamke savremenih trendova
Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Marta?
Čuo sam da u nekim dijelovima Srbije, tačnije u Vojvodini, ali i Jug, postoje čitava naselja i opštine nastale kolonizacijom. To su mjesta koja su formirale izbjeglice rata, i potraga za boljim životom, a ne ljudi za koje bi neko, s namjerom da ih omalovaži, rekao da su 'došli skoro'. Tamo se i danas govori onako kako je Vuk Karadžić zamislio kada je reformisao jezik i napisao prve srpske i jedine rječnike. Doseljenici su često grupisani po regionima porijekla radi lakše adaptacije. Na primjer, Licani su masovno naselili Apatin, Bački Brestovac i Srpski Miletić. Crnogorci su naselili Kulu, Vrbas i Lovćenac. Dalmatinci su naseljeni u Riđicu i Stanišić. Stanovnici iz BiH naselili su mjesta oko Kikinde, Zrenjanina i Bačke Palanke. oko 250.000 nakon drugog svetskog rata. Pa oni prije toga, nema Marta pojma. Pola Republike Srpske je iz Crne Gore, dosli u zadnjih 200, 300, 400 godina, kao i u Srbiju i Kosovo.
Podelite komentar
Mimi
Davno je to bilo, ali kad god čujem reči iz pesmeTome Zdravkovića ,,Kiša je padala, a ja sam plakao za njom. Ulica duga ko moja tuga ostaje u gradu tom...". Baš to smo doživeli od reči do reči, pa sam umislila da je neko to napisao o nama i uvek pomislim na tu daleku lljubav.
Podelite komentar