Sin Vedrane Rudan otkrio njihov dogovor pred njenu smrt: Jednu želju je morala da mu naglasi
Dok je javnost Vedranu Rudan poznavala po britkim rečenicama, polemikama i nastupima u kojima nije štedela ni sebe ni druge, njen sin Slaven Hrvatin godinama je radio uz nju, daleko od očiju javnosti. Pomagao joj je oko sajta i objavljivanja tekstova, a njihov poslednji zajednički projekat bila je knjiga Kao da me ima.
Književnica je iza sebe ostavila dvoje dece, sina Slavena i ćerku Asju, koja svoju privatnost čuva podalje od medija. Slaven je riječki psiholog, ali se, poput majke, posvetio i pisanju. Objavio je knjigu kolumni Zlihologija, u kojoj kroz humor preispituje uvrežene stavove i mitove savremenog društva. Vodio je i Vedraninu zvaničnu Fejsbuk stranicu, na kojoj se povremeno oglašavao o njenom zdravstvenom stanju.
Pisala je da joj sin neće doći na sahranu, ali je on otkrio drugu stranu priče
Posebnu pažnju privukla je njena kolumna u kojoj je, kroz priču o porodičnom nasleđu, napisala da sinu neće ostaviti deo kuće i da ne želi da joj dođe na sahranu. Te reči postale su povod za naslove o njihovom navodnom sukobu, ali sam tekst nije potvrda da je takva zabrana zaista postojala.
Slaven je u razgovoru za NIN objasnio da je njihova svakodnevica izgledala drugačije od slike koja se stvarala u medijima. Majka bi mu poslala kolumnu i najavila da je ponovo tema, a on bi pripremio tekst za objavljivanje, osmislio ilustraciju i izabrao citat za Fejsbuk. Potom bi se zajedno smejali naslovima u kojima se tvrdilo da ju je izdao ili da ga je ponovo razbaštinila.
I sama Vedrana govorila je da čitaoci njene tekstove u prvom licu često shvataju kao doslovne priče o njenoj deci. Sina je, međutim, opisivala kao svoju veliku podršku, čoveka koji joj je napravio blog i pomagao da njeno pisanje stigne do publike.
Ideju da zajedno pripreme zbirku njenih odabranih tekstova predložio joj je početkom 2026. godine, dok se lečila od teške bolesti. Želeo je da razgovore o terapijama i zdravstvenom stanju makar nakratko zamene radom na knjizi, nečim što bi joj vratilo deo svakodnevice koju je poznavala pre bolesti. U razgovoru za NIN priznao je da ni sam nije siguran da li je time pokušavao da skrene misli njoj ili sebi.
Vedrana je predlog prihvatila uz svoj prepoznatljivi crni humor, primetivši da će se knjiga dobro prodavati kada nje više ne bude. Slaven je potom počeo da pregledava njene kolumne, blog, ranije zbirke i manje poznate zapise, sastavljajući izbor iz višedecenijskog rada.
Bilo mu je posebno važno da majka vidi makar prvu verziju knjige. U tome je uspeo, pročitala je odabrane tekstove i bila zadovoljna izborom koji je napravio.
Prihvatila je naslov, ali je kraj knjige izabrala sama
Njihov dogovor bio je jednostavan. Slaven je želeo da se zbirka zove Kao da me ima i da je otvori istoimena kolumna, dok je Vedrana imala poseban zahtev za završetak: poslednji tekst morao je da bude Moj tata i lignjice. Ostale uredničke odluke prepustila je njemu.
Iza te podele posla stajale su godine saradnje. Dok je ona pisala, on se brinuo da tekstovi dođu do čitalaca. Njihov odnos zato se nije svodio na povremene porodične razgovore o njenom poslu, već je podrazumevao i svakodnevne obaveze, razmenu tekstova i međusobno poverenje.
Pisanje je ostalo deo njenog života i kada joj je bolest otežala rad. Kada više nije mogla da piše za računarom, koristila je telefon i slala sinu tekstove preko WhatsAppa.
Iza priča o sukobima krio se drugačiji odnos
Vedrana Rudan je o sinu pisala i kritički, pa su izdvojene rečenice iz njenih kolumni ponekad postajale povod za naslove o porodičnim sukobima. Slaven je, međutim, objasnio da je njihova svakodnevica izgledala drugačije. Takvim interpretacijama umeli su zajedno da se smeju, dok su iza javne slike nastavljali da sarađuju.
Među savetima koje mu je davala posebno je zapamtio onaj o vrednovanju sopstvenog rada: da traži da bude plaćen, a kada već jeste, da se ne ustručava da traži više. Priznao je da taj savet još nije sasvim primenio.
Kada govori o tome kako bi voleo da ljudi pamte njegovu majku, u prvi plan stavlja njenu spremnost da se suprotstavi moćnicima. Voleo bi da njeni nastupi i tekstovi budu podsticaj ljudima da se i sami zauzmu za sebe, umesto da ostanu samo snimci koje će iznova deliti na društvenim mrežama.
(Ona.rs / Večernji.hr)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Rudan: "Doživotna robija" pokazuje da ni lova ne rešava sve
Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.