Ko je bila devojka iz pesme „Devojko mala“? Ljubavna priča sa Kalemegdana koja će vas dirnuti

M. M.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Tanjug/Miloš Milivojević

Postoje pesme koje nisu samo melodije i stihovi, već priče utkane u vreme. Pesme koje u sebi nose odjek prošlih dana, osunčanih kalemegdanskih popodneva, nežnih pogleda i ljubavi koje su nekada kucale u ritmu grada. Jedna od takvih pesama je legendarna „Devojko mala“, pesma koja je postala simbol beogradske romantike, a čije je pravo poreklo nedavno otkriveno.

Tragom jedne poruke

„Pozdrav, porodica Kostić ima molbu za vas“ – glasila je poruka koju je dobio Instagram nalog „retro_beograd“. Iza nje se skrivala priča koja je predugo ostala neispričana:

„Sigurno ste čuli pesmu 'Devojko mala' u izvedbi VIS Idola, pa bi vas verovatno zanimala priča o njenom nastanku, koju nam je prenela nedavno preminula, voljena baka.

Naime, tekst pesme je napisao priznati domaći pesnik Božidar Timotijević. Moja baka, Ankica Kostić (devojačko Mikelin), odrasla je u Beogradu i pohađala solo pevanje na Muzičkoj akademiji u klasi Zlate Đunđenac. Rođena je 1932. godine, kao i Božidar; upoznali su se preko prijatelja Božidarovog brata Miloša oko 1950. godine i bili zajedno u kratkom periodu tokom svojih studija u Beogradu.

Baka je u nežnom sećanju čuvala njihove razgovore o književnosti i šetnje po Kalemegdanu. Božidar joj je, prema bakinom kazivanju, na rastanku napisao pesmu, koju će 1958. godine otpevati Vlastimir Đuza Stojiljković u filmu 'Ljubav i moda'. Baka je bila nežne, sanjalačke prirode, divan pripovedač i voljena supruga, majka i baka, i voleli bismo da od zaborava sačuvamo ovu dragu uspomenu na nju.“

Vlastimir Đuza Stojiljković u filmu "Ljubav i moda" (1960) / Printskrin: YouTube/SpeedyArchives

Ljubav pretočena u pesmu

U tim jednostavnim rečima krije se priča o ljubavi koja je trajala duže od vremena. Možda su se putevi Ankice i Božidara razišli, ali njihova mladalačka osećanja pretočena su u stihove koji su nastavili da žive. „Devojko mala“ nije samo pesma, ona je zapis o jednom nežnom osećanju, sećanje na šetnje pod beogradskim nebom i na nekoga ko je umeo da voli i da pamti.

Sećanje na jedno davno proleće

Uz poruku porodice Kostić, stigle su i fotografije Ankice Kostić, slike koje odišu elegancijom i duhom prošlih vremena. Pogled na njih vraća u doba kada su Kalemegdanom odzvanjali koraci dvoje mladih, kada su razgovori o književnosti i muzici bili deo svakodnevice i kada se ljubav čuvala u pesmama.

Danas, dok slušamo „Devojko mala“, možda ćemo je doživeti na drugačiji način. Ne samo kao melodiju prošlosti, već kao dokaz da su neke ljubavi večne – čak i kada postoje samo u stihovima jedne pesme.

(Ona.rs)