Ova četiri autfita Ane Ivanović iz Firence dokazuju da je kraljica tihog luksuza i suptilnog seksepila

Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto:Printscreen

Firenca je grad u kojem se moć arhitekture i slikarska mekoća pretapaju u savršenu celinu; u takvom pejzažu moda mora da pronađe fine nijanse kako ne bi ugrozila lepotu i sjaj istorije, a opet se savršeno uklopila u estetiku jednog od najlepših italijanskih gradova. Ana Ivanović, nekadašnja kraljica teniskih terena, a danas ambasadorka čuvenog quiet luxury estetike, umela je da oslušne taj ritam. Tokom nekoliko vrelih dana u julu, promarširala je popločanim ulicama između Duoma i Ponte Vecchia u četiri izdanja koja na prvi pogled deluju vrlo jednostavno, a zapravo su omaž kulturi, tradiciji i čuvenoj dolce far niente filozofiji života. Svaki autfit je dokaz ženstvenosti kojoj je sport dao samopouzdanje, a putovanja širinu pogleda.

Nije reč o “lookovima” koje jurimo da bismo tagovali brendove; reč je o suptilnim kompozicijama boje, kroja i atmosfere koje odaju pravu meru — onu koja se oduvek vrednuje više od same cene etikete.

Seksi, a nežno

Foto:Instagram/Printscreen

Jedna od savešwnih Anininih kombinacija jeste dvodelni komplet od pamuka s akvarel­nim cvetnim motivima: korzet‑top sa blagim srcastim dekolteom koji prati liniju tela i  midi suknja A kroja koja savršeno naglašava struk, uz šlic koji se širi od pola butine. Ovaj suptilni niz detalja koji ističu Aninu figuru se savršeno složio uz pastelno ružičastu i prigušenu akvamarin plavu, i podsetio da ono što Ana zna najbolje, jeste da složi izazovnu kombinaciju, dok i dalje u prvi plan ističe svoju nežnost i ženstvenost.

Diskretan zlatni sat i prsten nisu tek aksesoari, već dodaci  bez kojih je skoro svaki Anin autfit teško zamisliv - pa i ovaj.

Boho, ali u stilu tihog luksuza

Foto:Instagram/Printscreen

U popodnevnoj vrevi ispred Palazzo Vecchio, Ana se odlučila za maksi-haljinu od laganog šifona u tamnoj čokoladnoj osnovi prošaranoj cvetnim i geometrijskim motivima. Izrez u V liniji prati i tanki vez ispod poprsja, dok pletena torba od rafije, skoro pa monaški jednostavna, predstavlja srž tihog luksuta i  podseća da je prirodnost najveći luksuz mediteranskog leta. U ovoj kombinaciji boho prestaje da bude festivalska uniforma i postaje studija o teksturi: tkanina prati dah vetra, a cveće na printu deluje kao prirodni nastavak skrivenih vrtova Boboli.

Belo, arhitektonski nacrtano

Foto:Instagram/Printscreen

Ispred Santa Maria del Fiore, Ana se odlučila za asketski monohrom: laneni top bez bretela i duga, fluidnu suknja visokog struka u mlečno beloj nijansi. Krojevi su čisti, gotovo arhitektonski, kao da su nacrtani istim preciznim linijama kojima je Bruneleski oslikavao perspektivu. Široki panama šešir dodaje malo opuštenog efekta, dok braon kožne papuče nenametljivo čine izgled celim. I to, samo to, je bilo i više nego dovoljno.

Crveni intermezzo 

Foto:Printscreen

Ana je igrala i na kartu kolor‑bloka: laneni prsluk i šorts u raskošnoj nijansi mak crvene, zakopčani mat zlatnim dugmićima koji diskretno razbijaju intenzitet pigmenta. Tu je i kvilt torbica u dubokoj maslinasto‑zelenoj -  savršeni kontrast koji umesto da se odbija, stvara perfektnu harmoniju. Glomazne sunčane naočare i turkizna narukvica‑manžeta unose neobaveznu glam‑notu. Upravo ovaj miks predstavlja primer “effortless chic” estetike i slobodno može da se uvrsti u udžbenike, jer ćemo ovo rado citirati narednih sezona.

Kao što se renesansni majstori nikada nisu takmičili u buci, već u nijansi i proporciji, tako i Ana Ivanović odoleva iskušenju demonstrativnog luksuza. Njen firentinski garderober slavi mir, pokret i materijal, dokazujući da je prava moda ona koja dopušta ličnosti da ima završnu reč. U vremenu instant‑trendova, ovo je podsetnik da se autentičnost gradi polako — korak po korak, u suknji koja se njiše uz vetar Arna ili u kratkom crvenom kompletu koji blista poput rubina na jutarnjem suncu.

Firenca je videla mnogo lepote, ali ove četiri stilske note Ane Ivanović pokazale su da je elegancija najpotpunija kada ostane tiha — tek šapat koji se pretvara u echo ono­ga što nas inspiriše da se, svaki put kad otvorimo ormar, pitamo: da li moj izbor priča priču koja vredi slušati?

(Ona.rs)