
Užičanka upoznala Crnogorca na Aljasci i pošla s njim na kraj sveta: Sada zna kako miriše tišina na Antarktiku
Program za studente, mnogima poznat “Work and travel” privukao je i tada 23-godišnju Biljanu Ivanović i odveo je na daleku Aljasku. Sagovornica Ona.rs otkriva kako je živeti “tamo preko bare”, da li se pokajala zbog svoje odluke da rodno Užice zameni Aljaskom i još mnogo toga.
Iako je u ponudi bilo još nekoliko zemalja, Biljana je odabrala najseverniju i 2014. godine se otisnula put Aljaske.
- Narednih nekoliko meseci provela sam u Nacionalnom parku Denali, mestu koje me je opčinilo svojom lepotom, netaknutom prirodom i autentičnošću – počinje razgovor Biljana Ivanović.
Nakon što je predviđeni program završen, odlučila je da ostane još mesec dana i da pokuša da putujući po Kaliforniji istraži potpuno drugačiji deo Amerike.

Iako se nakon toga vratila u rodnu zemlju, kako ističe, osećaj slobode koji je ponela sa sobom i ljudi koje je imala prilike tokom boravka u tom delu sveta da upozna, bili su dovoljni razlozi da se dve godine kasnije tamo ponovo vrati.
- Imala sam sreću da su na Aljasci već živeli neki članovi moje porodice i nekoliko prijatelja, tako da mi taj drugi dolazak nije delovao strašno. Bila sam spremna za novo poglavlje u životu, neznajući kuda me ono tačno vodi, ali znajući da je to mesto koje me zove. Bio je to jedan od onih nepoznatih poziva na koje ćete biti srećni kada odgovorite.

(Ne) planirano putovanje na Antakrktik
U vreme kada je živela u Ferbenksu na Aljasci, Biljana Ivanović upoznaje Lazara, koji je poreklom iz Crne Gore. Biće to, kako se kaže, sudbinsko prijateljstvo, jer će upravo njih dvoje zajedno da se otisnu do mnogih zanimljivih destinacija u tom delu sveta.
- Lazar je osoba sa kojom samo otvorite atlas sveta, pronađete mesto na planeti zemlji i sledeći korak je planiranje putovanja.
Tokom leta 2022. godine njih dvoje su radili za jednu kompaniju, u čijem vlasništvu su i kruzeri. Sve to im je dalo mogućnost i da iskoriste različite beneficije i popuste na putovanja te kompanije.
- I upravo tu nam je i sinula ideja - zašto ne bismo iskoristili tu priliku i otišli na jedno od najneobičnijih putovanja koje možemo da zamislimo? Tako je plan o Antarktiku postao stvarnost. I “Seabourn” ekspedicija više nije bila samo san, već je postala sledeća destinacija na našoj mapi.
Mladi i željni novih avantura, Biljana i Lazar su na putovanje krenuli iz Buenos Ajresa, što su videli kao odličnu priliku da vide i ovaj južnoamerički grad. Kako napominje naša sagovornica, baš je onakav kakvim ga je zamišljala. Živ, bučan, pun strasti, mirisa hrane muzike i neke neverovatno pozitivne energije.

Još su imali sreću da Buenos Ajres posete tokom svetskog prvenstva u fudbalu i to baš kada je Argentina igrala protiv Australije.
- Fudbal u Argentini nije samo sport, već gotovo religija – naglašava Biljana, dodajući da su svi, i mladi i stari, ispunili sve barove, restorane i prostore u kojima postoji televizor, ne bi li pratili utamicu.
Do detalja dobro organizovano putovanje je ono što je prvi utisak naše sagovornice o ovoj ekspediciji.



Dolazak na “kraj sveta”
Jedina obaveza koju su Biljana i Lazar imali bila je da budu prisutni u dogovoreno vreme, a pomenuta kompanija je sve do detalja organizovala.
- Prva stanica bila je grad Usvaja, najjužniji grad na planeti zemlji, poznat i kao „kraj sveta” – nastavlja naša sagovornica i dodaje:
- Na putu od aerodroma do luke, vijorila se hrvatska zastava, podstetnik na snagu hrvatske dijaspore čak i na kraju sveta. U Usvaji živi značajan broj Hrvata, većinom potomaka iseljenika iz Dalmacije koji su tamo stigli u 19. i 20. veku.

Brod za Antarktik
Iz luke u Usvaji polaze brodovi prema Antarktiku, jedinstvenom kontinentu.
- Svi prisutni osećaju uzbuđenje, jer nam predstoji susret sa najdivljijim i najnetaknutijim kontinentom na planeti. Antarktik nije samo geografski kraj sveta, to je svet za sebe, mesto gde se priroda pokazuje u svom najsirovijem obliku.
Putovanje ih vodi kroz kanal Beagle, što je prirodni morski prolaz između Argentine i Čilea.
Sutrašnji dan, ipak donosi mnogo više uzbuđenja, jer ih put vodi kroz Drejkov prolaz.
- Širok oko 800 kilometara, Drejkov prolaz spaja Atlantski i Tihi okean, a njegove vode su često nemilosrdne zbog snažnih struja i vetrova koji mogu da imaju olujnu snagu – pojašnjava naša sagovornica i nastavlja:


- Vode na tom mestu su najnemirnije na svetu i prelazak zna da bude ili „Drake lake” (Drejkovo jezero), miran i blag ili “Drake Shake”, kada je more izuzetno nemirno, sa talasima koji znaju i da lome prozore na brodovima.
Na svu sreću, tokom Biljaninog putovanja sve je bilo potaman. Nije bila ni jedna ni druga varijanta, nego zlatna sredina. Kako naglašava, nije bilo posebno strašno, ali se ne može baš reći ni da je putovanje kroz Drejkov prolaz bilo neosetno.
Dva dana provedena na otvorenom moru donela su našoj sagovornici posebnu vrstu smirenja i naučila je strpljenju. Posebno su joj u sećanju zalasci sunca, koje opisuje kao iskustvo za sebe.
Iskrcavanje i otkriće fascinantnog kontinenta
Približavanje kopnu donelo je i obaveštenje za sve putnike. Možda bi zvučalo neobično da je iskrcavanje na nekom drugom mestu, ali za Antarktik, to je sasvim razumljivo.
- Dobijamo obaveštenje da sve što planiramo da iznosimo na kopno, bile to rukavice, kape, štapovi, ranac ili bilo šta drugo, moramo prvo odneti u prizemlje broda da bi se proverilo. Cilj je bio jednostavan - zaštititi Antarktik. Da se slučajno ne prenesu neke bakterije, virusi ili bilo šta što bi moglo da naruši to čisto i izolovano okruženje.
U principu, reč je o tehničkom procesu koji neizostavno mora da bude ispoštovan. Međutim, Biljani je baš taj trenutak posebno ostao urezan u pamćenje, jer je upravo tada shvatila da će imati prilike da upozna jedno zaista posebno mestu na svetu.


- To je trenutak kada shvatite koliko je to posebno mesto i da vi niste samo turista. Ovde ste gost, a pravila prirode su stroga i jasna. Moraju se poštovati.
Sledi još jedno obaveštenje. Ukoliko neko od putnika bilo šta zaboravi na kopnu ili mu možda neki predmet slučajno upadne u vodu, ima obavezu da o tome obavesti vođu ekspedicije, jer se o tome mora načiniti zapisnik. Zapravo, niko od turista koji posete Antarktik nema pravo ni dozvolu da iza sebe ostavi bilo šta, jer se priroda tog kontinenta mora maksimalno zaštititi i očuvati.
- Zvučalo nam je to previse ozbiljno, ali kad smo videli tu čistinu, shvatili smo da tu sve ima posledice. Antarktik je jedini kontinent koji još uvek nije zagađen našim nemarom. I zato Antarktik nije samo odredište. On je i odgovornost – ističe Biljana Ivanović i nastavlja:
- Ujutro nas je dočekala tišina. Tišina kakva retko gde postoji na ovoj planeti. Nema automobila, nema vesti, nema muzike, nema šapata civilizacije. Samo vetar, sneg i more. Ispred broda - Antarktik. Ni kao ideja, ni kao san, ni kao slika iz dokumentarca. Već tamo, živi, ledeni kontinent. Stene prekrivene snegom, glečeri koji se raspadaju, pingvini se gegaju duž obale.

Konačno su se iskrcali na ovaj fascinantni prostor. Nakon vožnje “Zodijakom”, specijalnim gumenim čamcem koji vozi putnike do kopna, ali su pre toga morali da prođu kroz još jedan mali ritual, kako ga je nazvala Biljana.
- Na nogama su nam specijalne ekspedicione čizme koje je obezbedila posada. Dobijamo ih na početku putovanja i one postaju naši saputnici na svakom koraku na Antarktiku.
A pre ulaska u čamac svi putnici prolaze kroz “dezinfekcionu stanicu”. Zapravo je to plitka posuda sa zelenkastom tečnošću, u koju svi moraju zakoračiti, potapajući đonove čizama.
- Ne nosimo bakterije, ne ostavljamo tragove. Ulazak u čamac je poput ulaska u sveti prostor. Ovde dolaziš kao gost i ponašaj se sa poštovanjem.



Antarktik je poseban
Prvo što je našu sagovornicu opčinilo bili su pingvini. Na samo par metara od nje. Bilo je to neverovatno iskustvo koje se ne može baš tako lako opisati rečima.
Tokom vožnje u čamcu jednog jutra, dok su posmatrali pingvine, koji se sunčaju i kupaju i gotovo nestvarne santé leda, uživajući u prijatnoj tišini i bistro vodi, ugledali su nešto neobično.
- U daljini se naziralo dvadesetak kućica narandžaste boje. Na najvećoj od njih je bila nacrtana argentinska zastava i uočili smo natpis “Esperanza”. Prišli smo bliže obali i ugledali čoveka u narandžastom kombinezonu, koji nam je mahao. Saznali smo da je to istraživač, stanovnik jedne od brojnih istraživačkih stanica koje nekoliko zemalja sveta ima na ovoj teritoriji.
Iako ne govori engleski, već samo španski, kako objašnjava Biljana, uspeli su da razmene nekoliko rečenica.


- Bilo je to sasvim dovoljno da shvatimo da ovo nije samo divljina, ovo je mesto gde nauka živi. Inače “Esperanza” je argentinska istraživačka stanica, koju je argentinska vojska osnovala 1953. godine. Ujedno je to i jedina istraživačka stanica na Antarktiku u kojoj žive porodice, uključujući i decu. Zato se tu nalaze i škola i kapela i pošta. U njoj boravi između 50 i 60 stanovnika, naučnika, vojnika i članova njihovih porodica. Zanimljivo je da je prva beba koja je rođena na Antarktiku rođena baš tu, u toj istraživačkoj stanici 1978. godine.
Doživeli su i vožnju kajakom, što Biljana opisuje kao potpuno drugačije iskustvo od vožnje u čamcu ili brodu.
- Kajak te spušta u srce hladnoće. Čuje se svaki pokret vesla, svaka kap koja upada u more. I što je najlepše, tišina je potpuna. Pored vas propliva i po neki pingvin. Izranjaju pa zarone, kao da nam pokazuju njihove veštine i sposobnosti.
I ako ste pomisli da je Antarktik samo ledeni kontinent, prevarili ste se, jer se na ovom kontinentu nalaze i aktivni vulkani. Jedan od njih, Erebus je i jedan od najaktivnih u svetu. Ostrvo Deception je krater ugašenog vulkana pretvoren u prirodnu luku.

- Šetnja po “vulkanskoj” plaži, koja je prekrivena crnim peskom i to vrelim zbog geotermalne aktivnosti, poseban je osećaj. Napolju je minus jedan, ali je osećaj potpuno drugačiji, jer iz zemlje izbija para – ističe Biljana i dodaje:
- Na Deception ostrvu plitke vode u zalivu su zagrejane geotermalnom energijom, pa temperatura vode može biti oko jedan stepen iznad nule. Temperatura vazduha -1, temperatura vode +1, znači da je idealno za “Polar planc” i idealno za oduzimanje daha. Ne može se reći da je “Polar planc” samo fizički, već i mentalni izazov. Mi smo bili prvi koji su te godine “Polar planc” radili sa plaže. Obično je ritual drugačiji, a to je da vas opašu gumom, dok vi samo treba da skočite u vodu sa broda. U našem slučaju je to bilo malo drugačije. Stajali smo na vrelom pesku, dok su nam tabani goreli od toplote, pa je trebalo da se nateramo da uđemo u vodu.
Biljana Ivanović i još nekoliko putnika ove ekspedicije su uspeli u tome. Kako kaže, zatrčala se bez mnogo razmišljanja i utrčala u vodu, u kojoj je ostala par sekundi.
- Kada izađete iz ledene vode, najbolji način da se ugrejte, jeste da se mažete vulkanskim peskom - napominje.
Prava poslastica tokom ovog putovanja bila je i prilika da se približe džinovskim santama leda.
- Bili smo toliko blizu da smo mogli da vidimo slojeve unutar leda – prozirne, mutne, tirkizne… Videli smo i sante leda, odnosno delove glečera koji se odlamaju sa kopna i “putuju” okeanom mesecima, pa čak i godinama.

Da li biste ponovili ovo putovanje?
- Da, bez razmisljanja. Nadam se da za par meseci idem ponovo, ovog puta malo dužu rutu i u neke nove delove Antarktika koje nisam videla prvi put. Iako na svetu ima mnogo lepih mesta, Antarktik nije samo destinacija, to je jedno iskustvo koje vas promeni. Onda se zapitate, da li je to zaista kraj sveta ili možda njegov početak?
Šta biste poručili našim čitaocima?
- Priča o mom putovanju na Antarktik nije samo priča o putovanju na kraj sveta. Ona je i poziv da napustite svoju rutinu i iskočite iz zone komfora. Da sebi poklonite iskustvo koje nije udobno, nije poznato. Antarktik je svet bez reklama, bez društvenih mreža, bez očekivanja. Svet u kojem priroda diše svojim ritmom, gde vreme ne postoji onako kako ga mi merimo. Zato, ako osećate da vam treba pauza od svega, ako želite da upoznate neki drugi svet, toplo preporučujem jedno takvo putovanje.
(Ona.rs)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Šta se desi kada se u rupu od 200 metara u antarktičkom ledu ubacite komad leda? Simfonija
Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Dr.
Lepo je sve opisano, čitajući tekst zamišljao sam sve to. Svaka čast ovoj devojci na hrabrosti i puno sreće na sledećim putovanjima a redakciji hvala za ovu priču.
Podelite komentar
Gaga
Jel crnogorac Srbin Hrvat ili bosnjak ?
Podelite komentar
Matej
Beograd level pro. I opet ništa.
Podelite komentar