Ivana Petrović, majka Njegoševa: Žena koja je nad mrtvim sinom imala više snage i od najjačeg vladara
Rodila je šestoro dece i sve ih je nadživela
Vladika Nikolaj Velimirović je rekao da je majka biće najsličnije Bogu. Pored toga što donosi na svet jedan život, ona je taj opis stekla i zbog svoje stalne posvećenosti i spremnosti na žrtvu. Kada je reč o Ivani Petrović, Njegoševoj majci, hrabrost i snaga postaju dodatne komponente njenog opisa.
Žena koja je došla u Njeguše pod Lovćenom, u kuću koja je dala vladike Danila, Savu, Vasilija, Svetog Petra Cetinjskog, potom i vladiku Radeta, čuvenog Njegoša, poreklom je iz ugledne porodice Proroković iz Kotora. U dom u kome će sa suprugom Tomom osnovati porodicu stigla je 1812. godine.
Preporučujemo
Ana Kraus Karadžić: Vukova ljubav, majka 13 dece, žena koja nikada nije želela da živi u Srbiji
Srpska dobrotvorka Marija Trandafil: Svu svoju impozantnu imovinu ostavila Pravoslavnoj crkvi i Matici srpskoj
Visoka crnka krupnih očiju osvojila je kršnog Katunjanina Toma Markova Petrovića, najmlađeg brata Petra Prvog Petrovića Njegoša, već prilikom prvog susreta, blizu Kotora.
"Stigavši nadomak grada sustiže ga strašno nevrijeme. Munje su palile nebo, vetar je lomio granje. Morao se negdje skloniti. Znao je da se u blizini nalazi Vilina pećina, te požuri da se skloni. Kada zakorači u mračnu duplju stijene, trže se kao da ga usred te tmine opeče zrak julskoga sunca. Pred njim je sa jagnjetom u naručju stajala prelijepa djevojka bijelog lica i krupnih crnih očiju. Tomo se zbuni, znao je da su po predanju u ovoj pećini nekada boravile vile, a ova djevojka što pred njim stoji, kao da je jedna od njih. Vidjevši ga zbunjenog i iznenađenog ona brzo izgovori: „Ne boj se, neću ti ništa. Ja sam Ivana Proroković, pastirica, sestra Lazara Prorokovića iz Kotora. Naša su pasišta pored pećine, pa sam se i ja sklonila od nevremena“, prenosi "Mitropolija.com" deo iz knjige "Majke hrišćanke” Olivere Balaban.
Ivana je rodila šestoro dece: sin Joko se upokojio vrlo mlad, potom su stigli Radivoje, Pera i Pilja, a zatim i ćerke Marija i Ćana.
Sa 12 godina Rada stric vladika Petar Prvi vodi u Cetinjski manastir da se obrazuje. Njegovom pesničkom talentu doprinosi i Sima Milutinović Sarajija, koji će kasnije ostati poznat kao učitelj genija.
Sa 17 godina Rade Tomov, nakon smrti svog strica Petra Prvog Petrovića Njegoša, dolazi na mesto mitropolita crnogorskog. Monaški postrig prima u manastiru Vranjina, a nekoliko meseci kasnije i dovoja čin arhimandrita. Arhijerej postaje sa 20 godina. Sa 22 arhiepiskop.
I sve kod njega kao da je bilo rezervisano za mlade godine. Tako i smrt, koja ga je stigla u 38. godini.
U tom trenutku vidi se snaga i vera njegove majke. Njena beseda Crnogorcima koji plaču za svojim vladarom ledi krv i pomera granice majčine tuge. Nad mrtvim sinom biva snažnija od najjačeg državnika.
„Braćo Njeguši, sokolovi crnogorski! Nije lijepo što činite, što kukate i plačete za Vladikom. Nijesam ja njega rodila niti za kukanje niti za plakanje, već sam ga rodila o dobru imena vašega i srpskoga.
Vazda sam bila i sada sam najsrećnija majka, kad mi je Bog podario tebe, moj vazda najmiliji sine.
Bio si najljepši među najljepšima ne samo tijelom nego u dušom. A za vaistinu Božju ja, tvoja majka, za tobom nikad neću zaplakati, jer kad bih to učinila ja ne bih bila tvoja prava majka. Trebaju da plaču majke koje rađaju izdajnike i pogani ljudske, a ne ja.
Prosta ti sine materinska rana, prosto ti srpsko mlijeko kojim sam te podojila. Slava Bogu koji mi te tako lijepoga darivao i tako lijepog i mladog uzeo, barem će i On, sine moj, od tebe imati što da vidi“.
Ako se kroz decu i njihove uspehe mogu gledati roditeji, onda je život vladike Rada, kako su ga najčešće zvali, dovoljan opis njegove majke Ivane.
Ova nesvakidašnja žena je sahranila svu svoju decu i doživela duboku satrost. Možda snagu njene vere i život kao takav opisuju reči njenog sina "voskresenje ne biva bez smrti".
(Ona.rs)