Ispovest Marije Šerifović o borbi za majčinstvo: Moj doktor je porađao kraljevsku porodicu u Velikoj Britaniji

J. V.
Vreme čitanja: oko 4 min.

Marija Šerifović je u decembru 2023. godine, uz pomoć surogat-majke, dobila sina Maria. Iako o tom procesu dugo nije govorila javno, sada je odlučila da podeli deo svoje borbe. Priznanja su bila iznenađujuća, emotivna, sirova i prožeta dozom humora koji samo ona ume da iznese, uz humor žene koja je prošla mnogo, ali je na kraju stigla do onoga što joj je najvažnije - majčinstva.

- Sam početak je bio težak, na način da prihvatiš ono što ne može da se desi. A onda, kada sam prihvatila da je to jedini, najispravniji i najzdraviji put, sve je išlo za poželeti. To je jedan put o kojem ni sa kim nisam razgovarala, i jednom ću ga stvarno ispričati, makar uzela kameru i snimala samu sebe - započela je Marija.

Dani između "Zvezda Granda" i ultrazvuka

Govoreći o iscrpljujućem procesu i logistici koju je borba za roditeljstvo podrazumevala, otkrila je:

- Pitaju me ljudi da li želim još jedno dete, a iz ovih cipela mi sada to ne pada na pamet. Ali zbog puta? Da, opet bih. Znala sam ponedeljkom i utorkom da snimam "Zvezde Granda", u sredu odletim za Ameriku da bih u četvrtak bila na pregledu, u petak se vraćam, u subotu sletim i odem na koncert. Nisam želela da propustim nijednu kontrolu, a svi znamo koliko ih ima za devet meseci. U Americi je sve daleko delikatnije, pa sam odlazila i na 36 sati, da budem prisutna na svakom ultrazvuku, svakom pregledu.

Paketi lekova, termometar i korona

Prava drama počinje u februaru, kada je otputovala u Los Anđeles sa majkom Vericom. Njena majka se tada oporavljala od operacije karcinoma dojke.

- Sve je to spremno, ja treba da krenem s injekcijama. Budim se u pet ujutro, ja spavam u sobi, Verica u dnevnom boravku. Trese me neka zima, ja izmerim temperaturu, 39.9. Kažem: "Bože, što radiš ovo? Što sad radiš, što si sad smislio?". Odem da uradim test, imam koronu. Moja Verica ne veruje u koronu, ona je išla po Americi i vikala da me je ubila promaja. Ali to nije moj strah najveći (što imam koronu), moj najveći strah je ona. Zato što je ona gotova, ako dobije koronu, obustavljamo odmah sve, možemo samo otići kupiti parcelu. Ja sam jela što sam stigla, vitamina pila, gutala, radila sam testove na dva sata. To je, hipotetički, ponedeljak, a sledećeg ponedeljka moramda idem na zahvat.

- Počinje da mi bledi test, doktor mi kaže da počnem, ja sam samo rekla: "Bože, pomozi, ubiću se ako ovo budem morala ponovno da radim". Počela sam s terapijom, budim se sutra ujutro, Verica ima koronu. Ja joj kažem: "Majko, izdrži kako znaš", a pritom žena prošla golgotu, svoj haos. I u svemu tome, u toj muci, ja se nikada više nisam smejala i bila pozitivnija, vedrija. Sutradan zovem kumu iz Kragujevca, koja treba da sleti i bude sa mnom i ona mi kaže da ima koronu. Ja ne znam što je to, želim da se ubijem. Kuma je stigla, nas tri sedimo u stanu s tri korone. I sad mene muči hoće li mi korona proći do tog prvog ultrazvuka, jer me neće pustiti, radiće mi test. U nedelju odlazim u radnju, kupujem sve testove, 15 testova. Guram, brišem, svašta. Gledam, nema, pa palim lampu, da vidim je li sigurno. Ja sam stimulaciju obavila uz koronu - kaže Marija.

"Nisam sebe prepoznala kad se rodio Mario"

Nakon svega, procedura je uspela.

- Sve je prošlo kako treba, i dobili smo apsolutno zdravih 21 jajnu ćeliju. Ovo nisam nikome ispričala. Bit je u tome da je sve bilo u pozitivnoj energiji. Ako vam glava nije na mestu - ništa od toga. Imam snimak kada se rodio. Možda i ne prepoznajem sebe, kao da me neke sile drže za ruke i noge. On lep, prelep, kao da su ga okupali pa mi ga dali. Zalizan, zeleno oko viri. Posle druge minute - počinje da se smeje i do danas nije prestao.

Ali ono što ju je najviše pogodilo bila je scena pred sam zahvat:

- Pre mene je bila žena, pita je druga na šalteru: "Koji vam je ovo put?", ona kaže: "Trinaesti". "Koliko ćelija?", "Jedna". Kad sam se ja probudila, doktor me potapšao po kolenu i rekao: "Čestitam, Marija, imamo 21 jajnu ćeliju". A u mojoj glavi – šta ću s dvadesetoro dece?!"

Pravda, lekari i procedura

Marija je otkrila i da je prvi razgovor koji je obavila bio sa advokatom.

- Nisam želela ništa naslepo. Prvo sam pričala s advokatom, da budem sigurna da su prava mog deteta i moja prava zaštićena na svakom nivou. Onda ide lekar, pa agencija, pa druga agencija, pa lekar koji radi vantelesnu oplodnju, vodi trudnoću do trećeg meseca, pa drugi lekar koji vodi trudnoću do porođaja. Mnogo komponenti, ali sve se poklopilo.

Marija je ovu ispovest podelima u Telcast podkastu.

(Ona.rs)