• 0

Vreme čitanja: oko 5 min.

Serijal o imenima na Ona.rs slavi godinu dana: Jovica Krtinić o poreklu, "zapisanom u našim genima"

Vreme čitanja: oko 5 min.

Posle dugo vremena među prvih 10 imena nema Marije ili Petra, kaže nam Jovica Krtinić

  • 0
Jovica Krtinić

Foto-kolaž: Shutterstock/Telegraf.rs, Privatna arhiva

U proteklih godinu dana na našem portalu, u okviru serijala o imenima, svakoga dana obrađivali smo značenje muških i ženskih imena, njihovo poreklo, simboliku i učestalost.

Saznali smo da više imena mogu da se tumače kao "dar božiji", koliko njih označavaju "jake", "vesele" i "borbene" dečake, koliko imena zapravo potiče od nadimaka i koja su to nekada bila najdavanija imena, a sada su zaboravljena.

U razgovoru sa Jovicom Krtinićem, urednikom portala "Poreklo.rs" zaokružili smo celu priču i govorili o samoj suštini imena, čovekovom karakteru, čuvanju imena od zaborava, ali i o pomodarstvu u davanju imena. Jovica je srpski istraživač genetičke genealogije i direktor biblioteke "Milutin Bojić" u Beogradu i za Ona.rs govori o tome koliko je značajna zbirka koju poseduje portal "Poreklo" i čemu ona svedoči.

- Najveći broj srpskih prezimena je patronimičan ili matronimičan, što znači da su zasnovani na imenima muškog ili ženskog pretka. Utoliko je važno sabirati sva imena, iz najstarije prošlosti do danas, jer je u mnogim današnjim prezimenima očuvano ime koje se odavno ne daje deci. Takva su, recimo, imena Dabiživljević, od imena Dabiživ ili Vučenović od imena Vučen. Vučen je inače jedno od mnogobrojnih varijanti imena s osnovom Vuk, iz kojeg ishode brojna srpska prezimena (Vuković, Vukosavljević, Vukićević, Vuksanović, Vučić, Vučićević, Vučković itd.) - objašnjava Krtinić.

- Osim ovog imenskog osnova u našim prezimenima, za prikupljanje i istraživanje naročito su zanimljiva prezimena nastala po fizičkim osobinama ili davno nestalim zanimanjima. Tako, recimo, imamo prezime Šestović koje je nastalo po osobini pretka da ima šest prstiju na jednoj nozi ili ruci, a nije neobično da se ta osobina pojavi i kod predaka u više generacija. Po zanimanju je najčešće prezime Kovač ili Kovačević jer u ne tako davna vremena, sve do polovine 20. veka, bilo je uobičajeno da skoro svako naselje ima kovača koji se starao o potkivanju konja ili izradi i opravci poljoprivrednih alata.

Šta je ime za čoveka?

Poreklo svakog čoveka je istinski i uzbudljiv roman čije rečenice treba prikupljati i ispisivati celog života, a naročito u periodu dok su još živi naši najstariji preci - dede, babe, pradede, prababe. Oni su nosioci živog predanja i oni suvoparnim podacima o vremenu i mestu rođenja naših predaka dodaju i živu reč o njihovom postojanju, njihovim podvizima i stremljenjima.

- Vlastito poreklo je važno znati i prenositi to znanje dalje jer ćemo i mi jednog dana biti u plejadi onih koji su prethodili onima koji su sad ili onima što dolaze. Nama, ljudima modernog doba, danas je dato da o svom poreklu saznamo i ono što ni kroz živu reč najstarijih, ni kroz istraživanje u arhivima i literaturi nije bilo moguće saznati, a to je ono što je zapisano u našim genima i što nas, kroz rezultate genetičkih testova, dovodi u vezu sa drugim neznanim ljudima i rodovima, unazad više stotina, pa i više hiljada godina - priča Jovica.

Kroz tekstove smo spominjali kako i na koji način roditelji biraju imena za bebu, čime se vode i odakle crpe inspiraciju.

- Ime je naš znak raspoznavanja koji nismo mogli birati, kao ni roditelje. Najčešće su nam ga roditelji i određivali, doskora i kum, a sve je ređi, nekada lep običaj, da nosimo ime predaka ili sveca na čiji smo dan rođeni. Svako se sa svojim imenom vremenom srodi i gotovo da ne poznajem čoveka koji bi tako stečeno ime hteo da menja. Jer, to je ime kojim su nas iz najveće ljubavi najpre zvali oni koji su najznačajniji ljudi naših života - roditelji, braća i sestre, bake i deke.

Kroz naše tekstove jasno je da su neka imena zastupljena u dosta zemalja, odnosno da osnova imena može poticati iz nekoliko jezika i da na svakom može imati drugačije značenje i da se originalno poreklo nekada ne uspeva utvrditi. Neka se pak vezuju za nešto stvojstveno samo jednom narodu, pa su davana zbog običaja, praznika koji se obeležavaju na dan rođenja deteta, zbog sujeverja ili zbog "određivanja" sudbine onoga ko nosi to ime.

- Narod je kroz epohe u svojim imenima oslikavao i duh vremena kroz koje je prolazio. U teška vremena, kad je srpski narod jedva opstajao pod različitim zavojevačima - osmanskim, austrijskim ili mletačkim, ono što ga je održavalo bila je naša pravoslavna vera. Otuda u tim vremenima preovlađuju hrišćanska imena iako je uvek bilo i onih narodnih, koja su se prenosila s kolena na koleno, kao što su Radovan, Živana, Milorad, Radojka. Veliki broj imena upravo ima u osnovi glagol raditi, što govori da je dugo vremena u našem narodu bilo važno da se sa svakim novim članom porodice uvećava zadruga sa još dve ruke koje će doprinositi.

Ime svakako vremenom postane ono što nas obeležava i prati.

- Međutim, ipak je ključno ono što mi kao pojedinci činimo u okviru svojih mogućnosti i stremljenja. Tu nam ime ne može mnogo pomoći ni odmoći - jasan je Jovica.

Pomodarstvo

Živimo u vreme modernih tehnologija i brojnih uticaja sa svih strana. Tome se teško odupreti i na to nisu imuni ni roditelji prilikom izbora imena za svoju decu.

- To se tiho i neosetno uvuče i tek kad se prave statistike na godišnjem nivou, vide se ti uticaji pomodarstva. Primera radi, kad se krajem osamdesetih godina Srbija počela vraćati veri i Srpstvu, veliki broj roditelja opredeljivao se za ime Nemanja ili Lazar. Iz tog perioda sećam se da je jedan moj prijatelj dobio bratnca kojem roditelji skoro mesec dana nisu dali ime. Kako je tad išla neka serija iz sarajevske televizije, roditelji su sina iz šale zvali Džasmin. Pošto je posle te serije išla serija o Aleksi Šantiću, roditelji su konačno prelomili i dali sinu ime Aleksa.

Jovica kaže da ipak preovlađuje talas modernih imena, mada se primećuje i žilav otpor lepih tradicionalnih. Utisak je da se roditelji trude da deci daju imena s kojima će lakše da se uklope u svet, koji je odavno postao globalno selo.

- Žana je tu pobedila Živadinku - šali se Jovica.

Statistike se rade iz godine u godinu i one su pravi uvid u trendove.

- Vidi se trend dominacije kratkih ženskih ali i muških imena - Mia, Sara, Luka, Lazar, Una, Nađa, Filip... Posle dugo vremena među prvih 10 nema Marije ili Petra. Ali, to se stalno kreće i obrće i ko zna koji trendovi nas čekaju već za pet godina ili deset godina - zaključuje Jovica.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Porodica