• 0

Vreme čitanja: oko 4 min.

Soja Jovanović: Prva srpska režiserka koja se humorom branila protiv zla

Vreme čitanja: oko 4 min.

Priča o prvoj rediteljki na našim prostorima koja se oprobala u svim vidovima dramske umetnosti

  • 0

Ona je bila naša prva filmska i pozorišna režiserka. Sofija, poznatija kao Soja Jovanović, u mnogo čemu je još bila prva.

Najpoznatija je po tome što je režirala prvi jugoslovenski dugometražni film u boji "Pop Ćira i pop Spira", ali i što je prva postavila moderno tumačenje Nušića, režirajući predstavu "Sumnjivo lice" u Akademskom pozorištu 1947. godine.

Zaslužna je za procvat Beogradskog dramskog pozorišta od 1951. Njene glavne pozorišne režije su Labiš "Florentinski šešir", Breht "Dobri čovek iz Sečuana", Anuj "Bal lopova", Friš "Andora", Miler "Pripovest o dva ponedeljka" i Mir-Jam "Ranjeni orao", dok je filmsku istoriju zadužila sa režijom filmova "Diližansa snova", "Put oko sveta", "Dr", "Sumnjivo lice", "Orlovi rano lete", "Običan čovek"...

Ukratko, tokom karijere koja je trajala fascinantnih pola veka postavila je ukupno 50 predstava, kao i 23 igrana filma i TV drama i serija, mnogo lutkarskih predstava i radio-drama, i to sve kao prva rediteljka na našim prostorima koja se oprobala u svim vidovima dramske umetnosti.

Posebno mesto u njenom rediteljskom opusu zauzimaju mjuzikli, čak 11 njih u Pozorištu na Terazijama, među kojima posebno mesto zauzima "Neki to vole vruće", koje je "živelo na sceni" duže od tri decenije.

Sofija Jovanović rođena je u Beogradu 1. februara 1922. godine. Njen otac bio je hemičar, a majka diplomirani filozof, ali u njenom životu daleko veći uticaj imali su deda po ocu, čuveni dvorski fotograf Milan Jovanović i njegov rođeni brat, još poznatiji slikar Paja Jovanović.

U Milanovoj kući se, inače, okupljala kulturna Skadarlija tog doba, pa tako čest gost bio i njegov kum Branislav Nušić. Sofijin stric bio je poznati srpski vajar Dušan Jovanović Đukin, a njegova supruga u to vreme poznata glumica Nevenka Urbanova.

Sofija Soja Jovanović Soja Jovanović na poštanskoj markici Srbije i Crne Gore 2005. godine / Foto: Wikimedia/wnsstamps.post

Soja je osnovnu i srednju školu pohađala na francuskom jeziku, u svom rodnom gradu, gde je išla i na časove časove klavira i baleta kod Mage Magazović. Kada je došlo vreme za studije, upisala se na dramski odsek Muzičke akademiije, gde je od 1941. godine studirala glumu. Tri godine kasnije sa još nekoliko kolega i nastavnika osnovala je Akademsko pozorište, prvi studentski teatar u zemlji.

Njeno prvo delo bilo je Nušićeva komedija "Sumnjivo lice", 1948. godine, koja je u "ono vreme" ocenjena kao predstava koja širi "opasnu, zapadnjački orijentisanu poruku". Iako su ubrzo rasformirani zbog ovog komada, još brže su dobili neočekivanu pomoć.

Naime, Dobrica Ćosić, koji je u to vreme bio agitprop, odnosno član Agitacije-propaganda, organa za propagandne aktivnosti koje su postojale u komunističkim partijama, odlučio je da urgira za njih. Zahvaljujući njemu Akademsko pozorište 1950. godine postalo je Beogradsko dramsko pozorište.

Kada se preorijentisala na film, snimila je prvi jugoslovenski film u boji "Pop Ćira i pop Spira", po scenariju koji je inspirisao roman Stevana Sremca. Inspiraciju i za druge filmove tražila je u domaćim knjigama kao što je roman Branka Ćopića, "Orlovi rano lete", druge Nušićeve drame koje je objedinila u "Silom otac" ili komedije Jovana Sterije Popovića "Pokondirena tikva i "Laža paralaža" koje je prikazala u filmu "Diližansa snova".

Humor koji je zračio iz svakog njenog dela bio je prihavaćen, ali ipak ne i bez kritike, pa su Sojini filmovi često nazivani "sladunjavim". Jedno je bilo nesporno, bili su drugačiji i suprotnost u odnosu na "crni talas" jugoslovenske kinematografije.

Iako je ona sama verovala da je režija izrazito ženski posao, često se dešavalo da novine pogrešno izveštavaju o njenim novim dostignućima, pišući tekstove tipa "film je režirao Soja Jovanović".

- Soja, to vam je jedna obična, korisna industrijska biljka - govorila je, igrajući se rečima akonto svog nadimka po kom je ostala poznata.

Mnogi su svedočili da je imala veoma prisan i srdačan odnos sa glumcima, i da ih je praktično smatrala svojom decom, koji su joj uzvraćali ljubav.

- Uvek tragam za dečijim svetom pa tako i onima koji se obraćaju detinjstvu i pišu o njemu - imala je običaj da kaže, a kako prenosi portal 011.

Ostala je poznata i po tome što je zazirala je od satire, verujući da u njoj "ima nečeg zlog i poganog".

- Satira me nikada nije zanimala, niti crni humor. Cinizam nije osobina sredine iz koje sam, ali je ipak, put ka komediji. Nije komedija ni nevina, ni naivna: govori o čovekovoj sustini i oslobađa ga muka smehom. Ali onaj iskreni smeh, dečji. Mene je dečji svet uveo u svet komičnog. Umetnost nije razotkrivanje istina na svakojaki način, nego pomaganje čoveku da život proživi lepše i lakše, jer on može i mora da bude lep - govorila je Soja Jovanović, kako prenosi Nova.rs.

Iza režiserke ostalo je nebrojeno TV projekata među kojima je jedan od najznačajnijih serija "Osma ofanziva", koju je adaptirala po romanima Branka Ćopića "Ne tuguj, bronzana stražo" i "Osma ofanziva", i  "Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo" (1976) koja je proglašena najboljom TV dramom tokom 35 godina postojanja televizije.

Soja Jovanović preminula je u Beogradu 22. aprila 2002. godine. Grad joj se odužio 2014. godine kada je postavljena spomen-ploča najvećoj srpskoj režiserki na uglu Njegoševe i Ulice Maksima Gorkog.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Ko je zapravo Vjera Mujović: Glumica za Ona.rs o predstavama i motivima za bavljenje glumom i naukom

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Ona