Manikirka iz Srbije je opasno isprozivala klijentkinju, pa podelila narod: Šta, i njima treba da se pravdamo?
Jedna objava na Threads-u otvorila je novu rundu stare rasprave: da li klijentkinja treba da se pravda kada promeni salon?
Manikirka iz objave navela je da je klijentkinja pokušala da sakrije da je nokte radila negde drugde, uz poruku da profesionalci prepoznaju tuđi rad i da "nema potrebe za laganjem".
Ali ono što je usledilo nisu bile tehničke rasprave o gelu ili ojačavanju ploče - već podela mišljenja o poslovnoj etici, granicama i odnosu između klijenta i pružaoca usluge.
"Naše pare, naš izbor"
Mnogi su stali u odbranu klijentkinje, tvrdeći da niko nije dužan da obrazlaže svoje odluke:
- Ma da li vama noktarkama treba objašnjavati gde smo bile i kod koga?
- Šta vas briga jesmo li radile i gde. Naše pare, naš izbor.
- Ti si tu da radiš, a ona da te plati. Može ići gde god želi i kod koga hoće.
U ovoj grupi komentara jasno se ističe stav da je reč o usluzi, a ne o lojalnosti. Za njih, pitanje "Ko ti je ovo radio?" nosi suptilni prizvuk preispitivanja, pa i osuđivanja.
"Problem nije odlazak, nego laganje"
Druga strana smatra da se ne radi o tome ko je kome "dužan", već o iskrenosti u odnosu koji često traje godinama:
- Iskusna manikirka zna da prepozna tuđi rad. Laganjem napraviš budalom samo sebe.
- Mi takođe biramo sa kim ćemo raditi. To je dvosmeran odnos.
- Žena samo kaže da nema potrebe lagati. Sve je ok, samo ne lažite.
Za njih, povreda je u skrivanju, ne u promeni salona.
Treća strana vidi nešto drugo: sujeta
Dobro primećeno, bez uvijanja:
- E sad treba da vodimo evidenciju kad su rađeni nokti? Šminkeri se nekako suzdržavaju, ali noktarke - rat u komentarima.
- Zašto svaka noktarka pravi spektakl od toga gde si bila? Čemu javna analiza?
- Ovo postaje kao butici: odmere te da vide da li si "njihova".
Ovaj deo publike smatra da je emocija ovde veća od situacije i da se obe strane ponekad previše vezuju za jednu potpuno praktičnu stvar.
Šta je, zapravo, problem?
Ovo nije priča o gelu. Ovo je priča o pravdanju.
Mnoge klijentkinje u komentarima priznale su da ne lažu zato što žele, nego zato što osećaju da će istina izazvati neprijatnost.
To je bilo i moje viđenje situacije. Čim se žena oseti kao da mora da objašnjava zašto je otišla kod druge osobe, stvara se pritisak. A kada postoji pritisak, vrlo često se javi potreba da se nešto prećuti ili ublaži. Ne zato što je pogrešno otići, nego zato što nije prijatno biti ispitivan.
Prava tema ovde nije lojalnost. Nije ni iskrenost. Nije ni stručno oko koje prepoznaje tuđi rad.
Tema jesu granice.
I koliko nam je teško da ih postavimo, čak i u najbanalnijim situacijama.
Da li se slažete sa mnom?
(Ona.rs)